7. IV. ŠPANJOLSKI EL PAIS O UN-OVOM ZATVORU KRAJ HAAGA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 7. IV. 1998. UN-ov zatvor je popunjen Dopisnica lista iz Haaga Sonia Robla piše o stanju u UN-ovu zatvoru u kojemu se nalaze optuženi za počinjene ratne zločine na području bivše Jugoslavije. U članku, između ostaloga, stoji: "Prije nekoliko dana Dragoljub Kunarac, bosanski Srbin kojemu se na međunarodnom sudu sudi zbog zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji, predao se dragovoljno francuskim vojnicima iz sastava SFOR-a, i to vrlo blizu mjesta za koje se pretpostavlja da je na njemu mučio sve one koji nisu bili Srbi. (...) Kunarac je ušao u posljednju od 24 ćelije UN-ova zatvora u Scheveningenu kraj Haaga i sada živi pod istim krovom s još šestoricom bosanskih Srba, jednim hrvatskim Srbinom i, a to mu vjerojatno najteže pada, s trinaestoricom Hrvata iz Bosne i trojicom bosanskih Muslimana. Iako to ne stoji u vrlo strogim zatvorskim sigurnosnim pravilima - vrijede u svim nizozemskim zatvorima - zatvorenici, pripadnici različitih naroda, ne dolaze u dodir i gotovo nikada se ni ne viđaju. 'Kako bi se izbjegle raspre i svađe, uprava zatvora se odlučila za primjenu različitih smjena u zajedničkim prostorijama', objašnjava Mihail Vladimirov, bivši Tadićev odvjetnik. Kao i njegovi zatvorski drugovi, i Tadić očekuje smanjivanje svoje kazne od dvadeset godina zatvora, a on može primati knjige, časopise i pisma bez ikakvog ograničenja. 'Optuženici ne žive pod režimom koji bi se mogao nazvati strogim', kaže Vladimirov. Žive u odvojenim ćelijama od sedam četvornih metara površine u kojima se nalaze krevet, stol, stolica i ormar, a imaju i televizor, umivaonik, WC i prozor koji gleda na unutarnje dvorište. Dva puta dnevno smiju šetati po dvorištu, imaju na raspolaganju gimnastičku dvoranu sa spravama za rekreaciju, dvoranu u kojoj mogu pričati, čitati, piti kavu ili čaj i pušiti. Obroci se služe tri puta na dan, a mogu ih nadopuniti u maloj prodavaonici unutar zatvorskog kruga. Ni kontakti s vanjskim svijetom nisu previše ograničeni. Optuženici smiju jednom mjesečno telefonom petnaest minuta razgovarati sa svojim obiteljima na račun UN-a. Ostatak poziva, koji nisu ograničeni, moraju platiti sami. Posjeti su ograničeni 'zbog sigurnosnih pitanja', novinarima je strogo zabranjen ulaz, a posjetitelji su od optuženika odvojeni staklenim zidom. 'Kad dolaze supruga ili djeca, zatvorski ih čuvari puštaju u odvojenu prostoriju i obično su popustljivi. (...) Već je najavljena i predaja petog Srbina, ali se i dalje ne zna što će učiniti dužnosnici međunarodnog suda kako bi se našlo mjesta za njega i za ostale koji bi trebali stići. Iz izvora bliskih upravi zatvora saznaje se da se grade nove, jako osigurane ćelije, a u međuvremenu se pokušava pronaći mjesta u još nekom nizozemskom zatvoru koji bi zločince primio privremeno. Jer, na popisu 'traženih' nalazi se još oko 50 imena, a postoji još jedan dugi popis koji u međunarodnom sudu drže u tajnosti kako se ne bi otežao zadatak potrage." 080149 MET apr 98