NJEM 6. IV. FR KORNBLUM: NOVE TEHNOLOGIJE BITAN SU ČIMBENIK NJEM-AM ODNOSA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 6. IV. 1998. Kornblum: "Uloga jedine svjetske sile vrlo je teška" SAD žele sudjelovati u kreiranju politike u Njemačkoj - diplomatskim sredstvima, naravno, ističe američki veleposlanik u Njemačkoj John Kornblum. "John Kornblum osam je mjeseci američki veleposlanik u Bonnu. Diplomat rođen 1943. u Detroitu, čiji su roditelji u prošlom stoljeću iselili iz istočne Pruske u SAD, uživa reputaciju vjerojatno najboljeg poznavatelja Njemačke u Clintonovoj vladi. Kao član američkog stožera za planiranje procesa KESS-a 70-ih godina, američki izaslanik u Berlinu 80-ih godina i zamjenik ravnatelja odjela za europska pitanja u američkom ministarstvu vanjskih poslova 90-ih godina, Kornblum je iz neposredne blizine pratio razvoj Njemačke u okružju koje se mijenjalo vrlo naglo. Ta je uloga promatrača uvijek je bila obilježena američkim optimizmom. S američkim veleposlanikom razgovarali su urednici lista Rolf Paasch, Roderich Reifenrath i Jochen Siemens. - Kao američki veleposlanik u Njemačkoj koja je doživljavala velike teškoće u procesu srastanja, preporučujete domaćim profesionalnim pesimistima pozitivniji pogled na događaje. U tjedniku 'Die Zeit' pročitali smo da 'se istok odvaja', ali Vi naglašavate da Njemačka dobro srašćuje. Odakle crpite svoj optimizam? = Prisjetimo li se katastrofičnih prognoza koje su mnogi - pa i u Sjedinjenim Državama - nakon završetka hladnog rata iznosili glede opasnosti vezanih uz ponovno ujedinjenje Njemačke, te glede razvoja istočne Europe, budućnosti NATO-a i gospodarskog razvoja zapadne Europe, možemo se uistinu čuditi da su se stvari proteklih osam godina razvijale tako pozitivno. Treba jednostavno dugoročno promatrati takva zbivanja i u tom je slučaju odgovor na pitanje je li u Njemačkoj čaša napola prazna ili napola puna sasvim jasan: napola je puna. SAD, ali i naše gospodarstvo kao najvažniji inozemni ulagač, imaju veliko povjerenje u razvoj novih njemačkih saveznih zemalja. - Često govorite da je takva Njemačka već postala 'normalna'. Neki Nijemci još uvijek smatraju da je pojam 'normalnosti' još preuranjen. Zar više nema bojazni ni dvojba kada, primjerice, desno orijentirana mladež čitave gradove proglašava zonama bez stranaca? = Nemam bojazni ni dvojba. Vrlo je važno usredotočiti se u toj fazi velikih pokreta na paragmatično rješavanje problema, a ne na teoretske scenarije moguće krize. Svaka normalna zemlja ima takve probleme. Njemačka nije normalna samo u tom pogledu što ima tešku prošlost. Ne kažem da ovdje nema teškoća, ali demokratski sustav dosad je uspješno svladavao probleme - i svladavat će ih i dalje. - Katkada se stječe dojam da je 'normalna' Njemačka potrebna američkoj vanjskoj politici. = U Europi ne smije nastati vakuum, stvoren samoizolacijom Nijemaca. No, mi u svim našim stajalištima iz Washingtona ističemo da se zalažemo za postupno razvijanje njemačke uloge u Europi i u svijetu. Nadamo se da ćemo moći pomoći da Njemačka zauzme svoje primjereno mjesto kao država s globalnim interesima. Upravo primjer angažmana Bundeswehra 'out of area' (izvan područja u djelokrugu NATO-a - op. prev.) pokazuje da su se Nijemci u razdoblju od 1990. mirno i kontinuirano uklapali u međunarodnu politiku. Mi uopće ne forsiramo taj proces. - Neki prognoziraju teška vremena u njemačko-američkim odnosima. = Nesuglasice su uvijek moguće, ali temelj odnosa je siguran. U Njemačkoj je kao i u ostatku Europe nastupila neka vrst faze probave nakon desetogodišnjeg nevjerojatnog preokreta. Europa je uključena u sve tijekove. Za vrijeme hladnog rata privikli smo se na 'politiku kroz odluke'. Sada moramo naučiti održavati međusobne političke odnose i uvidjeti da konačni cilj politike nisu formulacije već konkretna djela. - Smatrate li da bi se u budućnosti mogle pojaviti točke razdora između nedragovoljne jedine preostale svjetske sile SAD kojoj neki predbacuju poveliku dozu arogancije i nesamostalne Europe, uključujući pretjerano opreznu Njemačku? = Vrlo je teško biti jedinom svjetskom silom jer se takva država poistovjećuje s odgovornošću, a ostale joj ne priskaču uvijek u pomoć pri rješavanju problema. Naši odnosi s partnerima često su vrlo komplicirani zato što svi znaju da na kraju ipak možemo i sami donijeti odluku. No, Amerika ne teži hegemoniji. Uvijek pokušavamo poticati konsenzus, ali katkad u tom nastojanju shvatimo da ipak moramo sami donijeti odluku. To nije dobro za Washington. - No, američki unilateralizam donosi Vam i neke prednosti. = Ne, ne donosi jako velike prednosti. Gledano iz Vaše perspektive, to je možda idealan položaj, gledano iz naše perspektive, neprekidno se suočavamo s teretom odgovornosti i nemamo mogućnost izbora. SAD se ne smiju naći u takvoj situaciji da jednog dana osjete da je sav teret odgovornosti prebačen na njihova leđa te da njihovi partneri steknu dojam da ih SAD uopće ne konzultiraju u rješavanju problema. - Nedavno ste u Berlinu izjavili da 'nije problem u presnažnom angažmanu SAD već u preslabom angažmanu Europe'. - U toj sam izjavi zapravo citirao glavnog tajnika NATO-a Xaviera Solanu. Naš je problem što Europa nije dovoljno samosvjesna te što preskromno ocjenjuje svoje mogućnosti. Europa ne mora uvijek bezuvjetno nastupati jedinstveno, ali mora razviti zajedničku stratešku perspektivu kao temelj za europski konsenzus i za transatlantski dijalog. - Jesu li Amerikanci skeptični prema euru? = Ne smatramo euro konkurencijom. Naprotiv, monetarna unija poduprijet će one promjene koje smo odavno ocijenili nužnima u procesu reforme transatlantske suradnje. Uspjeh projekta zvanog 'euro' uvjetovan je društvenom usklađenošću. Jedinstvo mora biti provedeno i u stvarnosti. Naime, neuspjeh eura izazvat će teškoće i kod nas u SAD. - Kada govorite o redefiniciji njemačko-atlantskih odnosa, uvijek uz klasična pitanja vanjske politike spominjete i područja novih tehnologija. = To je bit naših odnosa. Deset najvažnijih pitanja koja moram obraditi odnose se na biotehnologiju, liberalizaciju energetskog tržišta, pojačana njemačka ulaganja u SAD, reformu mirovinskog sustava itd. Tu su i vanjskopolitičke teme poput razvoja zajedničke strategije jačanja demokracije i tržišne privrede u istočnoj Europi, vanjskopolitički i unutarnjopolitički aspekti ekoloških pitanja gdje imamo važne zajedničke interese. Riječ je o mješavini klasične vanjske politike i onoga što ja nazivam 'atlantskom unutrašnjom politikom'. U takvoj je politici sve rjeđa jednostavna crta razdvajanja na Atlantiku. Ne postoji više jasno europsko ili jasno američko stajalište već mješavina različitih tendencija i društvenih skupina koje međusobnim udruživanjem prelaze državne granice. Sve je to fascinantno, ali znači također da se veleposlanstvo mora pozabaviti takvim pitanjima. - Kakvu bi ulogu ubuduće trebala igrati American Academy, netom osnovana u Berlinu? = U pojedinim njemačkim gradovima, ponajprije u Berlinu, Frankfurtu i Muenchenu, odavno je uspostavljen odnos, utemeljen na američkoj obrambenoj nazočnosti. Ni u jednom od spomenuta tri grada više gotovo i nema američkih vojnika i nešto nedostaje. Istodobno postoji i gomila problema, izazova i mogućnosti za nesporazume između dvije zemlje. Radi njihova rješavanja pokušavamo našim novim institucijama ostvariti tijesno povezivanje američkog i njemačkog društva; u Berlinu su formirani American Academy i Aspen institute; u financijskom središtu Frankfurtu izgradit ćemo regionalno središte u kojem će kasnije raditi više ljudi nego u Berlinu. U sjedištu visoke tehnologije Muenchenu osnovat ćemo bavarsko-američko središte koje bi trebalo funkcionirati kao široki i raznovrsni nadomjestak za tamošnju Američku kuću. Što se tiče American Academy, u toj bi instituciji 10 do 13 iskusnih, talentiranih i ambicioznih znanstvenika, posebno istaknutih na području kulture i gospodarskih znanosti, trebalo dulje raditi, držati predavanja, uključiti se u život grada i time dati doprinos međusobnom razumijevanju. - Dok Vas čovjek sluša i prati proces reorganizacije diplomatske nazočnosti SAD u Njemačkoj, ne nameće li se zaključak o novom tipu diplomata - sa značajkama političkog managera? = Ne mogu ja reći što sam. To morate Vi vidjeti. Diplomat sam već 33 godine, ali sam imao sreće da sam uvijek mogao sudjelovati u većim političkim projektima. Mislim da se to danas traži. Da se angažman ne svodi samo na izvješćivanje o sudbini Zelenih već da se pokušava oblikovati politiku - diplomatskim sredstvima, naravno. To za mene znači organizaciju i harmonizaciju snaga dviju država radi ostvarivanja rezultata koji će biti dobri za obje strane. To je moguće, ali nije lako. Naime, teško je već shvatiti samu definiciju problema. 070214 MET apr 98