VEČERNJI LIST-ŽUŽUL:AMERIKA...-23-3

VJESNIK 23. II. 1998. Amerika se još uvijek ljuti na Hrvatsku zbog 'Boeinga' Američko-hrvatski odnosi, gospodarski, politički i kulturni, tema su razgovora s dr. Miomirom Žužulom, veleposlanikom RH u Washingtonu. Izdvajamo: - Amerika, dakle, zna što hoće od Hrvatske? = Mislim da zna. No, držim također da u Americi postoje različite dvojbe i grupacije te da prevladava ona koja želi oslonac na Hrvatsku. No, ima i grupacije koje drže da bi bilo bolje ne oslanjati se na Hrvatsku nego na nekoga drugoga ili ni na koga u tom dijelu svijeta. Mislim da i unutar toga kruga koji vidi stanje naših odnosa kroz oslonac na Hrvatsku postoje određene bojazni i sumnje o tome kako se i u kojem smjeru kreće Hrvatska. - Nerijetko se kaže da bi Amerika željela 'kooperativniju Hrvatsku'. = Posve sigurno. No, bilo bi bolje reći da bi htjela imati predvidljiviju Hrvatsku. - Navodno se u Zagrebu govori o tome kako bi Hrvatska Americi trebala reći 'povijesno ne'. = Smatram da bi to bila velika pogreška. Hrvatska mora znati, a i znade, koji je njezin put te, u onoj mjeri u kojoj se naši strateški ciljevi poklapaju s američkima, reći 'ne' i odbijati potpuna je besmislica. A u onoj mjeri u kojoj postoji mimoilaženje naših i američkih dugoročnih ciljeva i interesa trebala bi reći ne. Pitanje je i kakav je odnos jednoga i drugoga. Čini mi se da se barem u 90 posto naši ciljevi podudaraju s američkima u tom dijelu svijeta. (...) - Nas se ocjenjuje u svjetlu jednog od naših glavnih ciljeva, a to je ulazak u euroatlantsku zajednicu. Ni tu signali nisu uvijek jasni. Za ulazak u Partnerstvo za mir, u NATO, potrebna nam je potpora Kongresa. Kako tu stojimo? = Smatram da je to ključno pitanje za Hrvatsku. Stoga se i često upotrebljava kao sredstvo pritiska na nas, pa i ucjene. Čini mi se da se u nas često zanemaruje činjenica da postoje procesi u Europi, u tom dijelu Europe, koji se zbivaju bez obzira na to jesmo li ih svjesni i želimo li u njima sudjelovati ili ne. To je činjenica. Unutar tih procesa postoji nekoliko inicijativa, točnije tri. Prva je moguća inicijativa, što se tiče Hrvatske, proširenje NATO-a i EU-a. Druga je tzv. Royaumontska inicijativa koju podržava mnogo europskih država, kojom se jedan dio Europe izolira i ostavlja na svojevrsnom čekalištu, da ne kažem čistilištu. Treća bi se inicijativa mogla uskoro pojaviti, a to je stvaranje sigurnosnog bloka koji bi bio pandan NATO-u i u kojem bi se teoretski mogla naći i Hrvatska. Držim da između ta tri pravca razvoja Hrvatska nema izbora nego se priključiti prvom - postati dio zapadnog svijeta. Pri tome nailazimo na mnogo problema izvana, a, otvoreno govoreći, dobar dio problema nastaje i unutra. (...) - Kad je riječ o gospodarskim odnosima, ljuti li se još Amerika na Hrvatsku zbog Boeinga? = Otvoreno, da! Mislim da nam je slučaj s Boeingom donio dosta negativnih bodova. Prvo, pregovaranje s Boeingom bilo je izvedeno na nejasan način, neuobičajen u poslovnom svijetu. Nadali smo se da će se pokazati da je Boeing usamljen slučaj. Imamo mnogo velikih američkih tvrtki koje nastoje dobiti posao u Hrvatskoj, ali nijedna nije uspjela. (...) - Doznaje se također da bi tijekom godine SAD trebao posjetiti hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić, a zatim i predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman. = Vjerujem da je to točno. Mi smo razradili plan bilateralnih aktivnosti, unutar kojeg je prva točka bila posjet ministra Šuška, koji je po mom mišljenju bio uspješan i doveo je do nekih zaključaka te otvorio neke procese. Druga točka je posjet ministra Granića, koji bi trebao uslijediti nakon dovršetka onoga što je dogovoreno prilikom posjeta ministra Šuška, i taj bi posjet trebao biti sljedeći korak u razvoju bilateralnih odnosa. Vjerujem da će do tog posjeta doći krajem svibnja ili u lipnju, ali to ovisi o tome kako će se provesti sve ono što je dogovoreno za vrijeme posjeta ministra Šuška. Nakon toga mi smo planirali posjet delegacije Hrvatskog Državnog Sabora. Pregovori se vode i mislim da će do tog posjeta doći, a taj program trebao bi kulminirati dolaskom predsjednika Tuđmana, koji planiramo pred kraj ove godine. Mislim da bismo, ako se stvari budu dobro odvijale, tom posjetom ušli u drugu fazu odnosa sa SAD koja bi bila opterećena s bitno manje sumnjičenje što to Amerika hoće od Hrvatske. Nadam se da ćemo sve to ostvariti. Želio bih dodati da kod nas ne postoji sasvim jasno razumijevanje Amerike. SAD se stvarno ponašaju kao dežurni policajac svjetske demokracije. To se odnosi na cijeli svijet. Možemo špekulirati do koje je to mjere opravdano, međutim zabavljeni samim sobom, što je i razumljivo, često puta ne vidimo kad se to tiče i ostalog svijeta. Htio bih istaknuti da otvorenost prema Hrvatskoj postoji, pa i spremnost za podršku. Mogu najaviti da ćemo uskoro imati i službeno predstavljanje američko-hrvatskog društva prijateljstva u koje je uključen niz vrlo eminentnih Amerikanaca. Hrvatska i Amerika razvijat će dobre i partnerske i prijateljske odnose. Ponekad postoji prevelika osjetljivost na obje strane. Na strani SAD postoji često neopravdana sumnjičavost. Nastojim dokazati ovdje da je Hrvatska napravila daleko najviše od svih na provedbi Daytonskog sporazuma. I čini mi se da je nepravedno sumnjičiti Hrvatsku ima li ona neke druge namjere osim primjene Daytona. Nema drugih namjera, a to se pokazuje djelom. I u Hrvatskoj postoji sumnjičenje, što Amerika hoće, želi li pretvoriti Hrvatsku u neki svoj satelit u tom dijelu svijeta i mislim da je ta sumnjičavost pretjerana i neopravdana. Razvoj partnerskih i prijateljskih odnosa s Amerikom ne može ugroziti suverenitet niti samostalnost Hrvatske. Može nam biti samo na određeni način priznanje da Amerika vidi u Hrvatskoj državu s kojom može osvarivati takvu vrstu odnosa. Do takvog zaključka me navodi to što ne vidim nikakvih bitnih razlika u strateškim interesima Hrvatske i Amerike. Jer koji je osnovni cilj Hrvatske? Mi smo konačno nakon svih tih stoljeća dobili svoju državu, za koju želimo da bude država slobode, demokracije, ali i država koja će biti i sasvim neovisna o zbivanjima koja se događaju oko nas i koja želi sama odlučivati o svojoj sudbini. Mislim da uključivanje u zapadne integracije, prvenstveno u NATO, a onda u EU, upravo jamči ostvarenje tog našeg cilja. U tome nam Amerika može pomoći, možda više nego i jedna druga država u svijetu". 230230 MET mar 98