US WASH. POST HOAGLAND 29. III.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 29. III. 1998. Tamo ideje, ovdje novac Jim Hoagland piše: "Novac je postao nadmoćna sila u američkoj politici, i kao cilj i kao sredstvo. No Europa ide drugim putem. Državne političke bitke u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj još se vode duž društvenih i ideoloških linija koje su ovdje zamućene ili izbrisane monetarizacijom američke politike. Francuska se desnica u ovom trenutku postupno uništava u sporovima o rasizmu, doseljavanju i važnosti francuske prošlosti. Pokretačke sile francuske politike čine ideje, pa čak i zbrkane, a ne obećanja o uravnoteženom proračunu ili oslobađanju tržišta dionica kako bi doseglo nove visine. Prošle je godine u Britaniji briga za društvenu pravdu i vođenje socijalne zaštite potisnula postignuća konzervativaca na planu prosperiteta te laburistima Tonyja Blairea pomogla da dobiju parlamentarnu većinu koja bi mogla vladati tijekom sljedećeg desetljeća. U Njemačkoj su provale upozorenja kancelara Helmuta Kohla - da će njegovi protivnici s ljevice, pobijede li na izborima, uništiti gospodarstvo - imala slabog učinka. Stopa nezaposlenosti, koja iznosi 13%, visi poput albatrosa oko Kohlovog vrata. Kancelar se ovaj put suočava s vjerodostojnim takmacom, socijaldemokratom Gerhardom Shroederom. Desnica se u najvažnijim europskim zemaljama prošupljuje, dok s ove strane Atlantika program stvaraju konzervativci. Europska je desnica propustila učiniti tržište posrednikom i središtem politike, što se u Americi progresivno događa. Clintonovi Amerikanci doživljavaju kruh gospodarstva u ekspanziji te igre seksualnih suđenja, i proglašavaju se zadovoljnima. Europljani ispituju pojedinosti svojih društvenih ugovora te zaključuju da ih vlade između desnice i centra ne vode u prosperitet više od vlada između ljevice i centra. Ovi posljednji barem umiruju savjest, govorima o većoj društvenoj pravdi i solidarnosti. Raspoloženje 'bolje vrag koje ne poznamo' najveća je prijetnja Kohlu u njegovom natjecanju za četvrti mandat. Ništa što je pokušao nije zaustavilo niti usporilo njemačko skliznuće u gospodarski škripac. Glasači se pitaju bi li socijalni demokrati uopće mogli pogoršati gospodarstvo. Da, odgovara Kohl, iskusan i neumoran takmac kojeg se nikad ne smije podcijeniti. No ravnodušnost koju je izazvao njegov prvi val prodavanja straha, govori da njegovi odgovori ovaj put možda nisu dovoljno uvjerljivi. Dio pada europske desnice djelomice je generacijski. Konzervativci Margaret Thatcher te Kohlova koalicija prvi su put došli na vlast prije gotovo dva desetljeća. Ambiciozni i kompetentni mlađi političari morali su otići u oporbu, kako bi mogli ugledati danje svjetlo na vrhu. Drugi dio pada jest taktički: francuski neogaullisti te njihovi saveznici s desnice, orijentirani na biznis, pali su u niz odvojenih, ali povezanih zamki koje su im smjestili socijalisti te ekstremene desničarske snage pod vodstvom Nacionalne Fronte Jean Marie Le Pena. Time su potratili politički i moralni autoritet koji su nekad posjedovali. No kriza samosvijesti koju europski konzervativci proživljavaju, također rasvjetljuje uspjeh njihovih nominalnih kolega u Americi u ponovnom određivanju oruđa politike. Novac se u Europi depolitizira, a tehnokrati EU-e koriste dogovore i kontinentalnu monetarnu jedinicu da reguliraju nacionalne proračunske manjkove, novčanu ponudu te dobar dio fiskalne politike. Nacionalna vijeća daju moć Bruxellesu, kako bi uklonila rizike nepopularnog smanjenja potrošnje te/ili novih poreza. Središnje će banke zasjeniti političare kao ljude koji oblikuju novčanu politiku. Ta nadnacionalna financijska disciplina, kojoj se, kaže Blair, Britanija želi pridružiti za nekoliko godina, europske konzervativce lišava njihovog najtežeg ideološkog topništva. Oni nisu našli uvjerljivu zamjenu za sad blijedeću podsvjesnu pretpostavku izbornog tijela da desnica postoji radi postizanja rasta gospodarstva putem superiorne financijske ekspertize. U dobru i u zlu, dolazak eura u velikoj će mjeri povećati nepovezanost politike i novca u Europi. No u Americi tržište financiranja kampanja sve više vlada životima političara kod svakih izbora, a ponašanje tržišta dionica ima snažan utjecaj na njihove sudbine u uredu. (...) U američkoj politici kruha i igara, Europljani imaju više razloga za zavist, a manje za divljenje nego ikad prije od Drugog svjetskog rata." 300340 MET mar 98