INTERNAT. HERALD TRIBUNE 11. III. HIPOKRIZIJA SAD-A NE KORISTI KOSOVU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. III. 1998. Opravdana hipokrizija SAD-a nije dobra za Kosovo "'Nećemo stajati po strani i promatrati kako srbijanske vlasti na Kosovu čine ono što više ne smiju u Bosni', kazala je državna tajnica SAD-a Madeleine Albright nakon što su srbijanska vojska i paravojne jedinice poubijale na desetke muškaraca, žena i djece tijekom onoga što Srbi nazivaju ratom protiv terorizma. Upozorenje gospođe Albright zvuči strogo, no koliko je zapravo ozbiljna? Daleko je jednostavnije biti savjest svijeta nego svjetski policajac. SAD i nekoliko država saveznica u ponedjeljak su se složile da se Jugoslaviji nametnu blage gospodarske sankcije. No, ako se nasilje nastavi, hoće li Clintonova vlada ustrajati na čvršćim sankcijama? Hoće li se uteći vojnim mjerama? Što gospođa Albright misli kada kaže kako 'SAD neće stajati po strani'? Planira li vlada zasuti Beograd još jednom rezolucijama Vijeća sigurnosti? Najvjerojatnije se nada da će se stanje na Kosovu stišati, otklanjajući potrebu za teškim odlukama, no možda neće biti te sreće. Na pameti bi trebala imati lekciju iz Bosne. Možda bi, odmah na početku, bilo bolje kazati istinu nego ono što bi trebalo kazati. Snažno izražavanje moralne ljutnje, bez popratne volje da se učini nešto bitno, može biti gore nego beskorisno. Može biti opasno. Izražavanje ljutnje ima mnoge učinke. Umiruje američku javnost, koja iz Washingtona želi čuti pravu stvar (iako ne i provođenje 'prave stvari' u djelo - ako to znači riskiranje američkih života). Bijes daje do znanja počinitelju, u ovom slučaju Slobodanu Miloševiću, da će biti kažnjen u slučaju da ne promijeni svoju politiku. Napokon, izražavanje ljutnje žrtvama daje nadu, dajući im do znanja da bi ih svjetska supersila mogla spasiti. To je ono što bi moglo biti opasno. Kada se bivša Jugoslavija 1991. i 1992. raspadala, Bushova vlada dala je do znanja, čuvenim riječima Jamesa Bakera, tadašnjeg državnog tajnika, da 'nema veze s tim ratom'. Baker je bio u krivu - u opasnosti je bila i stabilnost Europe i NATO-a, no barem je bio iskren. Vlade Hrvatske i Bosne, koje su na umu imale neovisnost, znale su da od Bushove vlade neće dobiti mnogo pomoći. No Bill Clinton, koji se u to vrijeme kandidirao za predsjednika, pozivao je na prešno provođenje mjera protiv Srba. Kada je napokon preuzeo kabinet, moralni stav je postao čvršći, iako ništa konkretno nije poduzeto do 1995. kada je ugovoren Daytonski sporazum i kada su u Bosnu poslane vojne postrojbe. U međuvremenu, umiralo je na tisuće Bosanaca. Tijekom čitavoga rata očajnička vlada BiH nadala se vojnoj potpori SAD-a ili barem ukidanju embarga na uvoz oružja. Spas je izgledao moguć zbog toga što Clintonova vlada nikada nije prestala izražavati svoj bijes zbog situacije i nikada nije isključila mogućnost vojne intervencije, poglavito zračnih napada. Mogućnost spasa kojega bi pružili Amerikanci nije bila jedinim razlogom zbog kojega su se Bosanci borili i umirali, no igrala je ulogu. Nije potrebno ni spominjati da izražavanje bijesa SAD-a na Balkanu više nema težinu. Milošević zna da upozorenja Clintonove administracije ne treba uzimati ozbiljno. A kosovski Albanci su potpuno svjesni svog nezgodnoga geopolitičkog položaja. Nalaze se unutar međunarodno priznatih granica Jugoslavije. Svjesni su toga da ne mogu očekivati da akcija administracije bude u skladu s retorikom.(...) Ako administracija nema stvarne namjere suprotstaviti se Miloševiću, njezin moralni stav bi trebao biti popraćen iskrenom procjenom akcija koje neće poduzeti. Albright, koja je zapamtila lekcije iz Bosne, ne bi trebala započinjati još jedan proces savjesne hipokrizije", završava svoj komentar Peter Maas. 120136 MET mar 98