ECONOMIST 6. III. 1. DIO

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 6. III. 1998. Vatra ponovno rasplamsana "Objašnjavamo, u dva članka, zašto krvoproliće na Kosovu, južnoj srpskoj pokrajini, i nestabilnost u Makedoniji prijete da uznemire čitavu regiju. Izgledi za mirno rješenje na Kosovu, nikad veliki, postaju mnogo crnji. Tijekom vikenda najmanje 25 kosovskih Albanaca masakrirala je srpska policija, nakon što je Oslobodilačka vojska Kosova (KLA), gerilska skupina koja želi nezavisnost za pokrajinu naseljenu albanskim stanovništvom, navodno iz zasjede ubila dvojicu srpskih policajaca. Albanci koji su potom u znak prosvjeda demonstrirali bili su batinani i na njih je bacan suzavac. Mala je utjeha činjenica da je policija vjerojatno prekršila ovlasti dobivene od Slobodana Miloševića, predsjednika Jugoslavije - ostataka Srbije i njenog sićušnog federalnog saveznika Crne Gore. Milošević ne može kontrolirati Kosovo bez korumpirane i nezakonite policije. Ponovno su udarili 5. ožujka (ovaj put, izvještava se, uz pomoć vojske), granatirajući sela za koja su smatrali da se u njima skriva gerila. Mnogi stanovnici Kosova sada ne vide alternativu nasilnom otporu. Ako se prolije još krvi, Albanci u susjednoj Makedoniji mogli bi ustati ili pokušati pomoći svojim kosovskim rođacima (vidi sljedeći prilog). Kaotična Albanija, sa svojom sjevernom regijom koja graniči s Kosovom, jedva pod kontrolom vlasti, mogla bi biti uvučena u vrtlog. Milošević se može, ma koliko čudno zvučalo, osjećati sasvim zadovoljno. Srpski mediji prikazuju situaciju kao "pobjedu nad albanskim teroristima", a to je priča koja Srbe potiče da zaborave svoje siromaštvo i pridruže se mišljenju svoga vođe. Što se tiče zapadnih zemalja, Milošević možda misli da će ga samo izgrditi. Neki europski diplomati u tom području smatraju da su Sjedinjene Države, nazivajući KLA "teroristima", nenamjerno potakle Srbiju na udar. Ministri vanjskih poslova Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije i Rusije trebali bi se sastati sljedeći tjedan i osigurati da Milošević više ne dobiva iskrivljene poruke. To je poznati obrazac: što je situacija lošija za Srbiju, to je bolja za Miloševića. Masakr na Kosovu pogađa Srbiju na dva načina. Prvo, odgađa dan kada će Zapad srušiti "vanjski zid" ekonomskih sankcija protiv Jugoslavije (u načelu, to znači protiv Srbije). Za Miloševića osobno, reintegracija Jugoslavije u svjetsku ekonomiju, bio bi dvosjekli mač. Njegovi prijatelji vode ekonomiju oslanjajući se na sumnjive poslove koje zapadnjački vođe ne bi tolerirali. Ali, obični Srbi pobjeći će od siromaštva tek ako im strani ulagači pomognu popraviti ekonomiju. Drugo, Milošević je gurnuo Jugoslaviju prema raspadu. Čak i prije ovotjednog nasilja, žitelji Kosova okrenuli su se prema mogućnosti potpune nezavisnosti od Srbije. Sada, kada će nasilje s obje strane vjerojatno rasti, izgledi za pomirbu sve više blijede, barem dok je Milošević na vlasti. 180.000 kosovskih Srba (mnogi od njih su izbjeglice iz Bosne i Hrvatske) ranjivo je. Strah ih može potjerati, prekidajući etničku vezu između Srbije i Kosova. Lokalni Srbi obratili su se Miloševiću s molbom da nađe mirno rješenje. Krvoproliće bi moglo uskovitlati i crnogorsko nezadovoljstvo. Novi predsjednik Crne Gore Milo Đukanović želi ukidanje sankcija, reformu gospodarstva, zajedništvo manjina i smanjivanje Miloševićeve moći kao jugoslavenskog predsjednika, koliko je moguće, samo na Srbiju. Nasilje na Kosovu čini mogućnost da ove nade budu ispunjene još manjom, a Crnogorce još nezadovoljnijima." 100129 MET mar 98