OŽUJAK 1998. LE MONDE DIPLOMATIQUE - IGNACIO RAMONET - PRIKAZ KNJIGE

FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE ožujka 1998. "Geopolitika kaosa" - knjiga Ignacia Ramoneta Elektroničko izdanje lista na Internetu donosi prikaz knjige direktora lista Ignacia Ramoneta, sa sažecima odabranih poglavlja knjige: "Metamorfoze vlasti Tko vlada svijetom na kraju ovoga tisućljeća? Nakon 'hladnog rata', ostala je samo jedna velika sila - SAD. Ali, kolik je njezin stvaran utjecaj u svijetu u kojemu je gospodarstvo zakon? Koja je uloga, u novom kontekstu, ustanova za reguliranje međunarodnih odnosa poput UN-a, skupine G7, Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, Svjetske trgovačke organizacije itd.? Koja je prava moć medija, lobbyja, nevladinih organizacija? Posvuda, u međunarodnim odnosima, i unutar društva, zbiva se mutacija vlasti. To se jednako dobro može vidjeti na razini države, čija je sposobnost interveniranja sada manja, kao i na razini obitelji, škole ili tvrtke. Sada prelazimo od autoritarnih, hijerarhijskih i vertikalnih oblika vlasti do novih mrežastih, horizontalnih oblika, kao ploda pregovora, civiliziranijih i kompleksnijih. Sukobi i prijetnje nove vrste S geopolitičkog gledišta, sadašnji svijet izgleda kao veliki kaos. S jedne strane postoji sve više regionalnih gospodarskih saveza (Europska unija, Alena, Mercosur, Apec...), a s druge, preporod nacionalizama, porast ekstremizma, podijeljene države, manjine koje traže nezavisnost. Većina tih sukoba na kraju ovog stoljeća (Alžir, Albanija, Bosna, Čečenija, Kurdistan, Afganistan, Chiapas, Sudan, Liberija, Kongo-Zair, Ruanda itd.) zapravo su unutarnji sukobi, unutar neke države, u kojima se sukobljava središnja vlast i dio stanovništva. Osim toga, međunarodne mafijaške mreže i organizirani kriminal predstavljaju nove prijetnje zato što nadziru sve vrste podzemnih krugova (prostituciju, krijumčarenje, drogu, prodaju oružja, nuklearno oružje). S druge strane, velike migracije uzrokovane siromaštvom doživljavaju se u bogatim državama Sjevera kao prijetnja protiv koje (kao i protiv atmosferskih zagađivanja ili protiv širenja novih bolesti) tradicionalno oružje ničemu ne služi. Porast nejednakosti i diskriminacija Povećavanje razlika između Sjevera i Juga nastavlja se čak i unutar najrazvijenijih država. Iako one čine 20 posto stanovništva planeta, dijele više od 80 posto svjetskih prihoda, a i u samoj Europskoj uniji ima više od 50 milijuna siromašnih... U Europskoj uniji je u 1997. godini bilo više od 20 milijuna nezaposlenih. Gospodarstvo proizvodi sve više i više marginaliziranih ljudi, a mnogi od njih su mladi, žene i imigranti. Strance stigmatiziraju, a vođe krajnje desnice podmuklo potiču ksenofobiju stanovništva suočenog s bijedom i nezaposlenošću. Svi ti problemi dovode u pitanje smisao liberalnih društava. Globalizacija gospodarstva Na kraju ovog stoljeća, taj veliki pokret globalizacije obuhvaća sve države, a gospodarski sustavi postaju međusobno ovisni. Tržište kapitala stvara nevidiljivu mrežu koja povezuje države i istodobno sputava vlade. Praktično nijedna država ne može više živjeti izolirano na ovom planetu. Kakve bi bile posljedice za njezine građane? Kakve za demokraciju? Novi gospodari svijeta Planet Zemlja sada je spreman za novu eru osvajanja, jednako kako je to bilo u XV. stoljeću. U vrijeme Renesanse glavni su čimbenici ekspanzije i osvajanja bile države. Danas su to tvrtke, konglomeracije, industrijske skupine i privatni financijeri koji žele zavladati svijetom, koji pokreću svoje pohode i skupljaju golemi plijen. Nikada gospodari Zemlje nisu bili tako malobrojni i tako moćni. Planet u plastičnoj vrećici U ime napretka i razvoja, čovjek je još od vremena industrijske revolucije počeo sustavno uništavati prirodni okoliš. Grabež i pljačka svih vrsta svalila se na tlo, vodu, vegetaciju i atmosferu našega planeta. Zagađivanje izaziva zagrijavanje klime, osiromašivanje ozonskog sloja i kisele kiše, a sve to dovodi u pitanje budućnost našega planeta. Prekomjerna proizvodnja glavni je krivac sadašnjeg stanja - plastične vrećice - ali tu je i demografska ekspanzija na Jugu i zagađivanje u gradovima. Razmjeri ekoloških katastrofa i problemi koji zbog toga nastaju zabrinjavaju sve stanovnike našega planeta. Nestanak brojnih životinjskih i biljnih vrsta izaziva zabrinjavajuću neravnotežu. Zaštita raznolikosti života postaje imperativ, zato što se bogatstvo prirode u prvom redu nalazi u njezinoj raznolikosti. Gradovi napadaju Zemlju Na cijelom planetu stanovništvo se nezaustavljivo koncentrira u gradovima, a njegov prekomjerni rast sve više izmiče nadzoru. I na Sjeveru i na Jugu gradska središta koja se sve više šire razbijaju ekološku, socijalnu i gospodarsku ravnotežu, crpe glavninu bogatstava i gomilaju ga unutar male skupine povlaštenih, a pri tome postoje gomile isključenih i velike napetosti koje vlast, često nedemokratska, ne može riješiti mirnim putom. Izgleda da golemi gradovi Juga (Mexico, Sao Paulo, Kalkuta, Kairo, Lagos, Šangaj) najavljuju raspad zapadnog modela urbanog društva, dok se istodobno u predgrađima Sjevera kriza zatvara u geta, među građane bez budućnosti koji svoj očaj iskaljuju u čestim eksplozijama nasilja. Znanost i tehnika, trijumfi i opasnosti Više od tisuću satelita koji stalno kruže oko Zemlje postali su uređaji bez kojih više ne mogu televizija, telekomunikacije, meteorologija, vojna špijunaža, navigacija itd. Gospodarski i politički izazovi u Svemiru postali su izuzetno važni i za države. Sila se sada premješta u Svemir. A za to je nužna snažna aeronautička industrija koja može proizvoditi rakete, lansere i satelite. Samo nekoliko država (SAD, Europska unija, Rusija, Kina, Japan, Indija i Izrael) imaju sve što je nužno za ovladavanje tehnologijom koja će im otvoriti put prema moći u novom stoljeću. Dovodi li taj neumitni razvoj tehnologije u opasnost i samo preživljavanje čovječanstva? Čovjek i dalje prirodu smatra sluškinjom, a njegova istraživanja sada dopiru i do same njezine suštine. Umjesto da se pravedno širi na dobrobit svih, znanje previše često služi samo onima povlaštenima, onima na vlasti. Šačica tvrtki dominira svjetskim znanstvenim istraživanjima, a od toga korist imaju samo one. Na Sjeveru, katastrofa u Černobilu, zaražena krv, azbest i pojava 'ludih krava' nisu bile dovoljne za pokretanje velike rasprave koju zahtijeva pojava 'tehnološkog društva'. Jug, žrtva bijega mozgova, sve više odbija prihvaćati otpatke industrijskog društva i pesticide. Suvremenom čovjeku nije dovoljno proširivanje trgovačke logike na sve društvene aktivnosti, nego u nju uključuje čak i sam život. Stanica i gen, zahvaljujući genetičkim i biotehnološkim manipulacijama, sada postaju sirovina, jednako kao i nafta ili pamuk. Može li ljudsko biće prihvatiti činjenicu da će postati, u ime napretka i znanosti, rentabilna sirovina? Brak informatike, telekomunikacija i televizije izaziva pravu revoluciju koja omogućuje nastanak te tehnologije. Sve će to donijeti nova sredstva za komuniciranje (to dokazuje i sadašnji 'boom' s mobitelima i Internetom) i razvoj novih navika. Već sada su dostupne mnoge mogućnosti korištenja multimedije. Ta komunikacijska revolucija povlači za sobom brojne posljedice, kako na gospodarskom (telekomunikacijka industrija mogla bi postati pokretač gospodarstva na početku sljedećeg tisućljeća), tako i na sociološkom planu (novi jaz između informatički bogatih i informatički siromašnih, između superopremljeih država Sjevera i slabo opremljenih država Juga). Prema civilizaciji kaosa? Zapadna se društva više ne mogu jasno vidjeti u zrcalu budućnosti. Izgleda da ih progone prikaze nezaposlenosti, obuzela ih je nesigurnost, plaše ih nove tehnologije, globalizacija gospodarstva, brine ih uništavanje okoliša, a jako ih demoralizira i sve veća korupcija. I još gore od toga, sve veći broj 'etničkih ratova' u tim društvima ostavlja grižnju savjesti i nekakav osjećaj mučnine. U takvom mračnom kontekstu, gdje je tu odgovornost kulture? SAD i tu ostaje referenca i pionir masovne kulture, bilo da je riječ o športu, o 'world music', o televizijskim serijama, informativnim emisijama ili zabavnim parkovima. Nakon što su ih trgovci uzeli u svoje ruke, kulturni modeli su skrenuli u beznačajno, senzacionalističko i vulgarno. Mogu li se stvaratelji prepustiti svemu tome? Hoće li intelektualci znati uključiti se kako, na pragu novog tisućljeća, civilizacija ne bi upala u fascinaciju i u kaos?" 040255 MET mar 98