VEČERNJI LIST-TUĐMAN OTVOREN...-KRUŠELJ-23-2

VEČERNJI LIST 23. II. 1998. Tuđman otvoren kao nikad "Dr. Franjo Tuđman često govori o hrvatskom političkom naslijeđu bez čijeg detaljnijeg poznavanja zapravo i ne možemo shvatiti mnoga suvremena zbivanja. Rijetko je kada, međutim, bio toliko određen kao u svom subotnjem uvodnom govoru na Četvrtom općem saboru HDZ-a, kada je rezimirao djelovanje ključnih stranaka i pokreta koji su odredili tijek ovostoljetne hrvatske povijesti", ocjenjuje Željko Krušelj i objašnjava: "Tuđmanova je teza od početka bila da se Hrvati u borbi za oživotvorenje, ali i trajno održanje, svoje državne samostalnosti ne mogu oslanjati na naslijeđe samo jedne ideološke opcije. Razlog je tome i činjenica što ni jedan od tih stranačkih programa nije uspio okupiti sve hrvatske političke i regionalne interese, kao ni sve socijalne staleže, a niti osigurati svoj utjecaj u međunarodnoj zajednici". Krušelj u nastavku citira ocjene koje je dr. Tuđman iznio u svojem izlaganju; o Radićevom i Mačekovom seljačkom pokretu koji se pred Drugi svjetski rat 'nije oslobodio jugoslavenstva i slavenstva, kao ni ideja federalizma'; o NDH i ustaškom režimu koji je "opravdano završio u ropotarnici povijesti"; o komunističkom režimu... Analizirajući izrečeno o komunizmu, Krušelj piše: "Programatski govor starog i novog predsjednika HDZ-a nije mogao proteći ni bez jasnog očitovanja o polustoljetnom komunističkom režimu. Iako mu desni radikalizam često prigovara da je odviše obziran prema nekadašnjoj Partiji, aludirajući na dijelove njegove biografije, Tuđman je pobrojio i sve bitnije zablude hrvatske ljevice, od nametanja totalitarističkog sustava i krvavog razračunavanja sa svim političkim protivnicima, pa do prihvaćanja nepovoljnog razgraničenja, zbog kojega neovisna Hrvatska ima ozbiljnih geostrateških problema. Osvrta je vrijedan i krajnje negativan komunistički odnos prema brojnoj hrvatskoj dijaspori, u čemu je posebno apostrofirao ulogu Vladimira Bakarića. Proizlazi, sve u svemu, da je 'hrvatsko ljevičarstvo i partizanstvo više služilo srpstvu i jugoslavenstvu nego ideji samostalne Hrvatske'. Ta će Tuđmanova ocjena zasigurno naići na osporavanja, no nitko ne može ozbiljnije dokazivati da bi politika nekadašnjeg SKH dovela do državnog osamostaljenja. Bit je Tuđmanova pogleda unatrag u činjenici da se današnja hrvatska politika, bez obzira na specifične stranačke interese, ne može zasnivati na kopiranju zastarjelih ideoloških i stranačkih rješenja. Ako nam praksa kazuje da je novu hrvatsku politiku na prijelazu stoljeća teško graditi, onda je barem neusporedivo lakše učiti na pogreškama prethodnika", zaključuje Krušelj. 230212 MET feb 98