LE MONDE - INTELEKTUALCI ĆE STVORITI ZAJEDNIČKI BALKAN

FRANCUSKA LE MONDE 17. II. 1998. Na Balkanu 'intelektualci moraju naći zajednički jezik' Daniel Vernet je razgovarao s Andreom Guillouom, voditeljem za istraživanja na Visokoj školi za društvene znanosti: " - 9. i 10. veljače predvodili ste sastanak na temu 'Europski jugoistok - raskrižje civilizacije', na kojemu su sudjelovali intelektualci, istraživači i sveučilišni predavači iz svih balkanskih zemalja, ali ste brižljivo izbjegli riječ 'Balkan'. Zašto? = Udruga koja je organizirala susret s veleposlanicima tih zemalja pri UNESCO-u i sa samim UNESCO-m, zove se Međunarodna udruga za proučavanje europskog jugoistoka. To nije jedini razlog. Riječ 'Balkan' ima gdjekad pejorativno značenje i neke zemlje ne žele biti dijelom Balkana. Imamo dvadeset i tri nacionalna odbora s različitim disciplinama koje smo htjeli ujediniti i vidjeti može li se u napetim političkim uvjetima otvoreno govoriti o posebnostima i zajedničkim točkama, o kulturalnoj cjelini i regionalizmu ovoga područja. Izvan sastanka zadali smo si brojne teme za proučavanje: 'Korijeni balkanskih ratova za veliku povijest Balkana'. - Nije li teško na jednom zadatku ujediniti intelektualce koji su gdjekad pridonijeli raspirivanje nacionalističkih osjećaja? = Mi želimo suočiti različite ideje, ali i izbjeći sukobe. Da bismo u tome uspjeli, mi tražimo od svakoga da radi na pojedinim temama, kao što je jezik, snošljivost, granice..., a ne na nacionalnim temama. Razmjenjujemo pisana priopćenja između odbora, jedno stotinjak za tri godine. Sve to da bi na vidjelo izišla tipičnost Balkana u međunarodnoj politici. Sjedinjene Države, primjerice, potiču zemlje na ovom području da se približe istočnoj Europi, no većina to ne želi. One žele braniti svoju posebnost. - Postoji li balkanska posebnost? = Balkanac ne postoji, ali svi koji poznaju to područje znaju da postoji stanoviti kulturni miris koji je teško shvatiti. Različite su vjerske tradicije, ali nema, primjerice, 'jedne' pravovjernosti. Stoljećima su ti ljudi živjeli jedni uz druge bez previše problema, ne samo zbog otomanskog, a kasnije i komunističkog pritiska; probleme su stvorili intelektualci sa Zapada. Sve je uništeno, a rješenje se nije našlo. - Vi razlikujete nutarnje i vanjske probleme. Nije li jedna od značajki ovog područja upravo to što su oni usko povezani, i što su vanjski problemi jednih, nutarnji problemi onih drugih? = Intelektualci moraju naći zajednički jezik, obrađivati teme u obliku usporedaba koje će omogućiti dijalog. No doista je teško razlikovati nutarnje od vanjskih problema. Na problem Kosova konzervativni Srbi uzvraćaju dokazima koje su nekada rabili kolonisti. Oni ne razumiju zahtjeve kosovskih Albanaca za autonomijom. 'Dali smo im sve, pravo na jezik, sveučilište... Albanci su u stanju stalnog prosvjeda jer je to njihov običaj'! Očito je da se pitanje tako neće riješiti. Moramo dodati da se gotovo svugdje na Balkanu problemi ne mogu riješiti sa sadašnjom upravom koja čini pokvarenu birokraciju koja je naslijeđena iz komunizma i održava se na vlasti pomoću nacionalističkih parola. - Zadnje priopćenje s UNESCO-va susreta zvalo se 'O drugome na Balkanu danas'. Ono što iznenađuje kada se čita povijest prvih balkanskih ratova ili kada se razmišlja o pokoljima u zadnjem sukobu jest to, što najnečovječnija djela nisu bila počinjena nad dalekim, stranim neprijateljem, već nad susjedima, bliskim ljudima koji utjelovljuju opasan lik Drugoga. = Već u Bibliji nalazimo tu tradiciju koju je pravoslavlje nastojalo ojačati. Neprijatelj nije barbar, već susjed. On je opasan. Drugi jest onaj koji se razlikuje (...). Stanje u Bosni i na čitavom području bivše Jugoslavije posebno zabrinjava zbog stotina tisuća prognanih i izbjeglica. Podjele koje je donio Daytonski sporazum imaju možda geopolitički smisao. Međutim, oni zamrzavaju stvarno stanje i ne donose rješenje. - Malo je primjera solidarnosti s onima koji su pobjegli, koji su sve izgubili, a još manje s onima koji se žele vratiti na svoja imanja koja su uništena ili opljačkana tijekom sukoba. Dakle, nema solidarnosti, pa čak ni unutar iste zajednice. Sve se događa kao da ljudi žele biti sami sa sobom, kao da ne žele znati za zajednički život koji se više-manje održao kroz stoljeća." 180113 MET feb 98