NJEMAČKA - FAZ - 14. II. BIZANTSKI SLOVENSKI VANJSKOPOLITIČKI GAFOVI

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 14. II. 1998. Slovenski nesporazumi Reinhard Olt kritizira odnose u slovenskim (vanjsko)političkim krugovima. "Nedavno je Ljubljanu posjetio talijanski ministar vanjskih poslova Dini. Gost iz Rima zasut je biranim počastima venecijansko- bizantinskog protokola koje slovensko vodstvo ukazuje kad god želi udobrovoljiti predstavnike susjednih država. Naime, odnosi su osjetljivi zato što su opterećeni poviješću. Činilo se da gost više nego nadmašio očekivanja. Slovensko ministarstvo vanjskih poslova žudilo je za dobrim vijestima - za neogrančenom pomoći u ostvarivanju slovenske želje za što skorijim uključivanjem u euroatlantske integracije; za još bližom suradnjom na sjevernom Jadranu; za istinskom zaštitom manjina; za izgradnjom gospodarske i vojne suradnje i za gustim prometnim vezama u okviru trilaterale Slovenije, Italije i Mađarske čiji se ministar vanjskih poslova Kovacs također našao u Ljubljani. No, povrh svega toga, Diniju je pripisana senzacionalna najava. Italija prihvaća novac koji Slovenija od proglašenja nezavisnosti doznačuje na poseban povjerenički račun, otvoren u Luxemburgu, istaknuto je. Rim dosada nije htio navesti bankovnu vezu na koju su transferirana financijska sredstva iz Ljubljane, izdvojena slijedom slovenskog statusa pravne nasljednice bivše Jugoslavije. Italija je 1983. g. sklopila sporazum o odšteti za 'esule', protjerane ili izbjegle nakon 1945. g. Slovenski premijer Drnovšek protumačio je 'prijateljsku talijansku gestu' kao 'povijesni preokret', najavivši još povoljniji razvoj slovensko-talijanskih odnosa. Tek što je Dini otputovao, talijansko ministarstvo vanjskih poslova javilo se diplomatskom notom u kojoj je istaknuto da je Dini 'govorio u kondicionalnu te da nije ništa obećao'. Njegove su riječi očigledno pogrešno protumačene, ocijenjeno je u noti. Neposredno prije toga dogodio se još jedan važan nesporazum. Slovenski ministar vanjskih poslova Frlec koji tu dužnost obavlja od rujna prošle godine, posjetio je Beč i ostavio dobar dojam u austrijskom ministarstvu vanjskih poslova. S austrijskim ministrom vanjskih poslova Schuesselom očigledno je raščistio pitanje koje je mračilo inače prilično dobre bilateralne odnose, prouzročivši prethodno žestok verbalni rat između Ljubljane i Klagenfurta. 'Staroaustrijsko-germanofona manjina', koju je Ljubljana, uključujući Frleca, osporavala, nije u Beču samo proglašena nespornom već je čak izričito priznata. U odgovoru njegova premijera Drnovšeka, koji je imao karakter prijekora, istaknuto je da je Ljubljana mislila na fizičku egzistenciju te manjine a ne na ustavom predviđen status priznate etničke skupine, već dodijeljen talijanskoj i mađarskoj manjini. Slovensko ministarstvo vanjskih poslova naknadno je istaknulo da su nesporazum prouzročili novinari, prenoseći skraćene verzije ministrovih izjava. Dva navodna nesporazuma - ponovo navodno prouzročena novinarskim napisima - izazvale su Frlecove najave pojedinačnog rješavanja spornih imovinskih pitanja, vezanih za takozvane 'austrijske esule' za koje će se založiti on osobno; sljedeći povod za nesporazum bila je njegova konstatacija o 'uglavnom ispunjenim' jasnim odredbama austrijskog državnog ugovora o slovenskoj manjini u Koruškoj i Štajerskoj. Tom prilikom Frleca su prekorili ne sam šef njegova stranke i prmijer već i koalicjski partner, oporba i slovenski mediji, pa i organizacije slovenske manjine, djelatne u Austriji. Priliku za rješavanje tih problema - uključujući i bučna sukob oko manjinskog pitanja na sjevernim i južnim obroncima Karavanki - ponudio je zajednički posjet Schuessela, koruškog zemaljskog poglavara Zernatta i njegova socijaldemokratskog zamjenika Ausserwinklera Ljubljani. Cilj tog posjeta bila je potvrda tročlane organizacije zimske olimpijade 'Senza Confini' ('Bez granica' - op. prev.) 2006. g., za koju se zajedno kandidiraju Koruška, Friaul-Julijska Venecija i Slovenija ali svoj blagoslov još nije dao talijnski nacionalni olimpijski odbor. No, posjet je preduhitrila nesklonost pružanju potpore Frlecu, što je Ljubljana - ovaj put u suradnji s Bečom - u prvom redu pripisala austrijskim medijima, obogativši time formulu nesporazuma još jednom zgodom. Uskoro je postalo očigledno da se Frlec, očigledno obilježen mješavinom neiskustva i dobre volje za razumijevanje sa susjedima, koju je vjerojatno poticalo 8-godišnje naukovanje na bonnskom diplomatskom parketu, našao u Ljubljani u škripcu, praćen spletkama i tek površno svladanom poviješću te zemlje. 'Nesporazumi' s Bečom korespondirali su s onima koje su novinari navodno prouzročili izvješćivanjem o njegovu susretu s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem - pišući, između ostalog, i o spornoj slovensko-hrvatskoj granici u Piranskom zaljevu. Tek što su dvojica ministara počela tragati za mogućim rješenjima, novine (ne samo one slovenske) napisale su da Frlec trguje slovenskim teritorijem. Susret je bio obilježen nesretnom zvijezdom. 'Granični incident' izazvan je neugodnim slučajem diletantske špijunaže, u kojem su dva pripadnika špijunske službe slovenske vojske 'nedvojbeno' prešla granicu u dubini od 60 metara, uhićena su na hrvatskom teritoriju a njihova je (navodno vrlo suvremena) oprema izgubljena. Taj je slučaj gotovo stajao ministra obrane Turnšeka njegova položaja. Sačuvao je svoj položaj vjerojatno isključivo zato što je Drnavšekov zamjenik Podobnik, koji po vlastitim riječima koordinira proračunsku, financijsku i unutrašnju politiku i nadzire špijunske službe, jasno zatražio Frlecovu glavu zbog 'nesporazuma', proizišlih iz njegove politike. Očigledno zahvaljujući koalicijskoj simetriji Frlec nije doživio sudbinu demokršćanina Peterlea koji je u listopadu 1994. g. svrgnut u Ljubljani dok je u Aquileji pregovarao s Martinom o slovensko- talijanskom sporazumu. Nešto slično doživio je i njegov prethodnik Thaler, koji je uoči madriške odluke NATO-a o kandidatima za proširenje pokušavao vodećim europskim i američkim listovima lansirati apel u prilog Slovenije, sročen u suradnji s Dinijem. Frlec je u međuvremenu vjerojatno shvatio da je njegov ministarski položaj obilježen uskim kreativnim manevarskim prostorom, a uz to je i odnedavno jako ugrožen. U Ljubljani prevelik broj ljudi gura svoje prste u vanjskopolitički kotao. Drnovšek zahtijeva pokornost i istodobno želi imati zadnju riječ koja je po zakonu dodijeljena slovenskoj skupštini. No, skupština kao cjelina vodi samostalnu vanjsku politiku baš kao i njezin vanjskopolitički odbor, predsjedatelj tog odbora Kacin i pojedini zastupnici - poput filatelista Jelinčiča. Predsjedatelj oporbene narodne navodno je bio rezident bivše jugoslavenske špijunske službe Udbe u Ljubljani. Načelno nesklon nastojanjima Slovenije da se približi euro-atlantskim integracijama, Jelinčič želi uz pomoć slavenskih bratskih naroda u Rusiji i Srbiji pokazati Hrvatskoj kuda prolazi prava granica i ukrotiti Austriju i Italiju. Nedavno je u Beogradu potvrdio reputaciju promicatelja ponovnog približavanja te dvije zemlje. Nitko u vladi nije se bunio protiv toga. Nitko se nije bunio ni protiv mržnjom prožetih tirada koje Jelinčič upućuje na adresu 'neprijatelja slovenskog naroda'. Nitko se nije usprotivio ni nazivu 'gamad' koji tako rado dodjeljuje protivnicima. Nikoga nije uznemirila ni njegova sljedeća rečenica: 'Sve Bernikove birače trebalo bi postrijeljati'. (Američki Slovenac Bernik pretrpo je na predsjedničkim izborima poraz kao kandidat demokršćana i socijaldemokrata pod vodstvom bivšeg ministra obrane Janše.) Jelinčičeve riječi vjerojatno nisu izrečene tek tako. (...) Sve to ne prikazuje slovenske običaje u pretjerano ružičastom svjetlu", zaključuje Reinhard Olt. 160243 MET feb 98