NJEMAČKA - FAZ - 7. II. SKOPJE PREDLAŽE KORIDOR ZA PRIJELAZ IZBJEGLICA U ALBANIJU

ALBANIJU NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 7. II. 1998. Protektorat, autonomija, koridor Matthias Rueb opisuje okružje kosovske krize, prenoseći i prijedlog Makedonije o uspostavi koridora, kojim bi moguće ratne izbjeglice mogle prijeći u Albaniju. "Još jedan pokop s 15 tisuća žalobnika, još jedan mučenik. Ovaj put žrtva je 17-godišnji kosovski Albanac Avdi Neziri iz Kamenice. Umro je od rane na glavi, izazvane metkom koji je iz neposredne blizine ispalio srpski policajac. Uvjerljivo objašnjenje zločina nije ponuđeno. Mladi kosovski Albanac prodavao je na ulici cigarete, kao što je činio svaki dan, kad mu je milicionar uperio oružje u glavu. U nastavku, srpske vlasti govore o 'nenamjernom incidentu'. Ta informacija nikoga ne zadovoljava. Tjedan dana prije toga ubijen je jedan Srbin, dan prije njega kosovski Albanac. Međurazdoblje su popunili pogrebi kojima je - po novoustoličenom običaju - bio nazočan velik broj ljudi. Ljudi na Kosovu - i Srbi i Albanci - okupljaju se povodom smrti. Spirala nasilja okretat će se i dalje, a fitilj na bačvi baruta već gori. Čini se da albanska većina, koja čini 90 posto od ukupno 2 milijuna stanovnika južne srpske pokrajine Kosovo, polako izlazi iz zaklona. Kosovski Albanci žele kraj srpske represije koju već sedam godina pokušavaju nadvladati miroljubivim putem. Žele napokon napredak u ostvarivanju svoga sna o nezavisnoj 'Republik Kosova', proglašenoj već 1990. Iako nitko na svijetu ne podupire tu njihovu namjeru, većina Albanaca ne odustaje. 'Oslobodilačka vojska Kosova', koja od proljeća 1996. preuzima odgovornost za atentate, počinjene nad srpskim policajcima i dužnosnicima, ali i nad albanskim kolaboratorima režima, uživa među većinom kosovskih Albanaca ugled neke vrste narodne vojske. Srbi, potiskivani u poziciju sve malobrojnije manjine, drže pak da se bliži neka vrst završnoga čina u kojemu će morati braniti svoj povijesni Jeruzalem, kolijevku srpske državnosti i crkvene kulture. Zahtijevaju zaštitu od srpske vlade u Beogradu i oružje za borbu protiv 'albanskog terorizma i separatizma'. Srpska skupština u Beogradu trebala bi prethodno održati posebnu sjednicu o opasno zaoštrenom stanju na Kosovu, ali Beograd je taj zahtjev dosad odbijao. Srbi donekle opravdano vjeruju da ih je Beograd na Kosovu ostavio na cjedilu. Strahuju da će u slučaju rata doživjeti sudbinu hrvatskih Srba koje je matična Srbija prvo poslala u rat a zatim ostavila na cjedilu. U Beogradu je ovih dana srpski predsjednik Milutinović odbio primiti izaslanstvo kosovskih Srba 'zbog tereta radnih obveza'. Glasnogovornik jugoslavenske vojske izjavio je u Beogradu da vojska ne želi biti uvučena u sukob na Kosovu. Vojska 'neće poduzimati izazivačke akcije', ali će odlučno reagirati na moguće napade na vojne ustanove ili osoblje u krizom zahvaćenoj pokrajini, kazao je on. Vojni glasnogovornik Novković istodobno se usprotivio svakom obliku odcjepljenja i promjene vanjskih granica Savezne Republike Jugoslavije. Činjenica da Kosovo, a posebno glavni grad te pokrajine Priština, danas više nalikuje na nastanjeni spremnik za smeće nego na obećanu zemlju te da tamo ne teku med i mlijeko već zastarjele termoelektrane i industrijska postrojenja onečišćuju zrak, očito nije nimalo važna u ogorčenoj kulturnoj borbi Srba i Albanaca. Tko ovih dana putuje južnom srpskom pokrajinom, uočava opasno zaoštravanje raspoloženja. Čini se da se sve kreće u smjeru rata. U Prištini milicija, odjevena u svoje sivoplave borbene odore, ponovno provodi raciju u jednom stambenom bloku. Prolaznici žurno odvraćaju pogled, radujući se očigledno što je ovaj put žrtva netko drugi. Policijski prepadi postaju još okrutniji - što je također znak povećane nervoze. U okrugu Skenderaj, koji OVK smatra oslobođenim teritorijem, srpski policajci najradije se ukopavaju u policijskim postajama. Uobičajene istražne i ispitivačke pohode kroz sela te regije usuđuju se obavljati samo u skupinama od 50 ljudi. Predstoji li sveobuhvatni obračun? Ili je ipak još moguće političko rješenje? Takvo rješenje izabrani predsjednik kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova zamišlja u obliku međunarodnoga protektorata nad Kosovom u trajanju od dvije godine. Potom bi stanovništvo Kosova na referendumu trebalo odlučiti o budućem statusu pokrajine, kazao je nedavno Rugova. Osudio je primjenu sile na obje strane, proglasivši udare OVK djelima duboko frustriranih ljudi. Rugova i sve mjerodavne stranke kosovskih Albanaca ustraju inače na nezavisnosti 'Republik Kosova'. Međunarodna zajednica ustraje pak na zahtjevu da Kosovo ne treba biti priznato kao nezavisna država već da mora uživati što veću mjeru autonomije. Amerikanci i Europljani zajednički odbijaju svaki oblik promjene granica. Štoviše, i Sjedinjene Države i Nijemci, koji u tom pitanju imaju ulogu neke vrste glasnogovornika Europske unije, zahtijevaju 'političko rješenje u sastavu Savezne Republike Jugoslavije'. Kosovski Albanci mogli bi takav stav smatrati djelomičnim uspjehom budući da se izrijekom ne spominje rješenje u sastavu Srbije. Međunarodna zajednica očito ne bi imala ništa protiv unutrašnjeg preustrojstva krajnje nestabilne Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), koju čine nesložne republike Srbija i Crna Gora. Već se mjesecima raspravlja o novoj federaciji 'Balkaniji', čije bi ravnopravne članice bile Srbija, Crna Gora i Kosovo. Doduše, ta ideja nameće pitanje druge - sjeverne - srpske autonomne pokrajine Vojvodine. Bi li i Vojvodina i njezina jaka mađarska manjina trebale postati nekom vrstom države u sastavu 'Balkanije' ili bi se trebala stopiti sa Srbijom? Grčka je u međuvremenu ponudila posredničke usluge i potaknula sastanak predsjednika Jugoslavije, kosovskih Albanaca i Albanije. Na toj konferenciji trebalo bi se razgovarati o mogućim političkim rješenjima. Novi američki veleposlanik u Ateni, bivši glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Nicholas Burns, izjavio je da Washington odobrava tu ponudu o posredovanju. Očitovana je zahvalnost za svaku političku inicijativu koja bi dva zahuktala kosovska vlaka mogla odvratiti od nadolazećeg sudara. Susjedna Makedonija već razmišlja što bi trebalo poduzeti u slučaju sukoba. I u Makedoniji - u njezinu zapadnom dijelu živi kompaktno naseljena albanska manjina. Sačinjava četvrtinu od ukupno 2 milijuna stanovnika te zemlje. Albanska manjina zahtijeva komunalnu i lokalnu autonomiju i 'povijesni sporazum' s makedonskim titularnim narodom, u kojem bi Albancima bio priznat status drugoga konstitutivnog naroda Republike Makedonije. Rat na Kosovu stvorio bi nepregledne rijeke albanskih izbjeglica koje Makedonija ne može i ne želi prihvatiti. Prvo, ti bi ljudi bili prevelik gospodarski teret za zemlju koja se ionako nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi prijelaznog razdoblja. Drugo, Skopje iz razumljivih razloga ne želi uvesti još jedan albanski problem. Stoga je predložena uspostava koridora, kojim bi albanske izbjeglice s Kosova mogle nastaviti put prema Albaniji. Naime, u slučaju rata, jugoslavenska vojska vjerojatno će zatvoriti granicu između Kosova i Albanije kako bi spriječila intervenciju Albanije u prilog njezinih ugroženih sunarodnjaka. Među Albancima na Kosovu i u Makedoniji ideja o koridoru izaziva užas. Ako se već razmišlja o otpravljanju žrtava rata, nada u mir očito je već odbačena", prenosi na kraju članka Matthias Rueb. 090050 MET feb 98