AMERIČKI HERALD O EU I NATO - U 6.II.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. II. 1998. Proširite Europsku uniju radije nego NATO Četiri autora - bivši republikanski senator iz Tennesseeja Howard Baker Jr., bivši demokratski senator iz Georgie Sam Nunn, bivši savjetnik za sigurnost za mandata predsjednika Forda i predsjednika Busha Brent Scowcroft te viši član Vijeća za vanjske odnose Alton Frye, iznose svoja stajališta o proširenju NATO-a: "Debata o proširenju NATO-a u Senatu obilježava povijesni sukob dobrih namjera i zdrave strategije. Usprkos zamahu prema prihvaćanju Poljske, Mađarske i Republike Češke, temeljni interesi koji su u pitanju zahtijevaju temeljito ispitivanje pojedinih kandidata, a taj je pristup doveo savez do ovog sudbonosnog raskrižja, s njegovim uznemiravajućim implikacijama. Zajedno s mnogima koji su radili na izgradnji snažnog NATO-a, mi imamo ozbiljne rezerve o predstojećem proširenju i smjeru kojim ono ide. Daleko od toga da bude spomenik hladnog rata, NATO bi trebao biti kamen temeljac sigurnosnog poretka Europe. On pruža infrastrukturu i iskustvo nezamjenjivo u rješavanju nestabilnosti - danas je to Bosna, sutra su to neka druga područja. NATO je vitalan za osiguranje nadzora naoružanja i održavanja industrijske baze koja pruža solidnu obranu. I možda najvažnije od svega, NATO osigurava institucijski dom koalicijama za rješavanje kriza izvan Europe. No kamen temeljac nije spužva. Funkcija temelja je da štiti vlastiti integritet radi podupiranja šire sigurnosne strukture; ne da rasiplje svoju koheziju prihvaćajući članove i odgovornosti koje prelaze granice opreznosti. Snažni NATO podupire druge institucije, uključujući OESS i Zapadnu EU. On omogućava da Partnerstvo za mir promiče suradnju između država koje nisu članice NATO-a. Žurba s proširivanjem saveza krenula je naopačke. I zagovornici i skeptici prema proširenju slažu se da bi promjena europske sigurnosne strukture trebala biti povezana s promjenom njihovog gospodarstva. (...) Po našem mišljenju, bilo bi bolje ne pozivati druge zemlje da se pridruže NATO-u. U najmanju ruku, bilo bi poželjno da EU nastavi s planiranim proširenjem prije nego NATO završi primanje novih članica. EU je sad odlučila početi pregovarati sa šest kandidata, uključujući i tri kandidata koje razmatra NATO. Povezivanje proširenja NATO-a s proširenjem EU postiglo bi nekoliko stvari: 1) Ono bi podcrtalo povezanost europske sigurnosti s njezinim gospodarstvom te pružilo potvrdu da si oni koji ulaze u NATO mogu priuštiti ispunjavanje svojih obrambenih obveza. 2) Ono bi Partnerstvu za mir omogućilo da pokaže kako bi ono trebalo predstavljati pravo udruženje za zemlje izvan NATO-a. Tako dugo dok mogućnost pristupanja NATO-u ostaje otvorena, ona umanjuje partnerstvo kao poželjniji način suradnje. 3) Ono bi dopustilo Americi i Rusiji da se usredotoče na najveći sigurnosni problem koji je pred nama, golem preostatak nuklearnog oružja te drugog oružja masovnog uništenja. (...) Bilo bi mudro da Senat poveže proširenje NATO-a i EU. Ukoliko se to učini, neophodno je odrediti da ulazak u EU nije dovoljna kvalifikacija za ulazak u NATO, što bi potaknulo vaganje koristi i tereta koje bi predstavljalo članstvo svakog budućeg kandidata. Potrebna je određena, ako ne i trajna stanka u ovom procesu. Zagovarajući proširenje NATO-a, Clintonova bi vlada mogla izmamiti prenagljene ponude te znatan pritisak na prihvaćanje drugih zemalja. Druge zemlje srednje i istočne Europe nadaju se da će i one uskoro biti prihvaćene u redove saveza. No vojni savez nije klub i vladina retorika i politika riskiraju pretvaranje NATO-a u organizaciju u kojoj su obveze razvodnjene, a akcija oslabljena. Slijediti taj put moglo bi istovremeno značiti poticanje ruskog animoziteta i slabljenje savezničke moći da ga obuzda, bude li potrebno. (...) Zadatak je izgraditi sigurnosnu strukturu u kojoj Rusija zauzima mjesto razmjerno svojoj zemljopisnoj važnosti i napretku prema demokraciji i tržišnom gospodarstvu. Uza sve dužno poštovanje, oni koji vode kampanju za proširenje NATO-a miješaju dugoročni izazov oblikovanja sveobuhvatnog sigurnosnog sustava s našom stalnom odgovornošću podupiranja snažnog NATO-a kao našeg glavnog sigurnosnog bedema. Senat se ne suočava samo s pitanjem treba li proširiti NATO već i kako, kad, te pod kojim uvjetima. U ovom je trenutku imperativ da Senat primijeni neovisnu procjenu u odnosu na američki Ustav. U toj procjeni on ima nekoliko mogućnosti, uključujući povezivanje proširenja saveza s proširenjem EU te razlaganje protivljenja pretjerano elastičnom NATO-u. Senat ima konstruktivnu moć oblikovati mudriji ishod od jednostavnog mirenja s Predsjednikovim planom. Sva gunđanja kako je 'proširenje NATO-a loša zamisao čije je vrijeme stiglo' nisu temelj za politiku. To nije lijek koji treba progutati i zaboraviti. Radi se o temeljnom proširenju američkog sigurnosnog jamčenja, što je loše definiran poziv novim članicama koje su nepovezane ili s obzirom na vojne prijetnje, ili vojne mogućnosti. Posljednje upozorenje vladi: ne koristi (...) zazivati sjenu Versaillesa, implicirajući da bi otpor prema proširenju NATO-a bio usporediv senatskom odbijanju Lige naroda. Čovjek se pita hoće li senatori pravilno reagirati na pretjerane analogije. Kao što je John Maynard Keynes jednom napomenuo, središnji neuspjeh Versaillesa ležao je u fatalno pogrešnoj procjeni kako se postaviti prema demoraliziranom bivšem protivniku. To je, iznad svega, pogreška koju ne smijemo ponoviti." 090042 MET feb 98