DEN HAAG, 6. veljače (Hina) - Tužitelji Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu (ICTY) izveli su u petak prijepodne pred sudsko vijeće za slučaj Dokmanović četvero svjedoka koji su članove svojih obitelji posjednji put vidjeli
19. ili 20. studenoga 1991. u vukovarskoj bolnici.
DEN HAAG, 6. veljače (Hina) - Tužitelji Međunarodnog suda za ratne
zločine u Den Haagu (ICTY) izveli su u petak prijepodne pred sudsko
vijeće za slučaj Dokmanović četvero svjedoka koji su članove svojih
obitelji posjednji put vidjeli 19. ili 20. studenoga 1991. u
vukovarskoj bolnici.#L#
Na trenutke na rubu suza, svjedočili su Vladimir Leopold Veber,
Ljubica Došen, Tanja Došen i Katica Zero.
Vukovarac Vladimir Veber svjedočio je o nestanku sina Siniše
(rođenoga godine 1969.), koji se prije rata bavio veslanjem u
vukovarskomu veslačkom klubu, te se, kad je počeo napad na grad,
priključio obrani Vukovara. Svjedok je kazao da je sina, koji je
zbog ranjavanja ležao u bolnici, posljednji put vidio 19.
studenoga. Vladimir Veber je tog dana iz bolnice prebačen u
skladište Veleprometa u Vukovaru, odakle je nakon nekoliko dana
odvezen u Sremsku Mitrovicu.
Svjedok je napomenuo da su mu u Mitrovici, gdje je bilo oko 1200
Vukovaraca, Emil Čakalić i Drago Berghofer kazali da su na Ovčari
vidjeli njegova sina. "Vidio sam po njima da nešto nije u redu",
rekao je svjedok. "Do veljače 1997. nadao sam se ipak da mi je sin
možda zarobljen u nekom rudniku u Srbiji", ispričao je Veber, koji
je tog mjeseca pozvan u bolnicu Šalatu u Zagrebu, gdje je, na
temelju fotografija iz grobnica na Ovčari, identificirao sina
prema ostacima veste i plombama u zubima.
Ljubica Došen (48) i njezina kći Tanja Došen (21) posljednji su put
vidjele svojega supruga, odnosno oca 20. studenoga u vukovarskoj
bolnici. Martin Došen iz Vukovara, ribar po zanimanju, također je
bio uključen u obranu grada. On je ostao nepokretan polovicom
studenoga te godine. "Otac se spuštao konopcem s vanjske strane
zgrade budući da su dva kata bila uništena, a - kako mu je jedna ruka
već bila slomljena, pao je i ostao nepokretan", ispričala je Tanja
Došen.
Major Veselin Šljivančanin naredio je 20. studenoga da se mojega
supruga iznese iz bolnice, ispričala je Ljubica Došen, koja ga je s
kćerkom pratila do vojnog autobusa, parkiranog ispred bolnice
između četiri civilna autobusa.
Kraj autobusa bila su četvorica naoružanih stražara, a unutra još
dvojica. U autobus su ulazili Siniša Glavašević, dvojica braće
Martina Došena - Ivan i Tadija, te rođaci Josip Kožul i Zvonko
Vulić, kazale su svjedokinje. "Iz bolnice su doveli moju pet
mjeseci trudnu sestričnu Ružicu Markobašić, kojoj su vikali da je
ustaška kurva", ispričala je Ljubica Došen dodajući da joj je jedan
vojnik gurnuo u šaku novac za koji je kazao da Ružici više neće
trebati. Napomenula je da je na njezine upite o sudbini ljudi u
autobusu Šljivančanin odgovorio: "Njih će da pojede noć usred
bijela dana."
Ljubica i Tanja Došen u sudnici su na fotografiji identificirale
ranjenog rođaka Martina Jakubovskog Došena, tada 21-godišnjaka,
čije je tijelo kasnije pronađeno na Ovčari.
Ljubica Došen je kazala da se ispred bolnice, na zahtjev supruga
koji je ležao na nosilima uz autobus, obratila Šljivančaninu, koji
joj je kazao da Došen mora u autobus i da njezinu suprugu više neće
trebati odjeća.
"Europski promatrači došli su u bolnicu 20. studenoga oko 11 sati
kad je počelo popisivanje preostalih ranjenika. Oni su napustili
bolnicu s nama u konvoju", rekla je Ljubica Došen sudskom vijeću,
dodajući na kraju: "Ja bih oprostila da je moj muž poginuo u borbi,
ali ubijanje ranjenika ne mogu oprostiti. I ja vas molim, u ime
majki, supruga i djece, da te ljude kaznite!"
Katica Zero (37) svjedočila je o zadnjem susretu sa suprugom
Mihajlom u dvorištu vukovarske bolnice 20. studenoga 1991. Ona je
od rujna te godine bila u bolnici jer je primala inzulin, a njezin je
suprug radio kao bolnički vozač. Major Šljivančanin tog je jutra
naredio da se ispred ulaza u bolnicu žene i muškarci razdvoje,
ispričala je ona. "Suprug mi je krenuo čestitati rođendan, no tad su
nas razdvojili i nikada ga poslije nisam vidjela, samo sam čula od
Šimunovića da je toga dana dobio batine u vukovarskoj vojarni",
dodala je svjedokinja.
Slavko Dokmanović optužen je da je pomagao JNA i srpskim paravojnim
snagama koje su 20. studenoga odvele najmanje 200 muškaraca iz
vukovarske bolnice na Ovčaru, gdje su ih pobili.
Dokmanovićev branitelj Toma Fila postavio je tijekom
protuispitivanja samo nekoliko kratkih pitanja trima
svjedokanjama, objašnjavajući da ne osporava navode u optužnici o
postojanju oružanog sukoba i masovnom ubojstvu nakon pada
Vukovara, već osporava postojanje međunarodnog sukoba i nastoji
utvrditi tko je bio među ubijenima na Ovčari.
Iskazi svjedoka optužbe na suđenju Slavku Dokmanoviću nastavljaju
se u petak poslijepodne.
(Hina) vb rb
061522 MET feb 98