DEN HAAG, 5. veljače (Hina) - Na suđenju bivšem vukovarskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću u četvrtak je svjedočio bivši branitelj Vukovara koji je 20. studenoga 1991. godine iskočio iz kamiona kojim su muškarci zarobljeni u
vukovarskoj bolnici prevoženi iz hangara na Ovčari do stratišta.
(ŠIRA VERZIJA)
DEN HAAG, 5. veljače (Hina) - Na suđenju bivšem vukovarskom
gradonačelniku Slavku Dokmanoviću u četvrtak je svjedočio bivši
branitelj Vukovara koji je 20. studenoga 1991. godine iskočio iz
kamiona kojim su muškarci zarobljeni u vukovarskoj bolnici
prevoženi iz hangara na Ovčari do stratišta.#L#
Svjedok, koji je iskaz pred sudbenim vijećem ICTY-a dao zaštićen
pod pseudonimom "B", bio je nakon bijega zarobljen i prebačen u
Sremsku Mitrovicu, a nakon razmjene u kolovozu 1992. godine došao
je u Zagreb gdje je istog mjeseca dao iskaz forenzičkom stručnjaku
Clydeu Snowu. Snow je, kao član američke organizacije 'Liječnici za
ljudska prava', vodio tim za ekshumaciju masovne grobnice na
Ovčari.
Slavko Dokmanović optužen je da je "pomagao i poticao" snage JNA i
srpske paravojne formacije koji su žrtve odvozili na masovno
stratište na Ovčari.
Svjedok "B" je Vukovarac koji se u rujnu 1991. godine pridružio
Zboru narodne garde, gdje je vodio inženjersku postrojbu zaduženu
za miniranje. On je djelovao pod izravnim zapovjedništvom Mile
Dedakovića 'Jastreba' i Branka Borkovića 'Mladog Jastreba.'
On je ispričao da kao branitelj u Vukovaru nije imao uniformu jer
nisu raspolagali dovoljnim brojem njih, no da je nosio ZNG oznake na
odjeći. U vrijeme napada na Vukovar "psihički i fizički uvjeti
života bili su vrlo teški, to je bila borba za opstanak kad nismo
znali što nosi sljedeći dan", ispričao je svjedok.
Premda se tih mjeseci svaki dan činilo da je daljnja obrana grada
nemoguća, nastavio je on, tek sredinom studenoga, kad je izgubljena
teritorijalna kompaktnost naše obrane, raspao se i glavni stožer
obrane grada. "Rekao sam svojim ljudima da bježe prema Vinkovcima,
u slobodu, a ja sam se vratio u svoju kuću k roditeljima", rekao je
on.
Svjedok "B" je kazao da je 18. ili 19. studenoga - uoči ulaska JNA i
srpske paravojske u središte Vukovara - on s roditeljima prešao u
bolnicu jer su čuli da će se od tamo obavljati evakuacija
stanovništva. "Stavljen sam na popis ranjenih po nagovoru oca, jer
sam prije bio ranjavan", napomenuo je on.
Svjedok je 20. studenoga, zajedno drugim muškarcima iz bolnice u
koju su ušli JNA i srpska paravojska, prebačen u vukovarsku vojarnu
i potom u hangar na Ovčari. Svjedok je ispred hangara, gdje su
zarobljenici premlaćivani, vidio i neke lokalne Srbe, među kojima
Dušana Borovca. "U hangaru sam vidio kako su ranjenom Vladimiru
Dadi Đukiću oduzeli štake kojima su ga udarali po tijelu", dodao je
svjedok procijenivši da je u hangaru bilo između 200 i 300 ljudi.
U hangaru su nas poslije premlaćivanja ponovno popisali, a tada se
spustio mrak..."oni su ulazili i izlazili", ispričao je svjedok
koji je po izlasku vidio ispred hangara kamion s generatorom za
svijetlo. "Potom su nas svrstavali u grupe od 10 ili 15 ljudi i
ukrcavali na vojna vozila, kapaciteta 2 tone koja su bila
prekrivena tendom."
Kad se grupa popela na vozilo, "vojnici su sklopili stepenice i
spustili tendu", nastavio je svjedok dodavši da je vani bila
mjesečina i postojala je određena vidljivost. "Vojnici su sjeli
sprijeda, a u stražnjem dijelu su bili samo zarobljenici", dodao je
svjedok koji je sjedio na sredini lijeve strane vozila.
Krenuli smo u smjeru desno od hangara prema Grabovu, nastavio je on,
a nakon oko kilometar i pol smo skrenuli na poljski put kroz
drveće.
Premda su nam rekli da idemo u drugi hangar, jedan od ljudi u našem
vozilu je htio iskočiti, no drugi ga je od toga odgovorio, ispričao
je svjedok. On sam je nakon toga ispuzao ispod tende i iskočio.
"Okrenuo sam se da vidim slijedi li me tko i potom potrčao natrag u
smjeru hangara i Vukovara."
"Nakon nekog vremena, čuo sam rafal i više pojedinačnih pucnjeva",
rekao je svjedok koji je trčeći i hodajući, te se osvrćući s vremena
na vrijeme, stigao u blizinu Vukovara i onda krenuo na zapad prema
Vinkovcima. Negdje kod sela Cerići on je naišao na rezerviste JNA,
kazao je, koji su ga zarobili u jednoj kući u selu gdje su ga tukli i
ispitivali, i gdje je bilo još zarobljenika iz Vukovara.
Sljedećeg dana je prebačen u policijsku postaju u Šidu gdje su ga
ispitivali o ratu, tko je što radio u Vukovaru, te o tomu što zna o
Ovčari - tko je i koliko ljudi ubijeno - no on nije htio o tome
razgovarati jer je ocijenio "da bi to bilo opasno."
Svjedok je potom proveo više od četiri mjeseca u zatvoru u Sremskoj
Mitrovici i Vojnom istražnom zatvoru u Beogradu gdje je optužen za
oružanu pobunu i zločine protiv civila. Na djelomično dovršenom
suđenju "nije bilo rasprave niti predstavljanja dokaza" rekao je
svjedok. On je dodao da je njegova obitelj putem međunarodne
zajednice doznala gdje je on pa mu je na jedno saslušanje došao Paul
Miller iz Amnesty International-s te je saslušanje odmah
odgođeno.
Svjedok "B" je razmijenjen u kolovozu 1992. godine, a po dolasku u
Zagreb je članu 'Liječnika za ljudska prava', forenzičaru Clydeu
Snowu, dao iskaz sličan ovome koji je dao ICTY-u na suđenju Slavku
Dokmanoviću.
U protuispitivanju obrane, svjedok je branitelju Tomi Fili kazao da
su vojnici koji su ih pratili od bolnice do Ovčare imali razne vrste
uniformi, neke iskombinirane s civilnom odjećom. Svjedok nije
mogao odgovoriti na braniteljev upit tko je točno u hangaru tukao
Dadu Đukića.
Suđenje Dokmanoviću nastavlja se u petak, a tužitelji Niemann,
Williamson i Waespi su najavili svjedočenja pet novih svjedoka.
Tužitelji su u srijedu napomenuli da će, s obzirom na brzi tempo
glavne rasprave, ovoga tjedna izvesti pred sudbeno vijeće četiri
svjedoka više no što su prvotno predvidjeli. Sudbeno vijeće ICTY-a
čine Antonio Cassese, Richard May i Florence Mumba.
(Hina) vb rb
052014 MET feb 98