NJEMAČKA - DIE WELT - 4. II. O POREZIMA I SIVOJ EKONOMIJI

NJEMAČKA DIE WELT 4. II. 1998. Kada država uzima polovinu proizvodnje "Oko jedne se stvari ljudi na istoku i na zapadu slažu - žele plaćati manje a ni u kom slučaju veće poreze i izdvajanja. Otpor raste iz godine u godinu. Selidba radi izbjegavanja kao i utaja poreza poprimili su dosada nepoznate razmjere. U većini zemalja prihodi države već dulje od deset godina zaostaju za izdacima. To pokazuju kronični proračunski deficiti i ogromni dugovi na zapadu i teškoće s kojima se vlade istočnih zemalja suočavaju u borbi protiv sve učestalijeg bijega u sivu ekonomiju. Istočne zemlje, gdje su državni planeri nekada crpili nužna sredstva iz gospodarstva pa građani gotovo nisu ni osjećali pritisak poreza, moraju se tek priviknuti na plaćanje poreza u slobodnom društvu. To se posebno odnosi na Rusiju, gdje je otpor državnoj blagajni posebno tvrdokoran, ali i na ostale istočne zemlje. Naime, i u njima treba tek prevladati povijesno uvjetovane otpore. Nakon sedamdeset godina komunizma, država kod građanima izaziva otpor i nevoljkost. Na Zapadu, pa i u Saveznoj Republici Njemačkoj, porezni je moral ostao netaknut dugo nakon drugog svjetskog rata. Tada se siva ekonomija još nije neobuzdano širila. Uvidjelo se da onaj tko od države želi socijalnu sigurnost i ostale usluge, mora - ovisno o svojim mogućnostima - dati i svoj obol. Uslijedila je eksplozija socijalne države a s njom i eksplozija birokracije. Državni izdaci i porezi izmakli su kontroli. Devedesetih godina poprimili su razmjere koji su uzdrmali solidarnost građana i izazvali učestalu pojavu selidbe radi izbjegavanja poreza. Prije pola stoljeća istaknuti australski stručnjak za nacionalnu ekonomiju upozorio je da će u zemlji, u kojoj država uzima više od četvrtine proizvodnje, povjerenje poreznog obveznika uskoro ishlapjeti a gosodarstvo zapasti u neku vrstu trajne krize. Za dobrih vremena građani su bili strpljiviji no što je on očekivao. Danas državna blagajna u europskim socijalnim državama zahtijeva već polovinu godišnjeg stečenog blagostanja. Taj razmjer nije manji ni u istočnom dijelu srednje Europe. Stoga su se pojavile negativne posljedice - učestali bijeg u sivu ekonomiju simptom je tog sindroma. I u zapadnoj je Europi siva ekonomija u stalnom porastu. Pritom valja napomenuti da uzrok te pojave nije toliko bijeda širokih slojeva bez socijalne podloge koliko otpor povećanju poreznog tereta i birokratskih prepreka. U Njemačkoj je udio rada na crno u periodu od 1975. g. porastao sa šest na 15 posto društvenog brutto proizvoda. Time se Njemačka uvrstila u sredinu na području Europe. Daleko je veća 'neformalna' ekonomija u Italiji s više od četvrtine te u Španjolskoj i Belgiji s 22 do 23 posto, i u sjevernim zemljama s 18 do 19 posto udjela u društvenom brutto proizvodu. Njezin je udio niži u Velikoj Britaniji a u prvom redu u Americi s manje od 10 posto i u Švicarskoj sa 7,5 posto društvenog brutto proizvoda (budući da u Švicarskoj izravna demokracija omogućuje građaninu da sam odlučuje o izdvajanjima i porezima). Slika je kompleksna. Pozitivna strana opisane pojave jest energija, inicijativa i inteligencija, potrebne za zaobilaženje birokracije i državne blagajne i za preživljavanje na tržištu (na istoku). Nema sumnje da se u 'neslužbenom' sektoru neprekidno javljaju nove prilike za rad, stječu dragocjene sposobnosti i bilježe proizvodni rezultati koji bi u regularnoj privredi uz današnje troškove i poreze bili preskupi. To se odnosi na građevinarstvo i obrt, malu privredu i mnoge usluge. Očigledne su i negativne strane crne privrede. Ona stvara okružje u kojem cvatu nevidljiva korupcija, mito, kriminal, moralni temelji gospodarstva trpe tešku štetu, a potkopano je i povjerenje u pravni poredak i demokraciju. Poruka upućena političarima vrlo je jasna. Javni sektor treba snažno suzbijati radi naknadnog smanjivanja poreznog tereta koji nose široki slojevi stanovništva. Samo će se u tom slučaju porezni moral oporaviti a građani biti učinkovito potaknuti na povratak u zakonitost. Koliko bi velika trebala biti vitka država budućnosti? Stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) procjenjuju da optimalna državna kvota u visoko razvijenim zemljama ne bi trebala biti viša od 30 posto - sukladno 60-tim godinama, koje valja usporediti s današnjih 48 posto u Njemačkoj. Nadalje, valja privatnim sredstvima financirati socijalno osiguranje i tijekom sljedeća dva desetljeća sustavno smanjivati birokraciju. Put iz sive ekonomije vodi u svakom slučaju preko vitkije i učinkovitije države", zaključuje Alfred Zaenker. 050241 MET feb 98