NJEMAČKA - TAZ - 26. I. KOSOVSKI ALBANCI STRAHUJU OD VOJNE INTERVENCIJE

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 26. I. 1998. Strah od vojne intervencije na Kosovu "Prošlog četvrtka kosovsko selo Prekazi, u kojem većinu stanovništva čine Albanci, postalo je poprištem srpske policijske akcije. Po izvješćima svjedoka, policajci su rano ujutro ušli u selo i opkolili kuću Sabanija Muratija, 75-godišnjeg seljaka, kako bi ga uhitili. Uslijedila je oružana borba u kojoj su ranjene dvije žene - jedna od 20 i jedna od 26 godina. Uvečer istog dana nađen je leš Huseina Madiolija iz sela Donje Klime. Sljedećeg dana umro je srpski regionalni političar Duško Vasić, nakon što je na njegov automobil pucano iz vatrenog oružja. Opisana tri incidenta dogodila su se u regiji Drenica, smještenoj između Peći i Prištine, glavnog grada Kosova. Na tom su se području napetosti između većinskog albanskog stanovništva (...) i Srba manifestirale na poseban način. Budući da su na spomenutom području zabilježeni pojedinačni slučajevi oružanog otpora, u selima su učestali izgredi sa srpskom policijom. Čini se da se godine pasivnog otpora u - ovisno o točki gledišta - srpskoj pokrajini Kosovo, odnosno nepriznatoj republici istog imena bliže kraju - bar što se tiče Drenice. Nakon što je srpska skupština 1990. g. ukinula autonomni status Kosova, stvoren ja pravi sustav aparthejda. Pretežna većina albanskih državnih službenika, tvorničkih radnika, policije, liječnika, bolničkih sestara, profesora i učitelja prisiljeno je napustiti službu. Otada sve javne ustanove koristi samo oko 250 tisuća Srba-starosjedilaca, 50 tisuća policajaca iz Srbije i Crne gore i vojne postrojbe, stacionirane na tom području. Albanci su uzvratili izgradnjom vlastitih struktura. Organizirali su ilegalne škole i bolnice, albansko sveučilište, kazališne predstave i koncerte, vlastitu privredu i vlastitu državu. Od 1992. g. dužnost predsjednika (albanskog) Kosova obavlja pisac Ibrahim Rugova, liberalan, promišljen čovjek, zagovornik demokracije i ljudskih prava. Stvorena je nova samosvijest. Arogancija srpskih policajaca, svakodnevno ponižavanje u vidu kontrola, samovoljna uhićenja, premlaćivanje i mučenje u uvjetima bespravnosti, postali su za mnoge nepodnošljivi. 'Više ne želimo i ne možemo tako živjeti', glasi rečenica koju će posjetilac ovih dana najčešće čuti u Prištini, Peći i brojnim selima. U Drenici također. 26. studenog prošle godine zabilježen je u blizini sela Lausha i Srbica još jedan uobičajeni slučaj nasilja srpskih policijskih snaga. Naime, policija je otvorila vatru na školu za albansku djecu u Laushi. Učitelj Halit Gečaj ubijen je a drugi je učitelj ranjen. Kada je neposredno nakon toga 10 oklopnih transportera srpskih policijskih snaga naišlo na zasjedu gdje je na njih otvorena vatra, u okolnim je selima zavladala prikrivena radost. Pojava maskiranih ilegalnih boraca na učiteljevu pokopu popraćena je pljeskom. Srpska policija nije se više usudila ući u tu regiju. Rođen je mit o UCK, 'Oslobodilačkoj vojsci Kosova'. U međuvremenu, srpski policajci povukli su se iz oko 30 sela. Borci UCK nadziru noću ulice. No, kod nekih se Albanaca javilo nepovjerenje budući da u oružanom okršaju od kraja studenog nije stradao nijedan srpski policajac, te budući da su 'kolaborateri', ubijeni u ime UCK u periodu od ljeta 1996. g. - dosada je zabilježeno 25 atentata - gotovo isključivo Albanci, pretežno pripadnici Socijalističke partije Srbije. 'UCK se zapravo sastoji od srpskih provokatora, ponavlja uporno, jasno i glasno Rugova i pripadnici njegove 'Demokratske lige Kosova'. No, zabrinutost da bi oružane akcije Albanaca mogle dobro poslužiti srpskim vlastima kao povod za veliku vojnu akciju prisutna je i u dreničkim selima. Noću budne i prestrašene oči prate zbivanja na ulici. Nitko ne odgovara na kucanje. Jedan seljak napokon otvara vrata. Nakon što se uvjerio da su posjetitelji stranci, poziva svoje susjede. Svi ljudi danas strahuju, pripovijedaju muškarci, dodajući da Albanci usprkos tlačenju ne smiju nagliti u nepromišljene akcije. 'No, ne možemo ni živjeti kao dosada - nešto se mora promijeniti', ističu. Ne žele odgovoriti na pitanje podupiru li ili odbijaju UCK. Šansa za susret s naoružanim pripadnicima UCK nudi se samo noću. Nakon kratkotrajnog iščekivanja s upaljenim motorom automobila na rubu ulice, na mjestu gdje su u studenom pali hici, približava se jedan automobil. Iskrsavaju dvije prilike, naoružane kalašnjikovima. Utvrdivši da je riječ o novinarima, ponovo su zakočili oružje. 'Ne dajemo interviewe. Samo naše vodstvo može odlučivati o tome. Produžite', izjavljuje jedan od njih" na kraju izvješća Ericha Rathfeldera. 270123 MET jan 98