VOA - KOSOVSKA KRIZA

Ž1=GLAS AMERIKE - VOA Ž2= 4. I. 1998. Na Kosovu je u posljednjim mjesecima 1997. godine ponovno došlo do vala nemira albanske mladeži koja zahtjeva obrazovanje na vlastitom jeziku. Po prvi puta su zabilježeni i oružani sukobi između ustanika i srbijanske policije. Kako će kosovska kriza, kojom je i odpočeo raspad bivše Jugoslavije biti razbuktan i koliko će njezin rasplet podsjećati na već viđene ratove u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini? Na ova pitanja odgovaraju tri američka stručnjaka: Prošli mjesec američka je Vlada odlučila zadržati tzv. 'vanjski zid' sankcija protiv Srbije i Crne Gore. Jedan od aspekata te vrste sankcija je spriječavanje učlanjenja SRJ u svjetske sigurnosne ustanove kao što su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Europska je unija također nedavno odlučila Jugoslaviji ukinuti određene trgovinske povlastice. Razlog za obje odluke je među sotalima i situacija na Kosovu, odnosno kršenje ljudskih i manjinskih prava albanskog stanovištva. David Phillips, stručnjak za srpsko-albanske odnose i direktor Centra za mirno rješavanje sukoba kaže kako međunarodna zajednica mora nastaviti s pritiskom na beogradski režim: - Ovo je vrlo važna točka. Međunarodna zajednica je Beogradu već dala na znanje da postoji povezanost između poštivanja ljudskih i političkih prava na Kosovu i zadržavanja vanjskog zida sankcija. Sankcije Srbiji već nanose ozbiljnu gospodarsku štetu. Gospodin Phillips tvrdi da ga je ohrabrila činjenica što krajem listopada srbijanska policija nije nasilno spriječila održavanje studentskih prosvjeda u Prištini. - To je bila izravna posljedica intervencije Roberta Gelbarda, američkog izasklanika za bivšu Jugoslaviju. To ukazuje na činjenicu da se pritiskom može utjecati na Beograd. Američka intervencija u tom je slučaju imala pozitivan utjecaj. Tako bi se trebalo postupiti i glede sporazuma o autonomiji albanskog obrazovnog sustava, koji su u rujnu 1997. u Beogradu potpisali Ibrahim Rugova i Slobodan Milošević. Taj se sporazum ne provodi iz jednostavnog razloga što sa strane nije izvršen pritisak. Niti u Beogradu, a niti u Prištini ne postoji volja da se sporazum primjeni. On će se primjeniti tek ako se angažira međunarodna zajednica, a to pak zahtjeva ključnu ulogu Sjedinjenih Država. David Phillips, direktor Centra za mirno rješavanje sukoba njujorškog sveučilišta Columbia, smatra da su Sjedinjene Države već preuzele aktivniju ulogu u rješavanju kosovske krize. - Vjerujem da za to postoji povjesni presedan. To je Daytonski mirovni sporazum. On pokazuje da je Beograd spreman na ustupke ako se Amerika u potpunosti angažira. Gdje početi? U Washingtonu - uspostavljanjem transatlanske suradnje koja naglašava ključnu ulogu međunarodne zajednice u rješavanju ovog problema. Toliko optimistična nije Susane Woodward, znanstvenica pri washingtonskom institutu Brookings, inače autorica knjige 'Balkanska tragedija' u kojoj analizira raspad bivše Jugoslavije. Na pitanje hoće li međunarodna zajednica ponoviti iste greške kao i 1991. godine odgovara: - Međunarodna zajednica ne postupa na način koji bi ukazivao na to da je nešto naučila iz prethodnih kriza. Na koncu se ona ponaša na isti način kao što se ponašala početkom devedesetih pri raspadu Jugoslavije. Kosovo posjećuju mnoga strana izaslanstva. Stajališta međunarodne zajednice su takva da svaka od sukobljenih strana može zaključiti da će upravo ona na kraju odnjeti pobjedu. Rješenje bi trebalo nametnuti sa strane, umjesto da se stalno ponavlja da sukobljene strane same moraju pronaći izlaz iz krize. Jer kosovski Albanci i jugoslavenske vlasti neće biti u stanju pronaći zadovoljavajuće rješenje za obje strane. Ona smatra da bi se agresivnijim angažmanom međunarodne zajednice kompromisno rješenje za Kosovo moglo naći. - Postoji srednje rješenje. Kosovski Albanci trebaju dobiti široku autonomiju, možda i veću od one koju su imali po Ustavu iz 1974. godine. No, Kosovo mora ostati dio Jugoslavije. Ovakvom se rješenju protivi i Beograd, a i Ibrahim Rugova i njegova Demokratska liga Kosova. Neki albanski političari, kao Adem Demaći, smatraju da bi ovo moglo biti zadovoljavajuće rješenje, kratkoročno gledano. Kompromis će se postići jedino ako se strane zemlje ozbiljno angažiraju. Međutim, u ovom trenutku međunarodna se zajednica nije spremna agresivo angažirati na rješavanju ovoga problema. Neovisnost Kosova nitko ne smatra ozbiljnom alternativom, jer bi to destabiliziralo širu regiju južnog Balkana. Osim toga, prije svih sporazuma o Kosovu, protiv Srbije i Crne Gore bi se trebale ukinuti sve trgovinske sankcije. Problem će se u potpunosti rješiti tek jačanjem trgovinskih veza i pojačanim gospodarskim razvojem. Međutim, Robert Haym, savjetnik američke kongresne komisije za sigurnost i suradnju u Europi kaže da o ukidanju sankcija protiv Beograda u službenom Washingtonu nitko ne razmišlja ozbiljno. Beograd nije pokazao da na ustupke zna pozitivno odgovoriti. Naime, oni na ustupke ne odgovaraju ustupcima, kaže gospodin Haym i nastavlja, zbog toga se sa sankcijama treba nastaviti. On kaže da mnogi američki kongresmeni smatraju da bi se protiv režima u Beogradu trebalo i oštrije postupiti. Osim toga sankcije protiv Srbije i Crne Gore se ne održavaju samo zbog situacije na Kosovu, podsjeća Robert Haym i nastavlja: - Sankcije se održavaju prvenstveno zbog Kosova, zbog toga što je tamo situacija najgora. Zbog višegodišnjeg sustavnog nepoštivanja prava Albanaca ona je postala opasna i po širu regiju. Međutim, jugoslavenske vlasti ne surađuju na rješavanje niza drugih pitanja, a to je suradnja sa Haaškim tribunalom, neprimjenjivanje Daytonskog sporazuma te konačno demokratizacija same Srbije. Tek kada se riješe svi ti problemi sankcije protiv Srbije i Crne Gore biti će ukinute. Ž5=(VOA) 050210 MET jan 98