AMERIČKI HERALD O KOSOVU 12. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. I. 1998. Ne ohrabrujte separatističke ciljeve kosovskih Albanaca "S pozornošću usmjerenom na azijske gospodarske muke, lako je zaboraviti jučerašnje fiksacije vanjske politike. Primjerice, Bosnu. Nakon mnogo pričanja o otporu, američki se Kongres pomirio s vladinom odlukom da produži američku misiju u području", piše Jonathan Clarke."Takvi trenuci nepažnje mogu biti iznimno opasni. Posebice kad, kao što se danas događa, američki prijatelji poduzimlju političke inicijative koje bi mogle obnoviti balkanski rat - ovaj put s američkim snagama u središtu. Radi se o novom njemačkom i francuskom planu za Kosovo. Kosovo je maleno, gospodarski nazadno područje unutar Srbije, nastanjeno velikom većinom etničkim albanskim muslimanima. Nevolja je u tome što to područje Srbi smatraju kolijevkom svoje civilizacije. Prisutne su sve odlike tragedije. Vođe kosovskih Albanaca traže trenutačnu neovisnost, a zahtjev podupiru atentati koje izvršava mračna 'vojska oslobođenja.' Sa srpske strane, ekstremisti poput Vojislava Šešelja iskorištavaju patriotske strasti za Kosovom da bi nadmudrili političke umjerenjake u samoj Srbiji. Lokalno već izbija nasilje. Oružja je mnogo. Godine 1991. pritisci za odcjepljenjem popločili su put raspadu Jugoslavije i rezultirajućoj bosanskoj tragediji. Budući da je ta lekcija još svježa, moglo bi se očekivati da će zapadna politika prihvatiti pomirujuće, oprezno stajalište, dajući postojećim područnim inicijativama dovoljno vremena da uhvate korijena. Jedan takav dogovor postignut je 4. studenog između predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića i albanskog premijera Fatosa Nane. Oni su se dogovorili da će se prisno savjetovati o budućnosti Kosova. To je ohrabrujući napredak, potaknut grčkim političkim i gospodarskim interesom za Balkan. Balkanski summit na Kreti obećao je prisniju regionalnu gospodarsku integraciju, što bi moglo olakšati gospodarske probleme Kosova. To je prejednostavno za Njemačku. A američki potezi prijete da će stanje učiniti još nepostojanijim. Nakon što očito nisu ništa naučili iz loše prosudbe koja je vodila intervenciji 1991., njemački i francuski ministri vanjskih poslova poslali su krajem studenoga srpskim i kosovskim vođama odrješito pismo, nukajući ih da započnu dijalog o budućnosti Kosova. Nije iznenađujuće da su ti potezi ojačali kosovske zahtjeve za neovisnošću te potaknuli srpski odlazak s prosinačke konferencije o Daytonskom mirovnom dogovoru. Okolnosti su sablasno poznate. Godine 1991., njemački su partneri ostali zabezeknuti njihovim preuranjenim priznavanjem Hrvatske i Slovenije, no bili su nemoćni da bi protestirali. I Britanija i Francuska trebale su njemačku pomoć zbog Maastrichta. Danas je slično. S europskom monetarnom unijom na vidiku, Britanija i Francuska još su jednom njemački sužnjevi. Njihov ulog u financijskoj građevini EU-a važniji je od Kosova. Tako su oni spremnji stati uz Njemačku glede tog naoko perifernoga pitanja. Godine 1991. Njemačka je mislila da pomaže. Uključujući međunarodnu zajednicu u balkansku razmiricu, ona je očekivala da će skrenuti tijek rata. Dogodilo se suprotno. Isti rizik dobrih namjera, ali temeljno loše zamišljene vanjske intervencije prisutan je danas - s potencijalno ozbiljnijim posljedicama. Etnički su Albanci prisutni širom Balkana: u Crnoj Gori, u Makedoniji, Bugarskoj, Grčkoj te, naravno, u Albaniji. Ako oni zaključe da imaju zapadnu potporu za odcjepljenje od Srbije, mogli bi prenagliti. Etničko nasilje moglo bi se proširiti te uplesti čitav Balkan. To je izvanredo neprivlačan scenarij s posebnim negativnim učincima za Sjedinjene Države: rat na Kosovu produžio bi unedogled ostanak u Bosni. Clintonova vlada treba odmah poduzeti korake. Prva joj meta moraju biti samozvani graditelji nacije u američkom timu, koji žele testirati svoje omiljene teorije. Prvi čovjek ministarstva vanjskih poslova u pogledu Bosne, Robert Gelbard, doveo je istaknute kosovske Albance u Washington da izlože svoje zahtjeve. S američkim vojnicima na granici, vlada i Kongres trebali bi uložiti sve američke snage radi uspostavljanja mira u Bosni, koji bi bio dovoljno trajan da utječe na mir u Kosovu." 130005 MET jan 98