DELO O IZGUBLJENIM OBAVJEŠTAJCIMA - 22. I.

SLOVENIJA DELO 22. I. 1998. Izgubljeni obavještajci "Šesti siječanj će dvojica, vjerojatno već bivših, obavješatajaca zacijelo dobro zapamtiti. Isto tako ga neće zaboraviti ni njihov neposredni nadređeni koji dugo nije znao gdje tumaraju s milijun maraka vrijednim kombijem. Zadnjih dana ne mogu dobro spavati ni vodeći u obavještajno-sigurnosnoj službi (OVS) ministarstva obrane zajedno s ministrom Turnšekom. Hrvatima je spomenuta dvojka pala u ruke kao naručena. U obilju neriješenih međudržavnih pitanja nisu mogli zaželjeti ništa ljepše nego da uhvate obavještajce sa špijunskom opremom i povjerljivim podatcima jer time dobivaju još jedan argument za pritisak na Sloveniju. Zadnji zaplet koji ukazuje na nesposobnost nekih slovenskih obavještajaca - izgubljeni su recimo susretom s hrvatskom ophodnjom bili tako iznenađeni da im nije ni palo na pamet pobjeći s hrvatskog teritorija iako ih je od Slovenije dijelilo nepunih 60 metara - a politički odjeci na to najavljuju da se zaoštrava boj za nadzor nad obavještajno-sigurnosnom službom. Ona je naime jedna od mnogih obavještajnih služba u nas. Najveća slovenska obavještajna sigurnosna agencija (Sova) pod vodstvom Drage Feršla pod nadzorom je LDS-a, Janez Janša još uvijek ima dodir s pripadnicima nekadašnje Manevarske strukture narodne zaštite, dočim je OVS po dolasku Tita Turnšeka na čelo ministarstva obrane pao pod okrilje SLS-a. Posebna se analitička služba sada ustrojava i u ministarstvu vanjskih poslova. Osim svih spomenutih, sa špijunskim se igricama bave još neki privatnici. O incidentu na hrvatskoj granici govorio je i predsjednik Milan Kučan i upozorio da 'u redovima OVS-a treba napraviti reda, depolitizirati ga i profesionalizirati. Najprije mora biti pod nadzorom ministra, zatim parlamenta i javnosti.' Također je pozvao da zastupnici konačno prihvate zakon o nadzoru nad obavještajnim i sigurnosnim službama i predložio ustroj vijeća za nacionalnu sigurnost. Prvi (depolitizacija i profesionalizacija) i zadnji dio njegovih zahtjeva (zakon, vijeće za nacionalnu sigurnost) je neprijeporan ali ne i srednji dio u kojem još više naglašava nadzor ministra nad vojnom obavještajnom službom. Baš to je najveći problem OVS-a. Umjesto da je vojna obavještajna služba podređena glavnom stožeru, dakle vojsci, sve je od nastanka podređeno ministarstvu obrane, odnosno politici. Takav je sustav uveo Janez Janša koji na početku nije vjerovao svim zapovjednicima slovenske vojske pa je izišao u susret Jelku Kacinu i ozakonio ga. Kako se vidi, jednako izlazi u susret Titu Turnšeku jer unatoč želji Slovenije da uđe u NATO, do sada nije bilo nikakvih organizacijskih promjena. U državama članicama NATO-a vojna obavještajna služba predstavlja 'oči i uši' vojske. Vrh obavještajne je podređen glavnom stožeru, ispostave u jedinicama zapovjedniku jedinice. U slovenskoj vojsci nije tako. Vodstvo OVS-a neposredno je podređeno ministru obrane, dočim glavni stožer dobiva informacije o događajima tek poslije ministrovog odobrenja. I u jedinicama se događaju komične situacije kad recimo poručnik obavještajne službe u nekoj jedinici zapovjedniku, recimo stotniku ili pukovniku, dakle časniku s višim činom, može reći: 'Žao mi je, nisi nadležan za takva pitanja.' I predaje značajne obavještajne podatke ministarstvu. Današnjem je OVS-u osim depolitizacije koja ne bi škodila nijednoj slovenskoj obavještajnoj službi, potrebna i 'depolicizacija' jer u njemu vrvi od nekadašnjih policajaca koji nemaju pojma ni o vojsci ni o obavještajnoj djelatnosti. Takvo nepovjerenje politike, od predsjednika republike, vlade, ministara i zastupnika prema vojsci i njezinim časnicima, ne služi na čast državi koja želi stupiti u NATO. Svakako će pitanje unutarnje organiziranosti i podređenosti OVS-a doći na dnevni red kada (ako) ćemo biti pozvani u sjevernoatlantski savez. Do tada će stvari očito ići po starom - s aferama, ostavkama, zamjenama i drugim pogrješkama koje oslabljuju međunarodni ugled i moć Slovenije. O nesređenim odnosima svjedoči i 'pravodoban' predsjednikov zahtjev za ustrojem vijeća za nacionalnu sigurnost. To je naime odlučeno u zakonu o vladi 1996. godine ali se do sada nitko nije sjetio da ga i ustroji. Baš bi vijeće za nacionalnu sigurnost moglo napraviti reda na obavještajnom području na kojem šepa skoro sve: od nadležnosti službi, pravne podloge za djelovanje i sigurnosti ljudskih prava do sposobnosti službenika. Na kraju krajeva, ustroj vijeća za nacionalnu sigurnost bi možda čak prenio težište rada 'slovenskih špijuna' u obavještajnu djelatnost a ne da stari i novi protuobavještajci gledaju jedni drugima pod prste kao zavidni susjedi" - piše Blaž Zgaga. 230300 MET jan 98