DELO - HRVATSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE - 17. I.

SLOVENIJA DELO 17. I. 1998. "Neočekivani dar Slovenije "U Hrvatskoj ne poklanjaju veću pozornost nedavnom skandalu kad su na svojem tlu, 60 metara od državne granice sa Slovenijom, uhvatili dvojicu radnika obavještajno-sigurnosne službe slovenskog ministarstva obrane u službenom vozilu. Glavni je razlog vjerojatno u ispredenoj mreži obavještajnih i protuobavještajnih služba koja je nastajala u ratu, kako u civilnom tako i u vojnom sektoru: za nju su takvi incidenti kakav se dogodio prije deset dana, uglavnom spomena vrijedan događaj. Time dakako nije rečeno da se hrvatski obavještajci nisu razveselili neočekivanom slovenskom poklonu - posebno ako su im u ruke pali povjerljivi podaci - i da zbog toga nekom ovdašnjem političaru, kako se kaže, nije naraslo perje. Domaćini ipak u šali govore da su naši obavještajci došli preko granice samo na njihov 'gemištek'. Da su zaboravili da su u službi i privukla ih je želja i miris vina koji se širio preko slovensko-hrvatske granice gdje su ga po starom vinogradarskom običaju i u mnogim kletima Hrvatskoga Zagorja pretakali u danima prije punog mjeseca. Možda je on svijetlio ili pokazao svoju moć onog vrućeg ljetnog dana 1991. kad je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlučio ustanoviti krovnu obavještajnu organizaciju s nazivom 'ured za zaštitu ustavnog poretka': prvi voditelj tog ureda bio je Josip Manolić. Kasnije je nastala služba za nacionalnu sigurnost s uredom a pri njoj kao nekakva hrvatska CIA djeluje HIS (Hrvatska informativna služba) koju u spomenutu krovnu organizaciju povezuje sve civilne i vojne tajne službe a vodi ju predsjednikov najstariji sin Miroslav Tuđman. Značajnu ulogu u tom raširenom sustavu ima i SZUP (služba za zaštitu ustavnog poretka) koja samo formalno djeluje u okviru policije a svoje regionalne centre ima u svih 21 hrvatskih županija. Prošle je jeseni baš SZUP temeljito kadrovski obnovljen, čime su se u tajnim službama konačno odrekli usluga starih, komunističkih kadrova, kako ih nazivaju, bez kojih bi mlada država teško razvila djelatnost tajnih služba. U njima značajnu ulogu imaju vojni obavještajci o kojima je javnost najviše saznala u vrijeme znamenitih vojnih operacija Bljesak i Oluja, poslije oslobođenja zapadne Slavonije i Banije, Korduna, Like i Dalmatinske Zagore svibnja i kolovoza 1995. Tada su hrvatski vojni i politički vrh zaključili da su baš obavještajci pouzdanim i podrobnim podacima o naoružanju paradržave Milana Martića (republike srpske krajine), (ne)osposobljenosti njegove vojske i još o mnogočemu pridonijeli lavlji dio bljeskovitim pobjedama hrvatskih oružanih snaga. Dio oporbenoga tiska povremeno se bavi s hrvatskim obavještajnim službama: prošlu jesen su, recimo, u tjedniku 'Globus' sadašnjem šefu ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) Ivanu Jarnjaku predbacili da u svojoj službi razvija i usporednu kriminalističku službu koja bi morala pripadati samo policiji. No poslije Bljeska i Oluje - i ne samo zbog značajnosti službe - nitko se ne usudi javno raspredati priče o djelatnosti vojnih obavještajaca koji su sastavni dio hrvatskog ministarstva obrane. Ministarstvo obrane će ove godine imati na raspolaganju 7,5 milijardi kuna (202,5 milijarde tolara), među ostalim ima u vlasništvu čak 57.000 hektara zemljišta, 7122 objekata, 27 ambulanta u vojni medicinskim cenmtrima, vlasnik je i 40 tisuća stanova po cijeloj državi, četiri tisuće garaža, 423 poslovnih prostora itd. Bilo bi besmisleno nagađati koliki dio te pogače pripada vojnim obavještajcima. Nema nikakve dvojbe da je vojna obavještajna služba Hrvatske položila ispit zrelosti u svibnju i kolovozu 1995." - piše Peter Potočnik. 190218 MET jan 98