NJEM. SUDDEUTSCHE ZEIT. - 10.I. REPORTAŽNO O STANJU U VUKOVARU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 10. I. 1998. Mirovni model umjesto jednotračne etničke ceste "Na rubu Vukovara otvorena je krčma pod nazivom 'Zuerich'. Treperavi natpis bliješti na izlaznoj cesti iz mračnoga grada ruševina. Kratko ošišani vlasnik krčme, odjeven u šarenu trenirku, zove se Romeo. 'Apsolutno me poštuju kao prvog Hrvata koji se vratio ovamo', tvrdi on. Šest namještenika u susjednoj mjenjačnici i u prodavaonici pića također su Srbi. Njihov je šef bio vojnik na hrvatskoj strani 1991. g., tijekom tromjesečnih rušilačkih napada Jugoslavenske narodne armije i srpskih neregularnih postrojba na 'barokni dragulj' na Dunavu koji su potom i zauzele, pustošeći i ubijajući ljude. Čini se da se poštovanje prema Romeu ne proteže i na Republiku Hrvatsku, iako će ona sljedećega tjedna ponovno uspostaviti suverenitet nad tim područjem koje su tijekom rata kontrolirali Srbi. Poštovanje će vjerojatno potaknuti slutnja o pojavi nove, hrvatske 'mafije', popraćena primamljivom prilikom za sudjelovanje u brzoj zaradi. 'Naša srpska mafija otišla je u Jugoslaviju i tamo pokupovala kuće', pripovijedaju u Vukovaru. Nakon jugoslavenskoga rata razočarani su u prvom redu Srbi. U istočnoslavonskom ostatku bivše 'Republike srpske krajine', osnovane na hrvatskom tlu, posebno je očigledna deprimirajuća spoznaja da ih je Beograd prvo nahuškao a potom izdao. Pri razgovoru starosjedioci i Srbi, izbjegli iz područja oslobođenih 1995. g., brzo zapadaju u jadikovanje. Nitko pritom ne pridaje preveliku važnost činjenici da je reintegracija u neomiljenu hrvatsku državu protekla bez nasilja i rijeke izbjeglica. Na vukovarskoj tržinici već se javljaju prvi plodovi najave hrvatskih vlasti da će se ubuduće voditi računa o dopuštenjima za prodajne štandove i o potvrdama o podrijetlu robe. Crna trgovina - u prvom redu krivotvorenim CD-ima iz Bugarske - stvarala je dosad određenu razliku između tvorničke i prodajne cijene. Nitko ne vjeruje da zamrla tvornica obuće i guma 'Borovo' ima budućnost. Prije rata u toj su tvornici radile 23 tisuće ljudi. Gotovo sva poduzeća još su u 'društvenom vlasništvu'. Srbi strahuju da će u predstojećoj privatizaciji biti u nepovoljnom položaju kao radna snaga. U jedinom hotelu 'Dunav' srpski djelatnici čekaju kao oduzeti poruku kakvu im je budućnost namijenila mjerodavna hrvatska uprava u Zagrebu. Kraj UNTAES-a, prijelazne uprave za istočnu Slavoniju, bit će predstojećeg četvrtka nespektakularan baš kao i odlazak zadnjih belgijskih i ruskih vojnika pod plavim kacigama. Na dan obnove suvereniteta Hrvatske na čitavom teritoriju te nekadašnje jugoslavenske republike hrvatski Predsjednik neće doputovati u Vukovar već će ga zastupati ministar vanjskih poslova Mate Granić. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan istaknuo je u svom posljednjem izvješću uspjeh UNTAES-a kao 'pozitivan presedan za mir na cijelom području bivše Jugoslavije'. Američki prijelazni upravitelj Jacques Klein već je u srpnju prošle godine premješten u Bosnu na dužnost predstavnika tamošnjega mirovnog povjerenika Carlosa Westendorpa. Energični Klein demilitarizirao je područje i politički ga reintegrirao u sastav hrvatske države putem izbora. Doduše, međunarodni pritisak i interes glavnih protivnika Beograda i Zagreba povoljnije su se uklopili u istočnoj Slavoniji nego u Bosni. No, i nakon dvije godine UNTAESA-a još je neizvjesno hoće li etnička reintegracija biti uspješna. Masovni egzodus Srba je izostao. Navodno je samo 10 posto Srba otišlo dosad u krnju Jugoslaviju, gdje se ionako već nalaze stotine tisuća srpskih izbjeglica iz Hrvatske i Bosne. Vijeće sigurnosti UN-a dalo je skupini od 180 promatrača iz sastava civilne policije UN-a mandat da dodatnih 9 mjeseci prati rad hrvatske policije na tom području. Polovicu hrvatske policije čine Srbi. Predstojeće godine misija OESS-a u Hrvatskoj nadzirat će ispunjavaju li hrvatske vlasti paket obveza prema Srbima. U Odboru za pomirenje surađuju pragmatičari, poput Vesne Škare-Ožbolt iz Tuđmanova ureda i predsjednika srpske stranke u istočnoj Slavoniji, psihijatra Vojislava Stanimirovića. Povratak hrvatskih izbjeglica u miniranu i razorenu istočnu Slavoniju obilježen je velikim oklijevanjem. Prije rata ti su ljudi na etnički miješanom području tvorili relativnu većinu. Većinu njih namamila je obnova nekoliko sela na rubu tog područja. U Vukovaru obnovljena su samo dva nebodera, koja su ponovno osposobljena za stanovanje sredstvima Europske unije. Ključevi su predani bivšim vlasnicima. No, na prozorima se uvečer rijetko pojavi svjetlo. Hrvatska je neprekidno upozoravana da pri 'dvosmjernom' povratku izbjeglica ne smije diskriminirati Srbe. Nekoliko tisuća Srba koji su se usprkos svim zaprekama vratili u druge dijelove Hrvatske, uglavnom su stari ljudi. 'Žele bar umrijeti tamo gdje su se rodili', tvrde suradnici UNTAES-a. Praktički svi Srbi u istočnoj Slavoniji nabavili su 'domovnicu'. Mnogi su ljuti što Beograd nije ispunio obećanje o dvostrukom državljanstvu. Poput mnogih drugih, i srpski čuvar muzeja u Vukovaru pripovijeda: 'Čekam da vidim što će se dogoditi'", prenosi Bernhard Kueppers na kraju reportaže. 120223 MET jan 98