6 VELEBIT-HR VOJHNA INDUSTRIJA-BANDULA 7-1

Ž1=VELEBIT Ž2=31. XII. 1997. Ž3=Hrvatska vojna industrija na pragu trećeg tisućljeća U svjetlu napisa u stranim stručnim časopisima koji su sa zavidnim poštovanjem "pisali o hrvatskoj vojnoj industriji" kao i činjenice da su "vrijednosti koje su prepoznate na Zapadu" zanemarene "u nekim domaćim medijskim krugovima, te najnekorektnije tekstove o hrvatskoj vojnoj industriji u protekloj godini možemo pronaći baš u većini domaćih tiskovina", Darko Bandula analizira ciljeve, zadatke i dosadašnja postignuća te procjenjuje buduće mogućnosti hrvatske vojne industrije. Istaknuvši kako su predstavljanjem hrvatske vojne industrije na međunarodnoj vojnotehničkoj izložbi IDEX'97, održanoj u Abu Dhabiju, utvrđeni "mnogi dotad neprovjereni čimbenici koji su bili neophodni za procjenu naših stvarnih mogućnosti, prednosti i nedostataka, relevantni za donošenje odluka o budućem razvoju i opravdanosti daljnjeg ulaganja u proizvodnu određenih proizvoda domaće vojne industrije", Bandula piše kako je to rezultiralo ulaskom u "novu fazu razvoja domaće vojne industrije u kojoj prvenstveni cilj predstavlja optimalizacija postojećih znanstveno-proizvodnih mogućnosti sa stajališta mirnodopskih potreba. Jedan od važnijih podciljeva spomenutog razvoja predstavljat će i usmjeravanje hrvatske vojne industrije u smjeru svjetskog tržišta, pri čemu će se naglasak dati na suradnju sa stranim partnerima putem razvoja i izradbe pojedinih dijelova ili komponenata sofisticiranih bojnih sustava kakvi se dosad nisu proizvodili u Hrvatskoj. Takvom suradnjom domaća će se vojna industrija ne samo transformirati i osuvremeniti primjenom novih tehnologija, već će realizacijom programa izvoza svojih proizvoda stvoriti povoljnije komercijalne uvjete za nabavu suvremene vojne tehnike za domaće potrebe. Uspostavom vrlo dobre suradnje između hrvatskog Ministarstva obrane i ministarstava obrane razvijenih zemalja Zapada ostvareni su najvažniji preduvjeti realizacije spomenutih programa i otvoreni putevi za detaljnije određivanje oblika buduće suradnje", napominje Bandula. Istaknuvši u nastavku članka kako je vojna tehnika "usko povezana s doktrinom, vojnom organizacijom i tipom ugroze protiv koje se koristi", Bandula o položaju hrvatske vojne industrije u takvom kontekstu, piše: "U današnjim uvjetima multipolarnosti međunarodnog poretka, izostanka velikih međudržavnih sukoba i globalnog smanjenja vojnih proračuna, sve se češće postavljaju pitanja o stupnju primjene najsuvremenijih, još uvijek nedovoljno ispitanih, i skupih tehnologija u vojnoj industriji. Sukobi niskog intenziteta koji danas predstavljau golemu većinu svih oružanih sukoba koji su na sceni, u najčešćem broju slučajeva vode se bez primjene suvremene vojne tehnike i uz uporabu relativno jednostavnih, lakih za korištenje i za održavanje bojnih sustava i vojne opreme. Proizvodi hrvatske vojne industrije stvoreni u Domovinskom ratu upravo se odlikuju takvim značajkama, zbog čega ih ostali proizvođači vojne tehnike doživljavaju kao potencijalnu konkurenciju. Izvozne mogućnosti hrvatske vojne industrije o kojima se tijekom prošle godine mnogo pisalo u domaćim tiskovinama obično su pritom zlonamjerno podcjenjivane ili nerazumno prenaglašavane. Trgovina oružjem ima svoje posebne zakonitosti koje ne vrijede za ostale proizvode i kao takva se mora voditi u skladu s ciljevima jedinstvene državne politike i globalnih nacionalnih interesa. Činjenica kako se ponekada puno veći probitci i koristi za svekoliku državu mogu ostvariti odustajanjem od realizacije neke već ugovorene isporuke vojne tehnike nego od njezine ralizacije, samo je jedan od primjera koji ukazuje na specifičnost trgovine vojnom opremom i uloge vojne industrije kao strategijske grane nacionalnoga gospodarstva. Za relativno male države, koje u međunarodnoj zajednici žele trajno opstati kao njezini ravnopravni članovi, postojanje domaćih vojnih industrija usko je povezano sa sposobnošću njihova opstanka u izmijenjenim povijesnim okolnostima, u kojima odnosi među globalnim ili regionalnim silama mogu biti takvi da da dovode u pitanje njihovu samobitnost. Ulazak u veće vojne saveze, koji u tom smislu pruža izvjesna sugurnosna jamstva, predstavlja tek jedno od mogućih rješenja, koje također nije dobro apsolutiziratim jer kao što nas povijest uči države se vladaju prema vlastitim interesima i s ciljem njihova zadovoljenja mnogi su se međudržavni sporazumi i kršili i prekrajali, osobito na štetu manjih i slabijih zemalja. Pravila koja u tom smislu vrijede u odnosima među ljudima vrijede i za odnose među državama. Prijateljski odnosi su uvijek poželjni, ali ih zbog oprečnih interesa nije uvijek moguće zadržati. U skladu s tim u međudržavnim odnosima i savezništva se puno lakše sklapaju između suverenih i ravnopravnih država koje se oslanjaju na svoje vlastite gospodarske i vojne potencijale nego na snagu sporazuma i trenutačnog prijateljstva. Vojna industrija, posebice kod malih zemalja, ima posebno strategijsko značenje, koje nije lako jednoznačno odrediti, jer se krije u različitim doprinosima političkom, znanstvenom i gospodarskom ugledu zemlje. Bez tog doprinosa i mogućnosti oslanjanja na vlastitu proizvodnju pojedinih ključnih sredstava vojne tehnike, kao svjevrsnog identiteta tehnološke i organizacijske zrelosti nacije, pristup međunarodnom tržištu ostalih grana nacionalnoga gospodarstva, premda to na prvi pogled ne izgleda tako, nije ni jednako lagan ni jednako vrjednovan. Male zemlje, koje poput Hrvatske raspolažu s važnim prirodnim bogatstvima, po svojoj su prirodi izložene izvanjskim pritiscima koji premda se tijekom povijesti mijenjaju po svome intenzitetu, zapravo su im trajno svojstveni. Vojna industrija kao jedan od najvažnijih dijelova svekolikog sustava obrane u takvim je zemljema usko povezana sa samim temeljima nacionalne sigurnosti i samobitnosti. Hrvatski primjer doprinosa domaće vojne industrije, ostvarenju strategijskih državnih interesa, koji je uočen od zapadnih vojnih analitičara, predstavlja temelj s kojeg započinje stvaranje interesa svjetske javnosti za upravo tu granu hrvatskoga gospodarstva. Za mnoge vojne analitičare proizvodi hrvatske vojne industrije osim što su zanimljivi kao dokazana, bojno provjerena i učinkovita sredstva, zanimljivi su i kao potvrda naše domišljatosti i svojevrsne genijalnosti bez koje bismo teško bili priznati kao ravnopravan član međunarodne zajednice. Hrvatski proizvodi vojne tehnike često ujedinjuju značajke pojedinih zapadnih i istočnih bojnih sustava, i kao takvi su za potencijalnog neprijatelja posve netransparentni. Za sve one koji posjeduju ratno iskustvo ocjena taktičara ili vojnika na bojištu u stvarnoj situaciji koji kaže kako njegov oružani sustav pokazuje visoki stupanj žilavosti na neprijateljsku prijetnju (ili) i ugrozu, najbolje opisuje spomenutu netransparentnost. Za stručnu javnost koja kakvoću vojne tehnike ne procjenjuje samo na temelju laboratorijskih ili poligonskih ispitivanja, proizvodi hrvatske vojne industrije su predmet posebne pozornosti i štovanja. Ove činjenice promotrene u svjetlu postojećega tehnološkog iskoraka u vojnim tehnologijama Zapada, kojeg smo svjedoci posljednjih godina, posebno su važne jer u pitanjima nacionalne obrane, razvoja vojne tehnike i njezine bojne uporabe ukazuju na još uvijek odlučujuće značenje ljudskog čimbenbika, a ne najsuvremenije tehnologije, kao najvažnije karike sustava nacionalne obrane. Proizvodi hrvatske vojne industrije i hrvatsko iskustvo iz Domovinskog rata pokazuju kako primjena najsuvremenije tehnologije nije najvažniji uvjet učinkovitosti u izvđenju bojnih djelovanja. Spoznaja o ovim činjenicama prisutna kod stranih vojnih analitičara dovodi stoga do povećanog interesa za hrvatskim ratnim iskustvom i hrvatskim rješenjima, i to kako sa stajališta njihova preslikavanja, s ciljem usporedbe ili uporabe i postizanja istih ili sličnih rezultta, tako i sa stajališta pronalaženja odgovarajućih protumjera. Spomenuta dva čimbenika (hrvatsko iskustvo i hrvatska rješenja) predstavljaju jedinstvenu sintezu i upravo zahvaljujući njima, samo na prvi pogled jednostavan hibridni bojni sustav u stvarnim ratnim uvjetima rezultira kakvoćom i djelotvornošću koja nadilazi jednostavnu sumu tih dvaju čimbenika. Hrvatska vojna tehnika zbog svoje povezanosti s ratnim iskustvom pokazuje se stoga primjerenom i atraktivnom za primjenu kod većine manje i srednje razvijenih zemalja, koje ne raspolažu s velikom infrastrukturom i izobraženim ljudstvom. Ovu činjenice mogu se pročitati između redova u mnogim člancima koji opisuju proizvode hrvatske vojne industrije kao ponajprije one koji su namijenjeni bojnoj uporabi, a mnogo manje pokazivanju i stvaranju ugroze u mirnosopskim uvjetima. S ciljem prilagodbe novim tipovima ugroze te poboljšanja tehnološke i znanstvene razvijenosti zemlje, hrvatska vojna industrija polako napušta programe razvoja jednostavnijih i usmjerava se u razvoj i proizvodnju složenijih bojnih sustava kakve npr. predstavljaju oklopna vozila ili manja ratna plovila. Osim nezaobilaznog kriterija potrebe, proistekog iz taktičko-tehničkih raščlambi, za nove proizvode hrvatske vojne industrije namijenjene domaćoj uporabi sve se više nameću i drugi uvjeti, koji proizlaze iz tehnološke i organizacijske koristi koju je moguće ostvariti realizacijom vojne proizvodnje u domaćim proizvodnim kapacitetima. Domaćoj industrijskoj proizvodnji, koja u tržišnim uvjetima često nije u mogućnosti ostvariti odgovarajuće tehnološke iskorake, putem ograničenog uključenja u realizaciju razvoja i proizvodnje vojnih sredstava nudi se jedan od načina moguće modernizacije. Opasnost od gubljenja tržišnih kriterija i stvaranja proizvođača vojne opreme kao svojevrsnih monopolista pritom se sprječava time što se udio vojne industrije u predmetnim poduzećima u komercijalnom smislu drži na razumno malim granicama ukupnog poslovanja. Primjenom takvog modela, poduzeća najveći dio prihoda ostvaruju na tržištu, a samo manji dio realiziraju putem ugovora koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna. Na taj način financijska sredstva prikupljena iz domaćeg gospodarstva koriste se istodobno za poboljšanje njegovih tehnoloških mogućnosti i za zadovoljenje strategijskih nacionalnih interesa", zaključuje Bandula. 070432 MET jan 98