WASH. POST., 2. XII., BOSNA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON POST Ž2=2. I. 1998. Ž3=Zaglibili u Bosni U pismima čitatelja Yugo Kovach iz Twickenhama u Velikoj Britaniji reagira na uvodnik objavljen u listu 19. prosinca: " (...) Uvodnik pozdravlja Predsjednikovu odluku da još jednom produži, ovaj put manje ili više na neodređeno vrijeme, ostanak američke vojske u Bosni radi sprječavanja obnove rata. No to je problem koji si je Clinton većim dijelom sam stvorio. Washingtonov program nazvan 'uvježbaj i opremi', kojem se Europa suprotstavljala, pomiče vojnu ravnotežu u korist Muslimana, koji sad otvoreno prijete ratom, jednom kad se saveznička vojska povuče. Dok bosanski Srbi trebaju samo podići prst da bi izazvali masovne savezničke zračne napade, Muslimani prilično ispravno umanjuju mogućnost da se NATO okrene protiv njih, krenu li putem rata. Umjesto da zaglibe u Bosni na neodređeno vrijeme, vojnici NATO-a mogli bi se još uvijek povući na vrijeme sljedeće godine i učiniti to bez riskiranja zrakopraznog prostora u sigurnosti. Ključ bi bila svečana deklaracija međunarodne zajednice kojom bi granična linija između Republike srpske i muslimansko - hrvatske federacije u Bosni odtada bila tretirana kao nepovrediva međunarodna granica, u slučaju vojnih povreda bilo koje strane. Kad bi sigurnost njihovog entiteta bila na taj način zajamčena, bosanski bi Srbi nesumnjivo surađivali u omogućavanju razmjene onih izbjeglica koji se žele vratiti. Što se tiče muslimanskih vlasti u Sarajevu, one bi morale napustiti svoju kampanju za nadzor nad čitavom Bosnom te pregovarati s Republikom srpskom o praktičnim pitanjima. Ostao bi, kao što je svima poznato, problem mrtvorođenog muslimansko - hrvatskog federacijskog entiteta. Budući da je Washington uredio to neprirodno sjedinjenje zbog taktičkih vojnih razloga, koji više nisu relevantni, ministarstvo vanjskih poslova trebalo bi preuzeti odgovornost za brzo rješavanje njihove budućnosti. Takav bi pristup bio anatema za one koji su posvećeni obnavljanju integriteta Bosne i osiguranju učinkovitosti suda za ratne zločine. Oni bi trebali promisliti o slučaju Hrvatske i Sarajeva, koji su ostali čitavi (nepodijeljeni) i, po prvi puta, zdravi (gotovo etnički čisti). Oni bi također trebali ispitati haški sud za ratne zločine o nedostatku bilo kakvih optužbi u svezi s najvećim pojedinačnim slučajem etničkog čišćenja u Europi od 1945., naime o strašnom hrvatskom čišćenju krajinskih Srba u kolovozu 1995. Pokazalo bi se da postoji jedan zakon za 'pobunjene' vođe, poput Radovana Karadžića, a drugi za predsjednike međunarodno priznatih država, poput Franje Tuđmana." 050210 MET jan 98