US 30. XII. IHT SAD SE NAMEĆU SVIJETU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. XII. 1999. Američke ideje ipak ne mogu biti nametnute cijelom svijetu "Dvije nove elitističke ideologije, neoliberalizam i neokonzervativizam, očituju želju za promocijom američkih vrlina širom svijeta svim raspoloživim sredstvima, uključujući i silu. Te se ideologije sve snažnije reflektiraju u medijima, ali ih ne dijeli većina američke nacije kao što naznačuju brojne ankete javnog mnijenja. Štoviše, one su opasne - ne samo za važne američke nacionalne interese nego i za temeljne američke vrijednosti. Sjedinjene Države neće sačuvati svoju globalnu vodeću ulogu, a kamo li održati ključna savezništva, boriti se protiv terorizma ili nadzirati raspačavanje oružja za masovno uništenje budu li ih neprekidno smatrali pretjerano sklonima upletanju u tuđe stvari. Amerika ima jedinstven položaj što se tiče međunarodnoga vodstva, ali nastupi li u ulozi prijetećeg hegemona lišenog osjećaja za interese i perspektive drugih nacija, to će vodstvo vjerojatno biti pretjerano skupo i kratkog daha. Upozorenja glavnoga tajnika UN-a Kofija Annana o globalnoj negativnoj reakciji na američke vrijednosti i gorke podjele u Vijeću sigurnosti UN-a pokazuju da je međunarodni legitimitet američkih interesa i vrijednosti već doveden u pitanje. Štoviše, gledano s moralnog stajališta, vojna intervencija u ime demokracije krajnje je dvojbena. Cilj ne opravdava sredstvo. Amerika ne bi trebala očekivati da će je druge države prihvatiti kao neosporan autoritet u vezi s njihovim unutarnjim pitanjima. Možda dijelu čovječanstva vojna intervencija čiji je cilj promocija demokracije djeluje kao oblik spasa bez vlastitog udjela. Humanitarne intervencije predsjednika Billa Clintona donekle su smanjile rijeke izbjeglica (na Haitiju) i zaustavile etničko čišćenje (u Bosni i na Kosovu) ali nisu bitno primaknule svoje ciljeve demokraciji. Uživatelji takvih humanitarnih intervencije zapravo su invalidi ili američki protektorati ili i jedno i drugo. Amerika nema dovoljno snage da nametne demokraciju neodlučnim građanima. Ako kultura određenoga društva i ostale okolnosti nisu povoljne, demokracija neće uspjevati. Amerika ne bi bila vjerna sama sebi kada se ne bi suprotstavljala goloj agresiji i genocidu kad je god to moguće. Kako, u protivnom, točno odlučiti koje bi vrijednosti trebalo promovirati vojnom silom? Tko će ih definirati? Tko će odrediti relativan prioritet - primjerice kada je riječ o naporima nekih da suzbiju pobačaj odnosno da zaštite okoliš? U aktualnom političkom kontekstu, kada je Clintonova vlada zaokupljena domaćim problemima, a Kongres - u uvjetima manjkavog vodstva Bijele kuće - također više reagira na domaće pritiske, kako ćete osigurati da sila zaista bude upotrijebljena za promociju demokracije, a ne tek kao puki odgovor na zahtjeve domaćih interesnih skupina? Pretpostavka po kojoj su američke vrijednosti univerzalne nije točna zato što je moguće dokazati njezinu netočnost. Ona je i nemoralna zbog poteza koji bi bili nužni da bi nezapadni narodi usvojili zapadne institucije i kulturu. Nadalje, spomenuta je pretpostavka opasna jer bi mogla rezultirati ratom. Sjedinjene Države imaju priliku da preuzmu ulogu globalnog vođe u XXI. stoljeću. Ta prilika obuhvaća odlučnu, a po potrebi i bezobzirnu upotrebu američke vojne sile. No, arogantan pokušaj preoblikovanja svijeta na sliku i priliku Amerike suprotan je temeljnoj američkoj misiji", napominju na kraju članka Robert Ellsworth, podpredsjednik Međunarodnog instituta za strateška istraživanja i bivši zamjenik ministarstva obrane, veleposlanik pri NATO-u i član kongresa, i Dimitri K. Simes, predsjednik Centra Nixon.