NJ 9.XII.-DIE WELT-EU

NJEMAČKA DIE WELT 9. XII. 1999. Kontinent se ujedinjuje "Deset godina poslije pada zida EU želi nadoknaditi što je Njemačka stvorila na nacionalno-državnoj razini - mirno ponovno ujedinjenje Kontinenta. Taj će korak, za neke možda već dospio, izmijeniti dosadašnju tvorevinu Europu iz temelja. U zemljama sadašnjeg EU-a ništa više neće biti kako jest, niti u zemljama srednje i istočne Europe, koje nastoje ući u Uniju. Iako će za stvarno ujedinjenje Kontinenta biti potrebne godine i trebat će prevladati brojna nazadovanja - proširenje na Istok uistinu je povijesna nakana EU-a. Ona zasjenjuje sva dosadašnja proširenja EU-a, ne samo zbog velikog broja kandidata. Još nikada razlike između članova i kandidata nisu bile veće nego sada. Stoga je poneka skepsa s obzirom na skoro nemoguću veličinu i neizmjerljivu težinu projekta, posve opravdana. No proces otvaranja prema Istoku previše je napredovao da bi se mogao zaustaviti. To znaju i šefovi država i vlada EU-a koji će ovog vikenda u finskom gradu Helsinkiju dati službeni znak za početak pregovora s dvanaest zemalja. Među stanovništvom osjeća se malo oduševljenja ili čak veselja. Više je suprotno. S obje strane vanjskih granica EU-a opada suglasnost o projektu stoljeća. Razlozi za uzajamnu srdačnu nenaklonost poznati su iz ponovno ujedinjene Njemačke. Istočnjak se boji Zapadnjaka, jer taj sve kupuje, Zapadnjak Istočnjaka jer taj još dodatno ugrožava njegovo radno mjesto. Izostanak radosnog klicanja za glavne je pregovarače europskog ponovnog ujedinjenja svakako neprocjenjiva prednost. Oni - unatoč balkanskim ratovima, i za razliku od pregovarača u Njemačkoj prije jednog desetljeća - nisu pokretači događaja, nego njegovi oblikovatelji. Ne moraju prigušivati iluzije. To im daje vremena i prostora. Osim toga, europska povijest poučava da se neke nakane EU-a koje dožive silovite napade, kasnije predstavljaju kao model uspjeha. Danas bi se teško netko odrekao unutarnjeg tržišta. Slično se može proreći i za proširenje na Istok. Ne baš jednako težak, jer je povezan s izravnim, vrlo konkretnim posljedicama, posljedica te odluke za vlade EU-a bit će teret za stvarno postojeću Europsku uniju. Dubokosežna reforma razgranate strukture vlasti njezine institucionalne mreže nužno je potrebna. Njezini vodeći instrumenti moraju se jednostavno i obuhvatno predati čelniku - za većinu vlada izrazito bolan pothvat. Radi se o rastanku od prisile na jednoglasje, radi se o pravednijoj, stvarnoj veličini stanovništva prilagođenoj razdiobi glasova u gremijima odlučivanja EU-a, radi se i o ograničavanju utjecajnih i prestižnih položaja povjerenika. Pitanja prestiža tu su važna. Radi se o instrumentima mučenja kojih se boje vlade od Londona i Madrida, Helsinkija i Lisabona. Jer takva interna reforma neizbježno vodi do novog vaganja moći u EU. Već sada velika Trojka EU-a - Njemačka, Francuska, Velika Britanija - pokazuje da je posve spremna za borbu za vlast s manjim zemljama. Brzina kojom zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a daju lik i oblik, straši ponekog manjeg člana EU-a, ali, pritisnuti potrebom, i oni će sudjelovati. I iz SAD-a u Bruxelles stiže primjerena porcija skepse o obrambenim planovima EU-a. Ono što se sada zaključi u Helsinkiju, samo je vidljivi vanjski znak novog europskog početka na smjeni tisućljeća. Otvaranje prema van, reforma unutra, pokazivanje zajedništva na svim razinama: ostvarenju europskoga sna ponovnog ujedinjenja Kontinenta ništa nije na putu. Samo ako tako žele pretpostavljeni EU-a" - zaključuje Andreas Middel.