US 9. XII. IHT EU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. XII. 1999. Na europskom raskršću, federalisti bi trebali nastaviti sami "Za deset godina Europska bi unija mogla imati do 30 članica. Ovoga će tjedna sastanak na vrhu Europske unije u Helsinkiju otvoriti konferenciju koja će biti zaključena do kraja sljedeće godine", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu. "Europsko povjerentvo preporučuje širok dnevni red. No zemlje članice žele da se konferencija ograniči na pitanje broja povjerenika, prava glasa zemalja članica i neka skromna proširenja glasačkog sustava kvalificirane većine. Kao sredstvo pružanja zadovoljavajućeg okvira za uniju gotovo 30 država, takvo bi ograničeno rješenje bilo beskorisno. Još važnije, to minimalno rješenje ne bi čak ni rješilo neposredan problem, a to je da se integracija zaustavlja zbog temeljnih razlika između sadašnjih zemalja članica. Četiri članice Europske unije zasad još nisu pristale prihvatiti zajedničku valutu. Britansko javno mnijenje odlučno se protivi priključenju. Britanija je stavila veto na glavni korak u budućoj gospodarskoj integraciji, odbijajući porez koji su poduprle sve druge članice Europske unije, osim Luksemburga. To je razljutilo njezine partnere. (...) Zemlje članice koje će se uskoro uključiti u stvaranje budućnosti Europske unije treba upitati prihvaćaju li unaprijed dva načela. Prvo je da bi konačni cilj trebala biti europska federacija. Drugo da sve odluke, uključujući i onu o porezu, treba donijeti kvalificiranim većinskim glasovanjem. Zemlje koje to nisu spremne prihvatiti spasile bi sebe i druge mnogo muke da ostanu po strani. To nikako ne implicira neprijateljstvo prema onima koji odluče odbaciti te obveze. Britanija, Švedska, Danska imaju svako pravo na vlastitu viziju Europe i ne treba ih siliti u još jedan kalup. Njihove trgovačke interese trebaju štititi trgovinski ugovori poput onoga kakav Norveška ima s Europskom unijom. No manjina nema pravo zadržavati većinu, ako potonji žele ići dalje i brže. Rezultat bi bio dvoslojna Europa. Unutarnji krug činile bi države koje su odlučne u namjeri da napreduju od gospodarske do političke unije. One koje nisu spremne ili sposobne ići tako daleko jednostavno bi imale odnos slobodne trgovine sa središtem. Tko bi pokrenuo tu inicijativu? To mora biti Francuska. Francuska je povijesno u središtu Europe. Francuski je ministar vanjskih poslova otišao u London u ožujku 1936., gdje je bez uspjeha zatražio priključenje Britanaca u maršu na Rhineland, s ciljem slamanja Hitlera i spašavanja svijeta od rata. Francuski je predsjednik Europskog povjerenstva bio glavni mozak u pokretanju europske valute. Budućnost Europe sad ovisi o Francuskoj, koja vodi onako kako je u prošlosti pokazala da može."