ZAGREB, 7. prosinca (Hina) - Suđenje Vinku Sindičiću, optuženom za ubojstvo hrvatskog emigranta Bruna Bušića, nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem bivših djelatnika Službe državne sigurnosti (SDS) bivše
SFRJ, Josipa Drpića i Josipa Perkovića. Obojica su odbacili bilo kakvu povezanost s Bušićevim ubojstvom, za koje su, kako su rekli, saznali iz tiska.
ZAGREB, 7. prosinca (Hina) - Suđenje Vinku Sindičiću, optuženom za
ubojstvo hrvatskog emigranta Bruna Bušića, nastavljeno je danas na
Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem bivših djelatnika Službe
državne sigurnosti (SDS) bivše SFRJ, Josipa Drpića i Josipa
Perkovića. Obojica su odbacili bilo kakvu povezanost s Bušićevim
ubojstvom, za koje su, kako su rekli, saznali iz tiska.#L#
Drpić tvrdi da zagrebački centar SDS-a, na čelu kojeg je bio u
vrijeme Bušićeva ubojstva, nikada nije vodio operativnu akciju
protiv Bušića, koji je, po Drpićevim riječima, zbog govorne mane
bio "tretiran" kao invalid, te stoga i nije bio posebno
interesantan službi.
Drpić je rekao kako ne zna za slučajeve likvidacije emigranata,
niti je od ikoga kao načelnik centra SDS-a primio takav nalog. "U
ovu priču nisam umiješan ni na kakav način", zaključio je svoje
svjedočenje Drpić. On je u istrazi za sljedećeg, drugog današnjeg
svjedoka Josipa Perkovića izjavio da je u vrijeme Bušićeva ubojstva
"vedrio i oblačio" u službi.
Perković je svoje, gotovo četverosatno svjedočenje, započeo
tvrdnjom kako je u vrijeme ubojstva radio u Odjelu za emigraciju
centra SDS-a u Osijeku, te kako o ubojstvu nema nikakvih direktnih
spoznaja. Na mjesto načelnika Odjela za emigraciju u Republički SDS
došao je u rujnu 1979. i tada se, kako tvrdi, prvi put susreo s
podacima o ubojstvu. Prisjeća se da je služba tada dobila
informaciju da je grupa emigranata za ubojstvo optužila Jozu Miloša
te ga zatim likvidirala.
Perković tvrdi da Bušić nije bio predmet interesa osječkog centra
SDS-a, te da služba nikada nije provodila "represivne mjere i
likvidacije emigranata".
Ime Vinka Sindičića kao Bušićevog ubojice, prvi put je čuo u
dokumentarnom filmu o Bušiću, koji je 1992. snimljen pod
pokroviteljstvom državne Komisije za utvrđivanje žrtava rata i
poraća.
Po Perkovićevim riječima, 1992. je kao tadašnji pomoćnik ministra
obrane i načelnik vojne Sigurnosno informativne službe (SIS) dobio
zapovijest da u Split pošalje dvojicu djelatnika SIS kako bi
istražili otmicu Blagoja Zelića, bivšeg načelnika operative
splitskog centra SDS. Djelatnici su ga izvijestili da su Zelića
otele četiri osobe, maskirane u vojnim odorama, da ga drže u jednoj
privatnoj kući na području Imotskog, a da je otmicom rukovodio Božo
Vukušić, za kojeg je Sindičić na početku suđenja rekao da mu
prijeti. Među ostalim mu je rečeno da je jedan od otmičara Vukušićev
brat. O tome je, kako tvrdi, izvijestio tadašnjeg pomoćnika
ministra unutarnjih poslova Jerka Vukasa koji mu je rekao "pusti
to, Vukušiću zapovijeda Vice Vukojević". Vukojević je tada bio
saborski zastupnik i predsjednik Komisije za utvrđivanje žrtava
rata i poraća. Nakon toga je, kako kaže, povukao svoje djelatnike
koji su o istrazi otmice napisali izvješće i dostavili ga ministru
obrane i Službi za zaštitu ustavnog poretka (SZUP). Perković tvrdi
da je nedugo zatim jedan od Zelićevih otmičara donio video kasetu na
kojoj Zelić izjavljuje da je Perković sredinom šezdesetih godina
naređivao likvidacije hrvatskih emigranata. Zbog tog je filma od
UNS-a tražio istragu, te podnio nekoliko privatnih tužbi, koje je,
kako kaže, na nagovor Predsjednika Tuđmana i ministra Gojka Šuška
povukao.
Perković je napomenuo kako je i iz samog filma o Bušiću, u kojem
Zelić kao Bušićevog ubojicu navodi Sindićića, vidljivo da je izjava
dana pod prisilom. Perković tvrdi da je Božo Vukušić, uz Zelića,
oteo Petra Gudelja i Ivana Lasića, koji prošlog tjedna nije htio
doći iz Mostara svjedočiti zbog toga što mu, kako je napisao u
isprici sudu, u Hrvatskoj nije zajamčena sigurnost.
U svom je svjedočenju Perković nadalje optužio Vukojevića i
Vukušića da su, 1991. ili 1992., iz zgrade MUP-a iznijeli
tridesetak SDS-ovih dosjea, koje su koristili prilikom snimanja
filma.
Odbacio je tvrdnje nekolicine svjedoka da je od riječkog centra
SDS-a tražio usluge za Sindičića, kojeg poznaje od 1984.. Po
Perkovićevim riječima radilo se o "banalnim stvarima".
Isto tako je opovrgnuo da je bio član "udarne grupe" SDS-a koja se
bavila pitanjima emigracije.
"Za sve što se dogodilo najlakše je reći da je kriv Perković", kazao
je Perković, ocijenivši kako je na njegov račun izrečeno mnoštvo
laži.
Suđenje se nastavlja sutra kada će Perković nastaviti svoje
svjedočenje.
(Hina) so ln