BBC 14. XI. IVANKOVIĆ O KORUPCIJI

BRITANSKI RADIO - BBC 14. XI. 1999. Europska banka za obnovu i razvoj objavila je prije nekoliko dana rezultate istraživanja o stanju u gospodarstvima tranzicijskih zemalja. Jedan od aspekta istraživanja bila je i nužnost podmićivanja vladinih službenika kako bi privatne tvrtke mogle bolje poslovati. U Hrvatskoj, prema tom istraživanju, tvrtke na mito troše najmanje od svog prihoda u usporedbi s ostalim zemljama u tranziciji. To, međutim, ne znači da u Hrvatskoj ima malo korupcije. Prema jednom drugom istraživanju, međunarodne organizacije Transparency International, koje se bavilo isključivo raširenošću korupcije, Hrvatska je od 99 zemalja na prilično zabrinjavajućem 74. mjestu, s indeksom korupcije 2,7. Na toj ljestvici indeks 10 označio je niski stupanj, a indeks 1 vrlo visoki stupanja korupcije. Tim je povodom Snježana Kobeščak razgovarala s urednikom zagrebačkog financijskog lista 'Banka' Željkom Ivankovićem. Evo njegove ocjene koliko je korupcija ukorijenjena u hrvatskom društvu. = To su zapravo dva pitanja. Jedno se odnosi na političare, a drugo na društvo. Naravno, najatraktivnije je govoriti o političarima i o njihovoj eventualnoj korumpiranosti. Problem je u tome što hrvatski političari, barem prije nekoliko godina, kakve su izjave davali i kakvu su praksu imali, i to političari na vlasti, mislili su da na neke stvari imaju veća prava nego drugi ljudi. Tu je legendaran bio Ivan Milas, koji je inače u mnogo čemu drugom znao se izraziti dobro za dugogodišnje citiranje poslije toga. On je, kako ga je citirao prof. Kregar s Pravnog fakulteta koji je inače istraživač korupcije kao društvenog fenomena u Hrvatskoj. Naime, Milas je izjavio: 'Sad smo mi na redu da se bogatimo'. To pokazuje da su hrvatski političari, pogotovo HDZ kada je osvojio vlast '90. godine, bio uvjeren da na neke stvari ima pravo. To pravo su oni na neki način i institucionalizirali. Naime, oni imaju pravo bogatiti se, a da bi se to omogućilo, onda su dobili u pretvorbi i privatizaciji, oni koji su bili u zatvoru i oni koji su bili u emigraciji, dobili su veća prava u privatizaciji bivšega društvenog ili državnog ili općeg hrvatskog zajedničkog vlasništva. Ako su si dakle zakonito dopustili, omogućili da se obogate, onda je prilično prirodno i logično očekivati da su oni mislili da imaju neka prava i izvaninstitucionalna. Na pr. zapošljavanje svojih prijatelja, sklapanje poslova sa svojim prijateljima, zapošljavanje ljudi iz svog kraja itd., to je jedan dio cijele te priče. E sad po društvu. Serija istraživanja je pokazivala da je i tolerancija hrvatskog društva, naroda, puka, običnih ljudi, prema tom fenomenu većih prava političara, odnosno korupcije, odnosno izvaninstitucionalnog djelovanja, da je tolerancija vrlo visoka, viša nego u bilo kojoj drugoj usporedivoj tranzicijskoj zemlji. Kad kažem usporedivoj, to su onda Mađarska, Češka, Poljska, Slovenija. - Kada ste spominjali zemlje u tranziciji, raširenost sive ekonomije je jako prisutna u Hrvatskoj. Je li to naslijeđe starog socijalističkog sustava, u kojem je samo na taj način moglo postojati tržišno gospodarstvo ili su razlozi negdje drugdje? = Sigurno je da je to dijelom naslijeđe staroga socijalističkog sustava. Međutim, kad spominjete tranzicijske zemlje, usporedive tranzicijske zemlje, prema istraživanju, u svakoj od njih je u domaćem bruto proizvodu siva ekonomija prisutna s manjim postotkom nego u Hrvatskoj. Znanstveno istraživanje obavljeno posljednje u Hrvatskoj govori o nekih 25 posto udjela sive ekonomije u domaćem bruto proizvodu, ali to je domaći bruto proizvod iz '95. Ja mislim da se udio sive ekonomije mogao samo povećati, a teže smanjiti u Hrvatskoj. Dijelom jest to naslijeđe socijalističkog sustava, a dijelom je zanimljivo zapažanje koje ste Vi rekli, da je siva ekonomija bio prostor tržišne ekonomije. Kako država u Hrvatskoj, ili bilo kojoj drugoj zemlji, ali u Hrvatskoj je to prezentno, uzima sve veći udjel u domaćem bruto proizvodu, kako se razvija povlašteni položaj određenih poduzetnika, društvenih grupa itd., onda oni koji bi poslovali na tržišni način, da tako kažem, bježe u sivu zonu. O tome postoji jedan zanimljivi materijal dvojica mladih istraživača koji govore da korupcija zapravo potiče sivu ekonomiju. Jer ako netko ima povlašteni pristup, mogućnost uopće da potplati političara, onda na taj način sve druge potiče da izvaninsitucionalno razvijaju svoj biznis. - Mnogi ljudi sumnjaju da su službenici u vladinim institucijama jako podložni mitu. Možemo li u Hrvatskoj govoriti o institucionaliziranoj korupciji? Imamo glasine da se u određenim uredima, na pr. Ured za izdavanje građevinskih dozvola i slično, da se tamo jednostavno mora potplaćivati službenike. = Da to se u Hrvatskoj tolerira. To je onaj najveći problem. Naime u Hrvatskoj su obavljana neka istraživanja usporediva s drugim tranzicijskim zemljama i pokazalo se da je osjetljivost prema korupciji vrlo niska kod običnog čovjeka, i čak najniža. Problem je u tome što se u Hrvatskoj ne smatra da je plava koverta liječniku, da je potplaćivanje za dobivanje građevne dozvole i za slična mjesta koja su najčešće institucionalno neuređena ili proceduralno neuređena, smatra se da to nije ništa strašno, i to ulazi u 'troškove' pothvata o kojem se govori. Naime, to je gotovo mentalitet u Hrvatskoj, moguće i u nekim drugim zemljama bliskim Hrvatskoj, koji se ne mijenja i ne smanjuje i ne postoji ni jedna, i to je ono najgore, nijedna društvena snaga u Hrvatskoj koja ima plan za rješavanje bilo kojih problema s tim u vezi. - Mi uglavnom sada govorimo o zemljama u tranziciji. Možemo li usporediti stanje sa stanjem u kapitalističkim zemljama? = Uglavnom se ne radi o tome da je podjela na socijalističke i kapitalističke, odnosno bivše socijalističke i kapitalističke zemlje. Puno je snažnija podjela, kad je o korupciji riječ, na bogate i siromašne. Što je zemlja bogatija, da linearno to pokušamo objasniti, to je osjetljivost na korupciju veća, a onda na taj način osjetljivost građana, društva. A onda na taj način je i stupanj korumpiranosti cijelog društva, a onda i države i političara manji. O tome postoji serija velikih svjetskih istraživanja u koja se i Hrvatska uklapa. Kako ona stagnira nekoliko godina, tako se ovdje korupcija de facto razvija. - Kako se takve stvari mogu otkrivati i sprječavati? = Ja sam već rekao da u Hrvatskoj nažalost ni jedna od društvenih snaga ne iznosi nikakav ozbiljan plan borbe protiv takve situacije koja je politička, ekonomska i pitanje mentaliteta odnosno naslijeđa, odnosno nekakve tradicije. Iako svi osjećaju da je to možda glavni element za glasače u ovom trenutku, iako se o tome na svoj općeniti način određuje i Crkva. Nitko nema suvisli plan o tome kako se uopće suočiti s tim fenomenom. A stvar je vrlo jednostavna. Buduća vlast u Hrvatskoj, koja god da bude, morat će se s time uhvatiti ukoštac, i to na taj način da barem dosad otkrivene afere i sve buduće, koje budu otkrivene, da raščisti, da ustanovi što jest, a što nije korupcija, ilegalno, kriminalno djelo. Ono što se dosad događalo je bilo visoki stupanj tolerancije iz političkih, društvenih, državnih i pravosudnih struktura prema svakoj otkrivenoj napodopštini političara, odnosno onih koji su povlašteni. Dakle, početak je jednostavan. Ono što je već otkriveno i što bude ubuduće otkriveno u javnosti, a javnost je posljednjih godina bila dosta aktivna, da se raščisti i po potrebi sankcionira efikasno i brzo. (BBC)