US 28. XI. LAT NEOFAŠIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 28. XI. 1999. Fašistički odgovor na globalizaciju "Austrijska desničarska slobodnjačka stranka šokirala je Europu, osvojivši na nedavnim izborima 27% glasova. Mladi i karizmatični fuehrer stranke Joerg Haider sada se može natjecati za položaj kancelara, unatoč svom smislu za izražavanje pronacističkih sklonosti. Dok su se austrijski dužnosnici trudili sastaviti održivu vladajuću koaliciju, ekstremni švicarski desničari, Narodna stranka pod vodstvom Christophera Blochera, postigli su veliki proboj osvojivši 23% glasova na izborima održanim potkraj listopada. Blocher je poput Haidera bučan govornik i ksenofobični multimilijuner koji grmi protiv doseljenika, korupcije u vladi i Europske unije. Blocher je uzbudio duhove kad je pohvalio autora knjige koja ne priznaje holokaust. Austrija i Švicarska malene su zemlje s razmjerno malo utjecaja na svjetskoj pozornici. No ako se takvo oduševljenje ekstremnom desnicom proširi preko granice u Njemačku, bio bi to razlog za veliku zabrinutost čitave međunarodne zajednice. Trenutačno u gospodarski klonuloj istočnoj Njemačkoj uznemirujući postotak od 15% do 20% mladih ljudi glasuje za neonacističke stranke. 'Reći da jedna trećina istočnonjemačke mladeži naginje ekstremnoj desnici znači ublažavati stvari', upozorava berlinski kriminolog Berndt Wagner. 'Mnogi su već došli do točke s koje nema povratka. Taj trend raste. Postaje sve gore.' 'Neofašizam i neonacizam napreduju u mnogim zemljama, posebno u Europi', kaže Maurice Glele-Ahanhanzo, posebni izvjestitelj UN- ova povjerenstva za ljudska prava. Posebno zabrinjava, primjećuje Glele-Ahanhanzo u nedavnom izvješću za glavnu skupštinu UN-a, 'rast moći ekstremnih desničarskih stranaka'. One cvjetaju u 'gospodarskom i društvenom ozračju koji obilježavaju strah i očaj.' Među glavnim čimbenicima koji potiču krajnju desnicu, prema izvješću UN-a, 'združeni su učinci globalizacije, kriza identiteta i društveno isključenje'. Radikalni desničarski populistički pokreti s otvoreno fašističkim korijenima snažno su zadrli u glavne političke struje nekoliko zapadnoeuropskih zemalja, uključujući Belgiju, gdje je neofašistički Vlaams Blok potukao sve suparnike osvojivši 30% glasova u Antwerpenu. Desničarske su stranke također osvojile barem 15% u Francuskoj, Italiji i Norveškoj. Iako se taj postotak možda čini beznačajnim s gledišta američkoga dvostranačkog sustava, on može imati velik utjecaj u određivanju sastava vlade. Čak i kad izgube izbore, neofašisti su poput otrovne kemikalije u vodovodu europskoga političkog krajobraza. Oni onečišćuju javnu raspravu i tjeraju etablirane stranke da prihvate ekstremna stajališta kako bi suzbili izazove s krajnje desnice. U nemirnom svijetu poslije hladnoga rata, svijetu kojem se još vrti od sloma sovjetskog komunizma, ponovnog ujedinjenja Njemačke, globalnog gospodarskog preustroja i tehnoloških promjena, ultradesničarski demagozi zadrli su u osjetljivo područje, svojim napadima na strance i etničke manjine. Danas u zapadnoj Europi ima 50 milijuna siromašnih, 18 milijuna nezaposlenih i 3 milijuna beskućnika - a istočnoj Europi ide mnogo gore. Stoga postoje povoljni uvjeti koje ekstremno desne organizacije mogu iskorištavati. Desničari se protežu od malih skupina, preko tajnih terorističkih ćelija pa sve do povećih političkih stranaka. Iako skinheadsi možda djeluju kao vojnici desničarskog marša Europom, vođe uspješnijih masovnijih neofašističkih organizacija omekšali su svoj imidž i prilagodili se glasačima glavne struje. Kao predvodnici populističke reakcije protiv globalizacije, desničarski oportunisti spajaju protudoseljeničke tirade s oštrim kritikama Europske unije i nedavnog uvođenja eura. Oni su dobro iskoristili opravdane sumnje u Europsku monetarnu uniju, koju prikazuju kao pokušaj velikih europskih biznisa da se prilagode zahtjevima novoga globalnog gospodarskog poretka. Puno sudjelovanje u Europskoj uniji zahtijevalo je bolna proračunska ograničenja zemalja članica koje su, u dobru i zlu, predale punomoćje u glavnim fiskalnim pitanjima neizabranim bankarima u Frankfurtu. Prihvaćanje eura i globalizacija financijskih tržišta, općenito, znatno su ograničili sposobnost vlada da reguliraju svoja gospodarstva i doskoče visokoj nezaposlenosti prilagodbom valuta i mijenjanjem kamatnih stopa. Ne iznenađuje da su odaziv na izbore, kao i povjerenje javnosti u izabrane predstavnike, strmoglavo pali. Nezadovoljstvo konvencionalnim političkim spektrom pojačao je i neuspjeh socijaldemokrata, nekada stranaka lijevo od centra. One nisu uspjele ponuditi alternativni program okorjelim političkim nadrilijekovima Europske unije. To je, zauzvrat, ojačalo neofašiste i druge desničarske ekstremiste koji su uspješno iskoristili rašireno nezadovoljstvo državnim vladama. Predsjednik Clinton govorio je o 'neumoljivoj logici globalizacije' kojoj nijedna zemlja ne može izbjeći. Iako je pokretač tog fenomena gospodarske prirode, on ima i dalekosežne društvene posljedice. Globalna trgovina briše razlike i izjednačuje suprotne etničke značajke. Kao posljedica toga, mnogi se Europljani boje ne samo gubitka posla, već i brisanja kulturnog i nacionalnog identiteta. Kad mjesna tradicija izgubi svoj utjecaj, pojedinci postaju psihološki raspršeni i tako slabiji na zov ultranacionalista, koji manipuliraju njihovim duboko usađenim strahovima. Previše hvaljene nove informacijske tehnologije stvorile su okolinu koja je podložna financijskim špekulacijama i brzom rastu globalne trgovine. Multinacionalne korporacije, transnacionalni lobiji i elitne trgovinske organizacije, a ne izabrani dužnosnici, sve više postaju glavni čimbenici globalnog gospodarstva. Te su globalne snage prigrabile mnoga uobičajena prava nacije-države, izazivajući također sumnje u demokratsku predoždbu o političkoj moći i zastupanju. Iako bi slobodna tržišta trebala jamčiti maksimalnu djelotvornost, ona su umjesto tog povećala nejednakost i ubrzala slom određenih društvenih struktura, što je dovelo do nestabilnosti, masovnog iseljavanja i etničkih razdora. Istodobno, iščezavajuća moć nacije-države potaknula je snažnu ultranacionalističku reakciju, kao što je pokazao rast potpore desničarskim strankama u nekoliko europskih zemalja. Zagovornici Europske unije dugo tvrde da je gospodarska integracija presudan korak prema stvaranju političke unije, koja će, kako se nadaju, zauvijek dokončati pošast nemilosrdnog nacionalizma koji je u prošlosti bjesnio kontinentom. No čini se da se događa upravo suprotno. Dok se gospodarska globalizacija ubrzava, i proizvodi konačne pobjednike i gubitnike, također se ubrzao i zamah neofašista i desničarskih ekstremističkih organizacija. Ako išta, europske će integracije vjerojatno potaknuti daljnji rast radikalnih stranaka desnog krila. Cvjetanje ultranacionalističkih pokreta popratna je šteta koju donosi neobuzdana globalizacija, koja uzgaja upravo one strahote kojima tvrdi da se protivi. A ekstremna desnica pruža alibi globalizaciji dok se protiv nje buni. Kao proizvod demokratskog propadanja, radikalni populizam desnog krila i njegova fašistička očitovanja, koje variraju od zemlje do zemlje, mogu uspijevati samo u situacijama gdje prevladava društvena nepravda. Međusobno približavajući gospodarski, politički i društveni trendovi govore da će sve veći broj ljudi u zapadnim demokracijama postati slab na pozive neofašista, koji se prikazuju kao nacionalni populisti i nude jednostavna rješenja za složene probleme. 'Postaje zastrašujuće očito da se strašno zlo opet može pojaviti na pozornici', rekao je švedski premijer Goran Persson na nedavnoj konferenciji o povratku rasizma i neofašizma u Europi. Strašni neuspjeh prelaska na slobodno tržište u dobrom dijelu bivšeg sovjetskog bloka i trećem svijetu, abdikacija socijalističke ljevice kao nosioca nezadovoljstva u zapadnoj Europi i homogenizirajući cilj transnacionalnog kapitalizma širom svijeta - prisutni su svi elementi za neodoljiv vještičji napitak koji glavnu političku struju gura sve dublje i dublje u politiku negodovanja. Kratko prije svoje smrti 1987., Primo Levi, koji je preživio Auschwitz, upozorio je na dolazak 'novog fašizma ... koji hoda na prstima i naziva se drugim imenima.' Taj je novi fašizam svakako suvremen fenomen, na mnogo načina različit od svojih prethodnica. Kad je Adolf Hitler stigao na vlast, svijet je bio zatečen. Oni koji su i dalje fiksirani na slike fašističke prošlosti i zanemaruju sve veće opasnosti sadašnjosti, mogli bi opet ostati zatečeni", piše Martin A. Lee, autor knjige o neofašizmu 'Zvijer se ponovno budi'.