FR-LE MONDE 21.11. WTO

FRANCUSKA LE MONDE 21. XI. 1999. WTO: ne pucajte u arbitra "Charles Pasqua bez uvijanja upozorava na oruđe 'novog Reicha tisućljeća'; drugi, u ljevici i u desnici, osuđuju omiljelo sredstvo nadmoći američkoga kapitalizma u svijetu; ekonomistica Susan George govori o 'nedemokratskoj organizaciji koja uništava slobodu' ('Le Monde diplomatique' iz studenog). Svjetska trgovinska organizacija (WTO) nema ugleda. U Sjedinjenim Državama i u Europi - puno manje među nerazvijenima, a nikako u tzv. zemljama s tržištima u nastanku - velika mu je koalicija objavila rat. Napadi su to žešći što smo bliže susretu koji će se 30. studenoga održati u Seattleu (SAD), gdje će pod pokroviteljstvom WTO-a započeti novi pregovori o liberalizaciji svjetske trgovine. Ekolozi, poljodjelci, sindikalisti, umjetnici, borci za ljudska prava, krenuli su u akciju. Optužba je teška, i gdjekad proturječna. WTO koji treba osigurati sve veću liberalizaciju svjetske trgovine, optužuju za sljedeće nedaće: ugrožavanje okoliša, pad kvalitete radnih uvjeta, najezdu proizvoda američkih multinacionalnih tvrtka, promicanje 'loše hrane', bogaćenje bogatih i siromašenje siromašnih. To je pretjerivanje. Svakako, može se reći da trenutak nije najbolje odabran da bi se započeli novi pregovori o svjetskoj trgovini. Napokon, sve zadaće prethodnoga kruga (tzv. urugvajskog) ni izdaleka nisu ostvarene, napose one u svezi s najsiromašnijim zemljama. Još se može odgovoriti da veza između gospodarskog rasta i razvoja svjetske trgovine nije sasvim dokazana. Iako takvo stajalište zanemaruje pouke iz zadnjih dvadeset godina, a izazvalo bi uljudne osmijehe u većem dijelu Azije, rasprava je opravdana. (...) No ako pripadamo taboru onih koji drže da još nije došao trenutak za novu liberalizaciju trgovine, već da, naprotiv, žurno treba zaustaviti širenje i, prema njihovu mišljenju zločine, slobodnotrgovinske džungle, onda se čini prilično nelogičnim napadati WTO. Naprotiv, on bi mogao biti oruđe koje oni, čini se, zagovaraju. (...) Zašto se s prilagodljivog ustroja GATT-a (Opći sporazum o carinama i trgovini) prešlo na tromiji sustav WTO-a? Upravo zato, kako kažu njegovi utemeljitelji, da se izradi mehanizam koji će unijeti malo reda u globalizaciju. Zadnji glavni direktor GATT-a i prvi direktor WTO-a Irac Peter Sutherland napisao je u 'Le Mondeu' (23. X.) da je riječ o tomu da se 'iz trgovačke džungle prijeđe u sustav pravila i transparentnosti u međunarodnoj trgovini'. Dok su Europljani poticali osnutak WTO-a, SAD nije bio jako oduševljen. To više što WTO za razliku od GATT-a predviđa postupak rješavanja prijepora među svojim članovima, što Washington nije htio. Takav se postupak može osuđivati - napose činjenica da veliku važnost pridaje dokazu o štetnosti proizvoda za potrošača. On je ipak početak sustava, tamo gdje je vladao zakon jačeg. Opadači WTO- a kažu da je u prijeporima u koje je bio uvučen SAD, organizacija uvijek presuđivala u korist ovog potonjeg. To nije istina. Peter Sutherland je podsjetio da je WTO otkrio kako su 'četvrtina američkog izvoza tajne subvencije' i prisilio Washington da promijeni porezni zakon. Lionel Jospin je nedavno ustvrdio da je više od polovice prijepora između SAD-a i EU-a riješeno u korist potonjeg. Bit pregovora u Seattleu (koji će trajati nekoliko godina) neće se ticati SAD-a i EU-a, iako će prvi, kao uvijek, pokušati uništiti europsku agrarnu politiku. Glavna će se stvar odigrati između juga i sjevera. Amerikanci i Europljani su na istom smjeru u pokušaju da države-članice obvežu na poštivanje najmanje moguće razine socijalnih (napose kada je riječ o iskorištavanju djece za rad) i ekoloških propisa. Jug u tome vidi nepošten napad prikrivenog protekcionizma kojim mu se žele nametnuti pravila tamo gdje ima razmjernu prednost. Jug još zahtijeva ono što sjever i dalje odbija: otvaranje europskih i američkih granica za svoje agrarne proizvode. Kakvi god bili razlozi jednih i drugih, činjenica je da za postizanje dogovora postoji međunarodno tijelo koje može započeti s donošenjem propisa u svjetskoj slobodnoj trgovini: WTO. Bez njega se svjetska trgovina neće dati obuzdati: nekontrolirano će se razvijati. Protivnici WTO-a kažu da žele vladati džunglom. A istodobno pucaju u šumara...", piše Alain Frachon.