US 17. XI. WP IZOLACIONISTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. XI. 1999. Loš tjedan za izolacioniste "Vjerujete li da je međunarodno uključenje najbolje rješenje za budućnost Amerike, tada ovaj tjedan donosi dobre vijesti. Jer iza naslova u novinama možete vidjeti mogućnost obnove samopouzdanog, prema van okrenutog američkoga konsenzusa. A povijest nam govori da je on nužan za globalni mir i napredak", piše David Ignatius. "Kamen temeljac toga obnovljenog prihvaćanja američke globalne uloge sporazum je, postignut u ponedjeljak, o priključenju Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Predsjednik Clinton je prošloga travnja dopustio da mu taj sporazum izmakne, zbog strahova od protumeđunarodnoga neznanja koje je, činilo se, zarazilo Kongres. Bila je to jedna od najvećih pogrješaka za njegova mandata, i on ju od tada, hvalevrijedno, pokušava popraviti. Sporazum koji je Clinton postigao u ponedjeljak nije tako dobar kao onaj od kojega je prije uzmaknuo, ali je dovoljno dobar. Još je bolje novo uvjerenje pristaša slobodne trgovine da mogu pobijediti u političkoj raspravi, na Capitol Hillu i u cijeloj zemlji. Ministar financija Lawrence Summers jednostavno se i izražajno založio za sporazum: Dvaput u ovom stoljeću, promjene gospodarske ravnoteže moći vodile su ratovima - prvi put s usponom Njemačke prije Prvoga svjetskog rata i poslije s usponom Japana. Sad se svjetski gospodarski poredak još jednom mijenja, s pojavom Pekinga kao gospodarske supersile. U američkom je interesu da Kinu koja se modernizira uvuče u globalni gospodarski sustav. Amerikanci koji su sigurni u moć koju naš kapitalizam i demokracija imaju u mijenjanju svijeta, pozdravit će dogovor. Kina će sada morati živjeti po pravilima slobodnog tržišta. Ona će morati prihvatiti međunarodna ulaganja u svojim glavnim industrijama, uključujući bankarstvo i telekomunikacije: morat će poštovati međunarodnu arbitražu u trgovinskim razmiricama; morat će prihvatiti internet i trenutačni pristup informacijama koji on sa sobom nosi. Ako možete smisliti bolju strategiju za potkopavanje vladavine komunizma u Kini, rado bih ju čuo. Što tabor koji se protivi dogovoru čini tako nervoznim? Mora da je to činjenica da živimo u doba gospodarskoga preokreta. Dok je konkurencija u globalnom gospodarstvu sve jača, nagrade za uspjeh postaju sve veće, a tako i kazne za neuspjeh. Optimisti prihvaćaju tu budućnost, dok se pesimisti od nje žele zaštititi. Strah od budućnosti: to je zajednička značajka novih antiinternacionalista - od Pata Buchanana, s desnice, do Johna Sweeneya, s ljevice. Oni, čini se, vjeruju da će svaki novi posao u Kini značiti jedan manje u Americi. Hvala nebesima, ekonomska znanost to ne podupire. Mnoštvo je dokaza da globalni napredak stvara nova tržišta, novu potražnju - i više prosperiteta za sve nas. To ne znači da neće biti gubitnika - bit će ih. Američka tekstilna industrija i dio radničkih zanimanja sigurno će biti među njima. No u makrosmislu, to je igra u kojoj obje strane mogu dobiti. Najrazgovjetniji vladin zagovornik te vrste internacionalizma je Summers. I treba reći da novi ministar financija raščišćava dio nedovršenih poslova koje je za sobom ostavio njegov prethodnik Robert Rubin. Summers je pomogao spasiti dogovor posjetom Pekingu prošloga mjeseca, gdje se sastao s kineskim premijerom Zhu Rongjijem. (...) Ovaj je tjedan donio nove znakove obnovljene političke potpore za pragmatični internacionalizam. Vlada je postigla dogovor s republikancima iz Donjeg doma Kongresa, koji će Sjedinjenim Državama dopustiti skoro plaćanje 1 milijardu dolara zaostalih pristojba UN-u, u zamjenu za zabranu financiranja bilo koje međunarodne organizacije koja promiče pobačaj. Summers se puno trudio da oprost duga za najsiromašnije zemlje svijeta uključi u UN-ov dogovor o financiranju, i uglavnom je u tome uspio. Sporazum će udariti na bogate zajmodavce, a pritisak na siromaštvom pogođene zemlje bit će manji. To zvuči kao ispravna pogodba. Još jedan korak u internacionalističkom preporodu mogao bi se dogoditi sljedećega tjedna, kad Summers zatraži od europskih zemalja da prihvate neka nova pravila za MMF. On će zahtijevati da MMF podupre ili oštro utvrđene tečajne planove ili istinski slobodne plutajuće tečajeve - ali ne i zbrkane sheme negdje između, koje su tolikim zemljama donijele nevolje. On će također zahtijevati novi MMF-ov sustav procjene da otkrije kad se kratkoročni dugovi zemlje uspinju prema opasnoj točci. A u svjetlu nedavnoga ruskog fijaska, on će možda tvditi da bi zemlje trebale prihvatiti vanjske revizije, kao uvjet za primanje MMF-ovih fondova. Neki Amerikanci još vjeruju da su 'MMF', 'slobodna trgovina' i 'Svjetska trgovinska organizacija' prljave riječi - simboli elitističke urote koja će oštetiti obične Amerikance. To je gledište opasno pogrješno, i bilo je lijepo vidjeti kako ovoga tjedna gubi snagu."