ŠV-LE TEMPS 17.11.GOVEDINA I EU

ŠVICARSKA LE TEMPS 17. XI. 1999. Rat zbog govedine mijenja običaje u Europskoj uniji "Činjenica da su znanstvenici u Bruxellesu odbacili francuske razloge u korist produljenja embarga na englesku govedinu, imat će posljedice koje će, vrlo vjerojatno, nadmašiti uske okvire nagodbe koja je postignuta da bi se riješila zbrka. Događaj bi zapravo mogao utjecati na europsku politiku prehrambene sigurnosti, a napose na sadašnje sučeljavanje između Europe i Sjedinjenih Država na tom području. On može također označiti prekretnicu u tijeku izgradnje Europe, kao i u promjeni odnosa snaga unutar Europe. Što se tiče prehrambene sigurnosti, odluka Glavnog stručnog odbora EU-a u korist ukidanja embarga na englesko meso oduzima legitimnost europskoj zabrani OGM-a (genetski promijenjeni ogranizmi) i hormonske govedine iz Amerike. Danas, pošto su europski stručnjaci odbili francuske razloge, svi se slažu - u Bruxellesu, pače i u Parizu - da nema i ne može biti stopostotne sigurnosti kada je riječ o hrani. Dakle, na temelju čega i uime kojih mjerila Europa može i dalje priječiti dopremu na svoje područje proizvoda čiju štetnost nije dokazala nijedna neovisna znanstvena organizacija? Amerikancima se može vjerovati s obzirom na korist koju mogu izvući iz prilika nastalih u svezi s ratom oko engleske govedine i odluka europskih stručnjaka u tom smislu. No najveće i najtrajnije posljedice mogle bi se odraziti na način rada Europske unije i utjecaj Francuske u zajedničkom odlučivanju. Francusko-britanski prijepor istaknuo je činjenicu da Europska unija nije samo mjesto gdje prevladava traženje konsenzusa. Ona je također golema bojišnica na kojoj se mogu sučeliti različite strane služeći se ustanovama i propisima na snazi, a da ne izlože pogibelji opstanak pa i djelotvornost europske građevine. Za nekoliko mjeseci događaji oko ludih krava zacijelo će se zaboraviti. Ipak je zauvijek uništen mit o potrebi konsenzusa u europskim ustanovama. Do sada se sve događalo kao da je upoznavanje javnosti s unutareuropskim neslaganjima moglo biti pogibeljno za ujedinjenje Europe. Francuska je u najvažnijim pitanjima znala izvući korist iz tog straha. Bez želje za konsenzusom, Francuska bi od Helmuta Kohla teško iznudila sporazum o neobičnom dijeljenju mandata guvernera Europske središnje banke. Bez želje za konsenzusom, Njemačka Gerharda Schroedera teško bi odustala od zahtjeva da smanji svoja izdvajanja u proračun zajedničke agrarne politike, odustajanje koje je išlo u pravcu interesa zemalja kojima koristi takva politika, među njima i Francuske. Sklonost konsenzusu opet, kao i nastojanje da se izbjegne sukob s jednom od glavnih sila europske građevine - u ovom slučaju s Francuskom - spriječili su Španjolsku i Italiju da idu dalje u svojim zahtjevima, prva u zakonu o ribolovu, druga u znatnom broju agrarnih i financijskih pitanja. Želja za konsenzusom i strah od sukoba s utjecajnim zemljama Unije, naveli su skandinavske zemlje na razmišljanje prije nego su se odvažile da pozornost europskih instancija svrate na dobro poznate prekršaje, zaštitu okoliša, ograničenja u lovu, koja su počinile neke članice, među kojima i Francuska. Nakon rata oko engleske govedine i poraza koji je Francuska tu pretrpjela, razni će europski partneri biti manje skloni da uime konsenzusa prešućuju svoje zahtjeve. Uspjeh koji su Englezi postigli zahvaljujući čvrstom stajalištu, bit će poticajan za mnoge zemlje. Ubuduće će vlade tih zemalja zacijelo morati pokazati veću upornost u unutareuropskim pregovorima; naime, nakon britanskog primjera, javno mišljenje neće odobriti sklonost svojih izaslanika nagodbi (...)", piše Rafael Fiero (pseudonim švicarskog ekonomista koji radi u međunarodnoj organizaciji u Ženevi).