IT-trgovina-sporazumi IT-16.XI. LA STAMPA- KINA-SAD- WTO ITALIJALA STAMPA16. XI. 1999.Trgovci budućnosti, trgovci prošlosti"Sjedinjene Države i Kina jučer su zaključili sporazum koji Pekingu otvara vrata WTO-a, Svjetske trgovinske
organizacije, a Washingtonu najmnogoljudnije tržište svijeta. (...)Bilo je potrebno trinaest godina da se Peking i Washington dogovore. Kada su pregovori počeli, talijanski su čelnici bili Craxi, Andreotti i Forlani, zid je dominirao Berlinom, Reagan Bijelom kućom, a Carra našom televizijom. Osim Carre, sve se drugo promijenilo. Sjedinjene Države su se kao zemlja uvjerile da je trgovina sustav za širenje blagostanja unutar zemlje, a društvenog mira u njoj i izvan nje.Trgovinom Sjedinjene Države ne izvoze samo robu ili usluge. U svoju kulturu uključuju različite ljude, daleke zemlje. (...) Još prije samo nekoliko mjeseci Kina i Sjedinjene Države bili su u zategnutim odnosima. NATO-ov projektil koji je uništio pekinško veleposlanstvo u Beogradu, reakcija studenata koji su napali diplomatsko sjedište Washingtona u Pekingu, izgledali su kao da nas vraćaju u vrijeme 'kulturne revolucije'. Umjesto toga, proces koji
ITALIJA
LA STAMPA
16. XI. 1999.
Trgovci budućnosti, trgovci prošlosti
"Sjedinjene Države i Kina jučer su zaključili sporazum koji Pekingu
otvara vrata WTO-a, Svjetske trgovinske organizacije, a
Washingtonu najmnogoljudnije tržište svijeta. (...)
Bilo je potrebno trinaest godina da se Peking i Washington
dogovore. Kada su pregovori počeli, talijanski su čelnici bili
Craxi, Andreotti i Forlani, zid je dominirao Berlinom, Reagan
Bijelom kućom, a Carra našom televizijom. Osim Carre, sve se drugo
promijenilo. Sjedinjene Države su se kao zemlja uvjerile da je
trgovina sustav za širenje blagostanja unutar zemlje, a društvenog
mira u njoj i izvan nje.
Trgovinom Sjedinjene Države ne izvoze samo robu ili usluge. U svoju
kulturu uključuju različite ljude, daleke zemlje. (...) Još prije
samo nekoliko mjeseci Kina i Sjedinjene Države bili su u zategnutim
odnosima. NATO-ov projektil koji je uništio pekinško
veleposlanstvo u Beogradu, reakcija studenata koji su napali
diplomatsko sjedište Washingtona u Pekingu, izgledali su kao da nas
vraćaju u vrijeme 'kulturne revolucije'. Umjesto toga, proces koji
je započeo 1972. kada je Mao pozvao Nixona u Kinu, nastavljen 1979.
kada se Deng Xiao Ping dao fotografirati u Americi mašući
kaubojskim šeširom, nastavljen je sporazumom o WTO-u. U Seattleu će
Kina biti obični promatrač, no ubrzo će imati svoje redovito
mjesto. SAD-u padaju cijene poljoprivrednih proizvoda (s 22 na 15
posto), a za druge robe do 17 posto. Otvara se tržište automobila,
danas blokirano carinama od 100 posto, otvaraju se mogućnosti za
ulaganja i stvaranje novih tvrtka. Kinez će američkom plaćom moći
kupiti stan.
Put je dug, zapreke mnoge, itinerer je ispravan. Sjedinjene Države
i Kina u novo stoljeće ulaze kao partneri. A Europa? Europa, kao i
Kanada, nastavlja pregovarati. Predsjednik Povjerenstva Romano
Prodi na programu za 19. studeni ima put u Peking, i učinit će sve
što može kako bi ubrzao proces. No ne može se dovoljno snažno
preporučiti predsjedniku Prodiju da na stranu gurne birokracije,
sporosti, klike Staroga Kontineta, kako se ne bi odvojio od ritma
svijeta. Prekjučer je najpoznatiji američki financijer, u prolasku
Italijom, pristojno primijetio da ako 'Europa ne promijeni brzinu,
uskoro će joj Sjedinjene Države nestati s vidika i gospodarski ih
više nikada neće stići'.
Tužno, ali istinito. Pragmatizam koji je Washington naveo da trguje
sa starim neprijateljima iz Pekinga, ne raste na našem kontinentu.
Berlin govori o zidu, Pariz o 35 sati, Rim o starim ideologijama. Mi
Europljani, snobovi, trgujemo prošlošću, a u međuvremenu
Amerikanci i Kinezi grade budućnost", piše Gianni Riotta.