FR-LIBER.16.11.TRG.SPORAZUM KINA-SAD

FRANCUSKA LIBERATION 16. XI. 1999. Dvosmislenost "Službeno, to je velik korak naprijed za čovječanstvo, potvrda globalizacije koja nije mogla ostaviti kao siročad milijun i dvjesto tisuća Kineza, pobjeda reformatora koji se u Pekingu bore da svoju zemlju pridruže suvremenim, demokratskim državama, otvorenima prema svijetu. Kad jednom to oduševljenje splasne, pokazat će se gruba stvarnost. Ponajprije zato što Kina, iako će na sjednici Svjetske trgovinske organizacije koncem mjeseca u Seattleu nedvojbeno sjediti na pomoćnom sjedalu, još nije članica WTO-a. Kao što je diplomatski podsjetio službeni predstavnik Europske unije, sporazum između Pekinga i Washingtona možda znači proljeće, ali nije dovoljan da riješi problem. Druga trgovinska sila na svijetu, Europa, ne može i ne treba dopustiti da se ulazak Kine u WTO temelji samo na ustupcima u korist Washingtona. To više što će predsjednik Clinton, i dalje sklon da želje uzima za stvarnost, zacijelo teško nagovoriti Senat - u kojemu većina članova ne vidi u Kini novo basnoslovno tržište za američke tvrtke nego regionalnu silu čiji je cilj da postane dugoročan strategijski suparnik SAD-a - da prihvati njegov sporazum. Ta je dvosmislenost sutrašnje Kine koja se hrani pitanjem Tajvana - i ne samo njime - neprijeporna. Ona se neće čudom rasvijetliti nakon ulaska u WTO od kojega Peking napose očekuje da mu otvori nova tržišta i omogući ulaganja u inozemstvu. Ograničavajući na najmanju moguću mjeru naknade na koje računaju razvijene zemlje. Ništa u stvari ne jamči da će se komunizam, čak i kada je jako obojen nacionalizmom, otopiti u trgovini, kao što se, čini se, nada Bill Clinton i mnogi američki poslovni ljudi. Možda će se u budućnosti čak pokazati suprotno, no danas je nemoguće govoriti o kineskom zaokretu koji bi bio nepovratan", u uvodniku lista piše Jacques Amalric.