ESP/ABC/9.11./DESET GODINA BEZ ZIDA

ŠPANJOLSKA ABC 9. XI. 1999. Deset godina bez zida "Kennedyjev san da smo 'svi Berlinčani' ostvario se prije točno deset godina. Berlinski zid, 'Zid srama', smrvljen je u prah. Kako je samo godinu dana poslije pisao Ralph Dahrendorf, koji nije baš branitelj 'neoliberalizma', 'mora biti potpuno jasno da je socijalizam mrtav i da niti jedan njegov oblik ne može preživjeti otkako se svijet probudio iz dvostruke more staljinizma i brežnjevizma'. Doista, bio je to kraj jedne laži, strašne pogrješke, jezive more. A ono što je poslije uslijedilo, što god neki rekli, ne dopušta usporedbe, osim ako nije potpuno poludio. No, komunizam je umro u okvirima zakona, ali ne i realnosti. Dovoljno je baciti pogled prema Kini. Čini se da svaka revolucija rađa čudovišta. Čak i ova plemenita, miroljubiva i liberalna revolucija 1989. No, neželjena djeca ove revolucije, njihove nepravde i pogrješke, gotovo su raj poslije pakla. Tvrditi da su Europa i svijet bili bolji prije pada Zida poruga je, osim što je povijesna pogreška, milijunima žrtava komunističkoga terora. Za vježbu se može pročitati 'Crna knjiga komunizma'. Slobodan, demokratski i kapitalistički svijet, naravno, poznaje nepravdu i bijedu, stvarnost koju čovjek, čini se, ne može iskorijeniti. Ali tko zdrava razuma može usporediti 15 postotnu nezaposlenost s Gulagom ili zločinima Pola Pota? Može li netko osjećati nostalgiju za srušenim Zidom? Tko traži utopiju, neće je nigdje naći. Po definiciji. Ali samo zatvarajući razum i oči može moralno izjednačiti dva svijeta koja su izronila iz Jalte. Između Churchilla i Roosevelta, s jedne strane, i Hitlera i Staljina, s druge, postoji samo moralna opcija i nema mjesta trećim putovima. Zid koji je, ne zaboravite, izgradila tiranija da bi spriječila prijelaz u slobodu, srušio je liberalni kramp. Bio je to kraj more i povijesne nepravde diobe Njemačke. U tom smislu, bilanca strašnog stoljeća nije tako strašna kako se čini. Liberalne demokracije obranile su se od napada dvaju totalitarizama. Povijest je donijela svoju presudu 1989. Liberalnoj demokraciji ostali su problemi i neprijatelji, ali ne i legitimne alternative. Građani sad moraju samo nadograđivati slobodu, ono za što se, kako je rekao Cervantesov dobri vitez, čovjeku isplati riskirati život. (...) Svršetak utopija nije svršetak ideala nego samo lažnih ideala. No, njihov nas neuspjeh podsjeća na to da sloboda uvijek pobjeđuje one koji ne poštuju njezine zakone te da je, kako je tvrdio Popper, neinteligentna želja za poboljšanjem svijeta pridonijela uglavnom njegovu pogoršanju. (...) Zlo slobode uvijek je bolje od dobra u tiraniji. Možda nećemo doznati je li 'nerealni socijalizam' bolji od kapitalizma, ali je sigurno da je manje nepravedan od 'realnoga socijalizma'. Kako nas je podsjetio Dahrendorf: 'izbor između slobode i ropstva uvijek je jednostavan i jasan i ne nudi nikakav srednji put za one nesigurne duše koje bi rado izbjegle odluku'", piše Ignacio Sanchez Camara.