SLO 6.XI.-DELO-GLIGOROV

SLOVENIJA DELO 6. XI. 1999. Veliko rasulo List objavljuje oveći intervju s prof. dr. Vladimirom Gligorovim, što ga predstavlja istraživačem balkanskih gospodarstava na bečkom institutu za međunarodne gospodarske odnose (WIIW). Prenosimo dio koji se odnosi na Hrvatsku: - Hrvati su se prodajom Telekoma, nekoliko banaka i turističkih objekata za sada spasili od ekonomskog kolapsa po ruskom uzoru, što su im mnogi najavljivali. Koliko je ta pesimistična inačica razvitka događaja u Hrvatskoj danas još aktualna? = Hrvatska po mojem mišljenju tom rasprodajom svoje imovine samo odgađa problem koji i dalje postoji i još ni iz daleka nije riješen. Hrvatska nema mogućnosti da gospodarskom politikom koju vodi izbjegne potrebu za restrukturiranjem svojih dugova. Da nije prodan Telekom, problem bi se morao riješiti za nekoliko mjeseci, vjerojatno već do kraja prvog kvartala iduće godine. Uz Telekom će biti prodana i neka druga društva, tako da je otplata dugova za neko vrijeme sređena, no morate znati da se Hrvatska stalno nanovo zadužuje, u tekućoj bilanci ima manjak oko milijardu dolara godišnje. A mora otplaćivati dodatnu milijardu dolara godišnje. Ako se to pokriva novim zaduživanjima, dug će se povećavati pa je stoga samo pitanje vremena kad će s vjerovnicima morati sjesti za stol i razgovarati o rekonstruiranju dugova. To samo po sebi nije tako strašna stvar, na pitanje hoće li doći do financijskog kolapsa, odgovorit će buduća gospodarska politika. Ključno pitanje je inkompatibilnost monetarne i fiskalne politike, što je klasičan primjer: po udžbenicima, Hrvatska bi morala doći u krizu. Imate fiksni tečaj, a uz to ekspanzivnu fiskalnu politiku. Sve veću potrošnju države neko vrijeme financirate novim zaduživanjima, zatim se nadate da će sijati sunce i da će turistička sezona biti fantastična. Sada je kriza tu, pitanje je hoće li se taj klasični primjer razviti i na klasičan način, sve to ovisi o promjenama ekonomske politike, osobito poslije izbora u prosincu ove godine. - Međunarodni monetarni fond u svom posljednjem izvješću ipak ocjenjuje da je šira regija Balkana, osim Kosova i Jugoslavije, sada na putu gospodarskoga rasta. Što mislite o toj dosta optimističnoj ocjeni budućnosti? = Radi se o prilično realnoj ocjeni, iako moramo znati da će rast ovisiti o raznim stvarima: Albanija postiže vrlo veliki stupanj rasta jer se radi o gospodarstvu koje je palo na tako nisku razinu da ne može drugo nego rasti. Isto vrijedi za BiH, isto za Srbiju, jednostavno nije moguće da poslije potpune paralize proizvodnje i dalje tako ostane. Rast se očekuje i u Bugarskoj, 2 ili 3 posto, a pad se očekuje u Rumunjskoj koja je zbog razmjerno velikog udjela u regiji značajan čimbenik kod izračuna takve vrste. Hrvatska bi iduće godine mogla postići rast ništa ili 1 posto. Pa iako se slažemo s MMF-om i pretpostavljamo da će gospodarstvo regije idućih godina rasti za 2 ili 3 posto godišnje, to je i dalje katastrofalan rezultat, jer radi se o regiji koja je posljednjih godina izgubila prosječno 50 posto svoje nekadašnje gospodarske moći. Radi se dakle o poboljšanju koje bi bilo veće i kad se uopće ne bi trudili. Radi se o vrlo lošem potencijalu rasta. U regiji bi bio potreban barem poljski rast, 5, 6 ili 7 posto. U BiH se od 40 posto iz godine poslije Daytona za ovu godine očekuje oko 8 posto, iduće godine uglavnom manje, jer će biti i manje pomoći. Uz to se radi o gospodarstvu koje će ove godine proizvesti manje od 10 posto onoga što je bilo prije 10 godina, tomu dodajte 5 posto, to je neozbiljno, to nije ništa. To znači da je netko otvorio radionicu i odmah imate skok industrijske proizvodnje za 10 posto, jer imate svega 10 radionica. Dakle, u toj regiji nema ozbiljnoga poboljšanja. - Tko je kriv? = Glavni krivac je to što su politički ciljevi u cijeloj regiji prevladali nad ekonomskim. U prvih nekoliko godina radilo se o političkoj razdiobi tog prostora. Negdje to nije stajalo puno, primjerice u Sloveniji, drugdje je stajalo više jer imali ste rat, a s njim režime povezane s njim, sve prije negoli demokratske. Na prostoru između Hrvatske i Bugarske morate, ako želite nešto prodati, prijeći pet ili šest granica, zato je Balkan vrlo skup prostor za trgovinu. Tomu dodajte još i visoki regionalni rizik, zbog čega nije bilo stranih ulaganja. U zadnje ih je vrijeme doduše nešto više, ali samo zato što u Bugarskoj, Rumunjskoj i u Hrvatskoj sada na silu prodaju, jer nemaju drugog izlaza. Domaća štednja u regiji je vrlo niska, imate preskupe, male države s velikim ambicijama. Imate i loše gospodarske političare u skoro svim državama, Rumunjska je najlošiji primjer jer je već u ne znam kojoj godini traženja a kraj nije na vidiku. Zatim imate Bugarsku koja je svoju sudbinu prepustila valutnom odboru pa dakle nema monetarnu politiku, vidjet ćemo kamo će to odvesti. Tu dodajte još kriminal i raspad institucionalnog sustava. Konačno su tu Hrvatska, Bosna i Srbija koje su jedina regija u Europi koja je dezintegrirala u odnosu prema uniji: osamdesetih su godina s unijom imale veći stupanj integracije nego sada, jer su u okviru SFRJ praktički već imale status pridruženih članica a sada su posve bez njega. Ako uzmete sve skupa, dobijete gospodarski prostor koji stvara probleme umjesto da stvara mogućnosti. - Koliko su, držite, Hrvatska i Bosna spremne za ulazak u CEFTA-u za što se zauzima i Slovenija? Držite li da će u stanju u kakvom jesu, uopće izdržati utakmicu s drugim članicama? = Kao članica CEFTA-e, Hrvatska bi imala nekih problema, dok ih Bosna ne bi imala, jer se pitanje konkurentnosti bosanske robe zbog mizerno niske proizvodnje ni ne postavlja. Za Bosnu je po mojem mišljenju svaka ekonomska sloboda dobrodošla, a kao njezin ključni problem vidim da kod prijelaza iz kantona u kanton prelazite iz entiteta u entitet, što znači da morate svakomu nešto platiti. U trgovini je zato toliko zapreka, da osim crne burze ništa ne preživi. I za Hrvatsku je svaki liberalizam dobar, jer ju vodi vrlo nacionalistički i protekcionistički režim koji ne štiti hrvatsko gospodarstvo nego takozvane elitne hrvatske 'poduzetnike' u stilu Kutle, koji su navodno nekakav pokretač razvitka. Svaka je konkurencija stoga za državu rješenje, pa bilo kakva bila. Osim toga mislim da država ne može izbjeći prodaju svoje gospodarske imovine strancima, slično kao što su napravili Mađari, jer su sami bankrotirali svoju državu. Uzmite samo bankarski sustav. Vi ste Slovenci u njega jako puno uložili i polako ga izliječili, dočim su Hrvati svoj bankarski sustav, uz možda iznimku Zagrebačke banke, posve uništili. Banke su iskorištavane za lopovluk, tako da ne znam što će s njima ako ih ne prodaju strancima. Isto vrijedi i za industriju.