FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RAZGOVOR-ŽUNEC O IZBORIMA-31-10

GB-HR-iNTERVIEW-Izbori-Političke stranke-Vlada RAZGOVOR-ŽUNEC O IZBORIMA-31-10 BRITANSKI RADIO - BBC31. X. 1999.Intervju: Ozren Žunec"Ako se može vjerovati nekim istraživanjima hrvatskoga javnog mišljenja, na sljedećim izborima za Zastupnički dom Sabora većinu u Parlamentu osvojit će oporbene stranke. Kako će u tom slučaju Predsjednik Republike biti član HDZ-a, time se otvara mogućnost kohabitacije, tj. podjele izvršne vlasti na politički suprotstavljene blokove. O toj temi sa zagrebačkim vojno-političkim analitičarem, prof. Ozrenom Žuncem razgovarao je Tim Radovani i najprije ga zamolio da objasni pojam kohabitacije te na koji bi se način u Hrvatskoj ustavno-zakonski reguliralo takvo stanje u izvršnoj vlasti.= Za to ima nekoliko scenarija. Prije svega, kohabitacija ne znači da različitie stranke participiraju u vlasti i da se to mirno odvija, da postoji konsenzus i da postoji suradnja. Kohabitacija, čini se, u političkoj teoriji prije svega znači da postoje sukobi, odnosno da je suradnja otežana i da se oni koji kohabitiraju pokušavaju međusobno blokirati. To bi u Hrvatskoj značilo ovo: ako bi oporba dobila izbore, ona bi ostvarila većinu u Zastupničkom domu Sabora i to je jedina većina koja bi njoj pripala. U
BRITANSKI RADIO - BBC 31. X. 1999. Intervju: Ozren Žunec "Ako se može vjerovati nekim istraživanjima hrvatskoga javnog mišljenja, na sljedećim izborima za Zastupnički dom Sabora većinu u Parlamentu osvojit će oporbene stranke. Kako će u tom slučaju Predsjednik Republike biti član HDZ-a, time se otvara mogućnost kohabitacije, tj. podjele izvršne vlasti na politički suprotstavljene blokove. O toj temi sa zagrebačkim vojno- političkim analitičarem, prof. Ozrenom Žuncem razgovarao je Tim Radovani i najprije ga zamolio da objasni pojam kohabitacije te na koji bi se način u Hrvatskoj ustavno-zakonski reguliralo takvo stanje u izvršnoj vlasti. = Za to ima nekoliko scenarija. Prije svega, kohabitacija ne znači da različitie stranke participiraju u vlasti i da se to mirno odvija, da postoji konsenzus i da postoji suradnja. Kohabitacija, čini se, u političkoj teoriji prije svega znači da postoje sukobi, odnosno da je suradnja otežana i da se oni koji kohabitiraju pokušavaju međusobno blokirati. To bi u Hrvatskoj značilo ovo: ako bi oporba dobila izbore, ona bi ostvarila većinu u Zastupničkom domu Sabora i to je jedina većina koja bi njoj pripala. U Zastupničkom domu Sabora i dalje je stanje stvari kakvo jest, naime, sadašnja vladajuća stranka ima većinu, Predsjednik Republike je također iz sadašnje vladajuće stranke. Ono što je ključno je to da oporbena većina u Zastupničkom domu Sabora osvoji mandat za sastav Vlade, odnosno dobije mandat za sastav Vlade koji joj može dati samo Predsjednik Republike, dakle ona druga strana u kohabitaciji. Evo, to je ono što se teoretski može dogoditi. Dakle, u samom slučaju, kohabitacija će biti između zakonodavne i izvršne vlasti, a onda ukoliko Predsjednik Republike dadne mandat oporbenim strankama onda će postojati i kohabitacija unutar izvršne vlasti. Dakle, kohabitacija Predsjednika Republike, kako predsjednika HDZ-a, istovremeno i Vlade koja će biti sastavljena onda od sadašnjih oporbenih stranaka. - Postoji li u hrvatskom zakonodavstvu ikakvo ograničenje koje bi Predsjedniku nalagalo da dade mandat za sastav Vlade opoziciji? = Ne. Interesantno je da u Hrvatskom ustavu postoji mogućnost da se kod sastavljanje Vlade, odnosno davanja mandata za sastav Vlade, potpuno izigraju rezultati izbora. Naime, Predsjednik Republike nije obvezan poštovati, direktno poštovati, rezultate izbora u podržavanju mandata za sastav Vlade. Naime, on može bilo kome dati taj mandat, povjeriti mu mandat za sastav Vlade, s time da onda Vlada mora dobiti povjerenje u Zastupničkom domu Sabora, odnosno u Saboru. Dakle, kontrola mandata je samo u Saboru, Sabor može jedini kontrolirati davanje toga mandata. Predsjednik Republike može po Ustavu zaista prvome prolazniku na ulici povjeriti mandat za sastav Vlade, ali će onda on pasti u Saboru. Međutim, to nije tako jednostavno. To ne znači da mogućnost da Vlada koju on predloži, bez obzira na rezultate izbora, da padne u Saboru, da to može Predsjednika Republike spriječiti u davanju mandata onim političkim strankama koje nisu pobijedile na izborima za Zastupnički dom. Naime, tu su sad prilično mučna, da tako kažem, rješenja moguća. Zato jer Ustav omogućava da se nakon odbijanja povjerenja Vladi koja je sastavljena od stranaka koje nisu dobile većinu u Parlamentu potpuno blokira politički sustav. I to je tako prema Ustavu. - Koliko dugo može trajati takva blokada? = Pa, rokovi za takvu blokadu su kontradiktorni. Ima različitih odredbi koje se međusobno tuku. Meni je teško reći koliko to može trajati, ali u svakom slučaju može vrlo dugo trajati. Može, po mojoj procjeni, trajati do kraja mandata Predsjednika Republike. Međutim, ono što je loše to je da, naime, u vremenu nakon što Sabor ne da povjerenje Vladi, Predsjednik Republike može se koristiti izvanrednim ovlastima iz članka 101 Ustava i donositi uredbe sa zakonskom snagom. Tako da onda takva jedna situacija može relativno dugo trajati jer se može postupak ponavljati, a istovremeno može i Predsjednik Republike preuzeti izvršavanje ovih izvanrednih ovlasti što znači da će, zapravo, cijeli politički sustav biti blokiran, a time uopće i život u zemlji. - U ovom kontekstu često se govori o tome da bi Predsjednik mogao primijeniti model krize oko izbora zagrebačkog gradonačelnika. Možete li to malo pojasniti. = Bit krize oko izbora zagrebačkoga gradonačelnika sastojala se u tome da je HDZ dobio relativno najveći broj glasova - nisu osvojili relativnu većinu, ali su dobili najveći broj glasova. Ostale stranke, koje su dobile svaka pojedinačno manji broj glasova od HDZ-a stvorile su koaliciju i samim time imale više mjesta u zagrebačkoj skupštinu nego HDZ, jer sabrani njihovi mandati dali su njima prednost. E sad je stvar bila u tome da je HDZ proglasio svoju izbornu pobjedu temeljem činjenice da je dobio više glasova i više mandata nego bilo koja druga pojedinačna stranka i onda zanemario rezultate koaliciji, odnosno grupiranja tih mandata, odnosno glasova. Prema tome, kad je većinska koalicija u gradskoj skupštini predložila svoja četiri gradonačelnika Predsjednik Republike ih je odbio - na to ima zakonsko pravo. Odbio je sva četiri i za to vrijeme su se vodile bitke za svaki mandat, tako da je HDZ nastojao pridobiti zastupnike iz oporbe, odnosno iz ove koalicije, dok u tome nije i uspio. Nakon četiri prijedloga gradonačelnika, nakon beskonačnog oduglovlačenja toga izbora i potvrde izbora gradonačelnika, HDZ je uspio tri vijećnika u Gradskoj skupštini prevesti u svoje redove i na taj način je ostvario većinu u Gradskoj skupštini, nakon čega je izabran onda hadezeovski gradonačelnik. Meni se čini da direktno preslikavanje zagrebačke krize nije moguće u Saboru, naprosto zato što Sabor ima daleko više zastupnika nego što ima Gradska skupština vijećnika, pa bi prema tome puno više ljudi, odnosno zastupnika, trebalo prijeći u sadašnju vladajuću stranku da se poluče isti rezultati. Međutim, ono što je moguće je onaj prvi dio, a to je blokiranje rada Vlade, s time što se neće dozvoliti da se da mandat, odnosno Predsjednik Republike ne mora povjeriti mandat, oporbi. Prema tome, onaj prvi dio 'zagrebačke krize', nedavanje potvrde, nedavanje mandata za sastav Vlade u ovom slučaju, se može ponoviti. A ovaj drugi dio se meni čini manje vjerojatan, naime da bi HDZ mogao onda 10, 15, 20, 30, 40 možda zastupnika prevesti na svoju stranu mi se čini nevjerojatnim. Tako da ovaj drugi dio zagrebačke krize iz tog modela će se teško moći primijeniti, ali prvi je moguće primijeniti. - U SAD-u, kada je Bill Clinton bio Predsjednik iz demokratske stranke i kada mu je u Kongresu bila uglavnom Republikanska stranka, na koncu je došlo do vrlo izravnog sučeljavanja između, praktički Newta Gingricha, s jedne strane, kao lidera republikanske većine, i Billa Clintona koji je rezultirao u višemjesečnoj blokadi rada savezne vlade. Ono što se na koncu dogodilo je to da se činilo da je zapravo Gingrich, odnosno u javnosti je sazrela ideja o tome da je Gingrich pretjerao te da je on zapravo izgubio u tom političkom sučeljavanju. Da li mislite na isti način da bi u Hrvatskoj javnost mogla u jednoj takvoj blokadi odigrati ulogu suca? = Apsolutno se slažem s time. Hrvatska javnost će, naravno, znati tko blokira, zašto blokira, a između ostaloga posebno bolno će shvatiti posljedice blokiranja vlasti. Naime, oporbene stranke ako dođu na izborima na vlast imaju pred sobom veliku zadaću pokretanja gospodarskih ciklusa, razrješavanja socijalnih problema, razrješavanja problema u nizu sektora, nizu resora u kojima vlada mora posvećivati punu pozornost i za čije je funkcioniranje odgovorna. Tako da mislim da sadašnja situacija s gospodarskom recesijom, sa socijalnim problemima, ako se hoće - u vanjskoj politici posvemašnjom izolacijom Hrvatske, i sa svim ostalim (pitanje proračuna, enormni troškovi države...), to mora biti riješeno... Ako se to ne riješi, ako se blokiranjem sastava Vlade i priznavanjem rezultata izbora - a do toga će svakako doći - onemogući rješavanje tih nagomilanih problema, ja mislim da će rejting sadašnje vladajuće stranke koja bi mogla blokirati funkcioniranje Vlade znatno pasti, da bi moglo doći zaista do ovoga što ste spomenuli, a to je da se javnost upravo pobuni protiv jednoga ćorsokaka iz kojega nema izlaza. I koji nije pitanje samo funkcioniranja političkog sustava, za što možda običan građanin i nije toliko zainteresiran, nego je prije svega pitanje funkcioniranja države i društva. Tamo gdje se to najviše osjeća u životu svakog pojedinca, svakog od nas. - Da li u tom slučaju predviđate da će doći do raspisivanja novih izbora? = To je vrlo udaljena mogućnost. Ako bi Predsjednik Republike blokirao funkcioniranje političkog sustava nepriznavanjem rezultata izbora ukoliko oni ispadnu povoljno za oporbu, u tom slučaju se ne može računati da će Predsjednik Republike raspisati nove izbore. Prije svega ima tu vrlo mnogo ustavnih grebena, da tako kažem. Ustav kao da je pisan za ovu situaciju u kojoj se, recimo, nastoji ne priznati rezultate izbora. Da jedan mogući scenarij razigramo: Ako Predsjednik Republike povjeri sastav Vlade HDZ-u koji nije dobio većinu na izborima, HDZ-ova Vlada padne u Saboru, Predsjednik Republike proglašava stanje u kojem državna vlast ne može funkcionirati, prema tome preuzima ovlasti koje su mu dane prema Ustavu, ne može se Sabor raspustiti prema izboru, čak niti on sam sebe ne može raspustiti za to vrijeme dok Predsjednik ima izvanredne ovlasti. Bez raspuštanja Sabora nema raspisivanje novih izbora, naime, ne mogu se raspisati novi izbori dok Sabor nije raspušten. Prema tome, tu je cijeli niz ustavnih grebena koji omogućavaju zaista dvoipolgodišnju ili dvogodišnju situaciju u kojoj se ne nazire izlaz. Ja ne vidim nikakvog razloga da bi HDZ raspisao izbore nakon što provede sve ovo o čemu smo govorili, nakon što je iskoristio sve svoje ustavne mogućnosti da ne prizna rezultate izbora". (BBC)

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙