GB-HR-iNTERVIEW-Izbori-Političke stranke-Vlada RAZGOVOR-ŽUNEC O IZBORIMA-31-10 BRITANSKI RADIO - BBC31. X. 1999.Intervju: Ozren Žunec"Ako se može vjerovati nekim istraživanjima hrvatskoga javnog mišljenja, na sljedećim izborima za
Zastupnički dom Sabora većinu u Parlamentu osvojit će oporbene stranke. Kako će u tom slučaju Predsjednik Republike biti član HDZ-a, time se otvara mogućnost kohabitacije, tj. podjele izvršne vlasti na politički suprotstavljene blokove. O toj temi sa zagrebačkim vojno-političkim analitičarem, prof. Ozrenom Žuncem razgovarao je Tim Radovani i najprije ga zamolio da objasni pojam kohabitacije te na koji bi se način u Hrvatskoj ustavno-zakonski reguliralo takvo stanje u izvršnoj vlasti.= Za to ima nekoliko scenarija. Prije svega, kohabitacija ne znači da različitie stranke participiraju u vlasti i da se to mirno odvija, da postoji konsenzus i da postoji suradnja. Kohabitacija, čini se, u političkoj teoriji prije svega znači da postoje sukobi, odnosno da je suradnja otežana i da se oni koji kohabitiraju pokušavaju međusobno blokirati. To bi u Hrvatskoj značilo ovo: ako bi oporba dobila izbore, ona bi ostvarila većinu u Zastupničkom domu Sabora i to je jedina većina koja bi njoj pripala. U
BRITANSKI RADIO - BBC
31. X. 1999.
Intervju: Ozren Žunec
"Ako se može vjerovati nekim istraživanjima hrvatskoga javnog
mišljenja, na sljedećim izborima za Zastupnički dom Sabora većinu u
Parlamentu osvojit će oporbene stranke. Kako će u tom slučaju
Predsjednik Republike biti član HDZ-a, time se otvara mogućnost
kohabitacije, tj. podjele izvršne vlasti na politički
suprotstavljene blokove. O toj temi sa zagrebačkim vojno-
političkim analitičarem, prof. Ozrenom Žuncem razgovarao je Tim
Radovani i najprije ga zamolio da objasni pojam kohabitacije te na
koji bi se način u Hrvatskoj ustavno-zakonski reguliralo takvo
stanje u izvršnoj vlasti.
= Za to ima nekoliko scenarija. Prije svega, kohabitacija ne znači
da različitie stranke participiraju u vlasti i da se to mirno
odvija, da postoji konsenzus i da postoji suradnja. Kohabitacija,
čini se, u političkoj teoriji prije svega znači da postoje sukobi,
odnosno da je suradnja otežana i da se oni koji kohabitiraju
pokušavaju međusobno blokirati. To bi u Hrvatskoj značilo ovo: ako
bi oporba dobila izbore, ona bi ostvarila većinu u Zastupničkom
domu Sabora i to je jedina većina koja bi njoj pripala. U
Zastupničkom domu Sabora i dalje je stanje stvari kakvo jest,
naime, sadašnja vladajuća stranka ima većinu, Predsjednik
Republike je također iz sadašnje vladajuće stranke. Ono što je
ključno je to da oporbena većina u Zastupničkom domu Sabora osvoji
mandat za sastav Vlade, odnosno dobije mandat za sastav Vlade koji
joj može dati samo Predsjednik Republike, dakle ona druga strana u
kohabitaciji. Evo, to je ono što se teoretski može dogoditi. Dakle,
u samom slučaju, kohabitacija će biti između zakonodavne i izvršne
vlasti, a onda ukoliko Predsjednik Republike dadne mandat
oporbenim strankama onda će postojati i kohabitacija unutar
izvršne vlasti. Dakle, kohabitacija Predsjednika Republike, kako
predsjednika HDZ-a, istovremeno i Vlade koja će biti sastavljena
onda od sadašnjih oporbenih stranaka.
- Postoji li u hrvatskom zakonodavstvu ikakvo ograničenje koje bi
Predsjedniku nalagalo da dade mandat za sastav Vlade opoziciji?
= Ne. Interesantno je da u Hrvatskom ustavu postoji mogućnost da se
kod sastavljanje Vlade, odnosno davanja mandata za sastav Vlade,
potpuno izigraju rezultati izbora. Naime, Predsjednik Republike
nije obvezan poštovati, direktno poštovati, rezultate izbora u
podržavanju mandata za sastav Vlade. Naime, on može bilo kome dati
taj mandat, povjeriti mu mandat za sastav Vlade, s time da onda
Vlada mora dobiti povjerenje u Zastupničkom domu Sabora, odnosno u
Saboru. Dakle, kontrola mandata je samo u Saboru, Sabor može jedini
kontrolirati davanje toga mandata. Predsjednik Republike može po
Ustavu zaista prvome prolazniku na ulici povjeriti mandat za sastav
Vlade, ali će onda on pasti u Saboru. Međutim, to nije tako
jednostavno. To ne znači da mogućnost da Vlada koju on predloži, bez
obzira na rezultate izbora, da padne u Saboru, da to može
Predsjednika Republike spriječiti u davanju mandata onim
političkim strankama koje nisu pobijedile na izborima za
Zastupnički dom. Naime, tu su sad prilično mučna, da tako kažem,
rješenja moguća. Zato jer Ustav omogućava da se nakon odbijanja
povjerenja Vladi koja je sastavljena od stranaka koje nisu dobile
većinu u Parlamentu potpuno blokira politički sustav. I to je tako
prema Ustavu.
- Koliko dugo može trajati takva blokada?
= Pa, rokovi za takvu blokadu su kontradiktorni. Ima različitih
odredbi koje se međusobno tuku. Meni je teško reći koliko to može
trajati, ali u svakom slučaju može vrlo dugo trajati. Može, po mojoj
procjeni, trajati do kraja mandata Predsjednika Republike.
Međutim, ono što je loše to je da, naime, u vremenu nakon što Sabor
ne da povjerenje Vladi, Predsjednik Republike može se koristiti
izvanrednim ovlastima iz članka 101 Ustava i donositi uredbe sa
zakonskom snagom. Tako da onda takva jedna situacija može relativno
dugo trajati jer se može postupak ponavljati, a istovremeno može i
Predsjednik Republike preuzeti izvršavanje ovih izvanrednih
ovlasti što znači da će, zapravo, cijeli politički sustav biti
blokiran, a time uopće i život u zemlji.
- U ovom kontekstu često se govori o tome da bi Predsjednik mogao
primijeniti model krize oko izbora zagrebačkog gradonačelnika.
Možete li to malo pojasniti.
= Bit krize oko izbora zagrebačkoga gradonačelnika sastojala se u
tome da je HDZ dobio relativno najveći broj glasova - nisu osvojili
relativnu većinu, ali su dobili najveći broj glasova. Ostale
stranke, koje su dobile svaka pojedinačno manji broj glasova od
HDZ-a stvorile su koaliciju i samim time imale više mjesta u
zagrebačkoj skupštinu nego HDZ, jer sabrani njihovi mandati dali su
njima prednost. E sad je stvar bila u tome da je HDZ proglasio svoju
izbornu pobjedu temeljem činjenice da je dobio više glasova i više
mandata nego bilo koja druga pojedinačna stranka i onda zanemario
rezultate koaliciji, odnosno grupiranja tih mandata, odnosno
glasova. Prema tome, kad je većinska koalicija u gradskoj skupštini
predložila svoja četiri gradonačelnika Predsjednik Republike ih je
odbio - na to ima zakonsko pravo. Odbio je sva četiri i za to vrijeme
su se vodile bitke za svaki mandat, tako da je HDZ nastojao
pridobiti zastupnike iz oporbe, odnosno iz ove koalicije, dok u
tome nije i uspio. Nakon četiri prijedloga gradonačelnika, nakon
beskonačnog oduglovlačenja toga izbora i potvrde izbora
gradonačelnika, HDZ je uspio tri vijećnika u Gradskoj skupštini
prevesti u svoje redove i na taj način je ostvario većinu u Gradskoj
skupštini, nakon čega je izabran onda hadezeovski gradonačelnik.
Meni se čini da direktno preslikavanje zagrebačke krize nije moguće
u Saboru, naprosto zato što Sabor ima daleko više zastupnika nego
što ima Gradska skupština vijećnika, pa bi prema tome puno više
ljudi, odnosno zastupnika, trebalo prijeći u sadašnju vladajuću
stranku da se poluče isti rezultati. Međutim, ono što je moguće je
onaj prvi dio, a to je blokiranje rada Vlade, s time što se neće
dozvoliti da se da mandat, odnosno Predsjednik Republike ne mora
povjeriti mandat, oporbi. Prema tome, onaj prvi dio 'zagrebačke
krize', nedavanje potvrde, nedavanje mandata za sastav Vlade u ovom
slučaju, se može ponoviti. A ovaj drugi dio se meni čini manje
vjerojatan, naime da bi HDZ mogao onda 10, 15, 20, 30, 40 možda
zastupnika prevesti na svoju stranu mi se čini nevjerojatnim. Tako
da ovaj drugi dio zagrebačke krize iz tog modela će se teško moći
primijeniti, ali prvi je moguće primijeniti.
- U SAD-u, kada je Bill Clinton bio Predsjednik iz demokratske
stranke i kada mu je u Kongresu bila uglavnom Republikanska
stranka, na koncu je došlo do vrlo izravnog sučeljavanja između,
praktički Newta Gingricha, s jedne strane, kao lidera
republikanske većine, i Billa Clintona koji je rezultirao u
višemjesečnoj blokadi rada savezne vlade. Ono što se na koncu
dogodilo je to da se činilo da je zapravo Gingrich, odnosno u
javnosti je sazrela ideja o tome da je Gingrich pretjerao te da je on
zapravo izgubio u tom političkom sučeljavanju. Da li mislite na
isti način da bi u Hrvatskoj javnost mogla u jednoj takvoj blokadi
odigrati ulogu suca?
= Apsolutno se slažem s time. Hrvatska javnost će, naravno, znati
tko blokira, zašto blokira, a između ostaloga posebno bolno će
shvatiti posljedice blokiranja vlasti. Naime, oporbene stranke ako
dođu na izborima na vlast imaju pred sobom veliku zadaću pokretanja
gospodarskih ciklusa, razrješavanja socijalnih problema,
razrješavanja problema u nizu sektora, nizu resora u kojima vlada
mora posvećivati punu pozornost i za čije je funkcioniranje
odgovorna. Tako da mislim da sadašnja situacija s gospodarskom
recesijom, sa socijalnim problemima, ako se hoće - u vanjskoj
politici posvemašnjom izolacijom Hrvatske, i sa svim ostalim
(pitanje proračuna, enormni troškovi države...), to mora biti
riješeno... Ako se to ne riješi, ako se blokiranjem sastava Vlade i
priznavanjem rezultata izbora - a do toga će svakako doći -
onemogući rješavanje tih nagomilanih problema, ja mislim da će
rejting sadašnje vladajuće stranke koja bi mogla blokirati
funkcioniranje Vlade znatno pasti, da bi moglo doći zaista do ovoga
što ste spomenuli, a to je da se javnost upravo pobuni protiv
jednoga ćorsokaka iz kojega nema izlaza. I koji nije pitanje samo
funkcioniranja političkog sustava, za što možda običan građanin i
nije toliko zainteresiran, nego je prije svega pitanje
funkcioniranja države i društva. Tamo gdje se to najviše osjeća u
životu svakog pojedinca, svakog od nas.
- Da li u tom slučaju predviđate da će doći do raspisivanja novih
izbora?
= To je vrlo udaljena mogućnost. Ako bi Predsjednik Republike
blokirao funkcioniranje političkog sustava nepriznavanjem
rezultata izbora ukoliko oni ispadnu povoljno za oporbu, u tom
slučaju se ne može računati da će Predsjednik Republike raspisati
nove izbore. Prije svega ima tu vrlo mnogo ustavnih grebena, da tako
kažem. Ustav kao da je pisan za ovu situaciju u kojoj se, recimo,
nastoji ne priznati rezultate izbora. Da jedan mogući scenarij
razigramo: Ako Predsjednik Republike povjeri sastav Vlade HDZ-u
koji nije dobio većinu na izborima, HDZ-ova Vlada padne u Saboru,
Predsjednik Republike proglašava stanje u kojem državna vlast ne
može funkcionirati, prema tome preuzima ovlasti koje su mu dane
prema Ustavu, ne može se Sabor raspustiti prema izboru, čak niti on
sam sebe ne može raspustiti za to vrijeme dok Predsjednik ima
izvanredne ovlasti. Bez raspuštanja Sabora nema raspisivanje novih
izbora, naime, ne mogu se raspisati novi izbori dok Sabor nije
raspušten. Prema tome, tu je cijeli niz ustavnih grebena koji
omogućavaju zaista dvoipolgodišnju ili dvogodišnju situaciju u
kojoj se ne nazire izlaz. Ja ne vidim nikakvog razloga da bi HDZ
raspisao izbore nakon što provede sve ovo o čemu smo govorili, nakon
što je iskoristio sve svoje ustavne mogućnosti da ne prizna
rezultate izbora".
(BBC)