FR LIBERATION18.X. 15-ORICA U TAMPEREU

FRANCUSKA LIBERATION 18. X. 1999. Petnaestorica najavljuju 'Europu za ljude' "Petnaestorica žele u to vjerovati. Misle da su na sjednici Europskog vijeća u Tampereu (Finska) koja je završena u subotu, utvrdili novu granicu u izgradnji Europe: tj. 'stvaranje prostora slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji'. Ta pitanja 'ne smiju više biti siromašni rođak Europe', rekao je Predsjednik Republike na konferenciji za tisak. Pravni će sustav biti 'sljedeća velika zadaća, zadaća Europe za ljude', obradovao se Jacques Chirac. Problem je što nikakav rok za provedbu zasad nije utvrđen, za razliku od onoga što se učinilo za zajedničko tržište i euro, što države članice ne izlaže pritisku. Jednostavno je ugovoren susret u prosincu 2001. kako bi se utvrdio 'postignuti napredak'. Jacques Chirac je priznao da nije htio ići dalje u točnijem utvrđivanju vremenskog plana: 'Nikada nisam imao povjerenja u vremenski plan, osim ako nije nužno potreban'. Premijer Lionel Jospin nije bio odvažniji: 'Riječ je o osobito teškim područjima koja se tiču državnog suvereniteta, a obilježena su dugom tradicijom pravosudnih sustava. Možemo, dakle, očekivati da ćemo raditi u fazama.' Nije, dakle, slučajno što je u subotu trebalo čekati do podneva da petnaestorica napokon pristanu da Povjerenstvu, na njegov zahtjev, povjere izradu 'programa' koji bi trebao sadržavati potrebne smjernice i druge uredbe za uspostavu pravnog sustava. Ako je tako, treba priznati da su poglavari država i vlada premašili 'najmanji zajednički nazivnik', barem u proglašenim nakanama, kao što je istaknuo Paavo Lipponen, finski premijer čija zemlja predsjeda Unijom do konca godine. Napose su jasno pokazali da ne žele izgraditi 'europsku utvrdu' koja će biti zatvorena za strance, već 'otvorenu i sigurnu Europu': 'Sloboda koja obuhvaća pravo na slobodno kretanje u čitavoj Uniji, u uvjetima sigurnosti i pravde koji će biti dostupni svima Š...Ć, ne treba se smatrati isključivim pravom građana Unije. Samo njezino postojanje djeluje poput magneta koji diljem svijeta privlači mnoge osobe lišene te slobode koja je, za građane Unije, sama po sebi razumljiva. Bilo bi u suprotnosti s europskim tradicijama da odričemo pravo na slobodu onima koji, zbog okolnosti, opravdano traže pristup našem području.' Ipak, nije riječ o tomu da se načini 'europsko rešeto': 'zajednička politika' useljavanja i azila, koja je postala potrebna u Europi bez granica, mora biti kadra da 'zaustavi nezakonito useljavanje', uključujući pomoć razvoju zemlje iz koje dolaze useljenici. Ugovorom iz Amsterdama predviđeno je da petnaestorica, teoretski, do svibnja 2004. moraju prihvatiti zajednički režim nadzora na vanjskim granicama Unije, uskladiti uvjete boravka, donijeti zajednički postupak za davanje azila, minimalne standarde za priznanje izbjegličkog statusa itd. Vijeće iz Tamperea ustraje na potrebi da se strancima koji su uredili svoj status daju 'prava što sličnija' onima koja su imali u zemlji iz koje dolaze, a strancima koji 'odavno' borave u nekoj zemlji članici, državljanstvo. Na pravnom području, najneobičnija je mjera 'međusobno priznanje pravosudnih odluka'. U početku će se to načelo primjenjivati samo na manje građanske i trgovinske parnice te na neke postupke u svezi s obiteljskim pravom (traženje alimentacije, pravo posjećivanja i dr.). Kada je riječ o kaznenom pravu, ukinut će se postupak izručenja između petnaestorice za osobe čije je suđenje završeno: one će jednostavno biti 'predane'. (...) Kada je riječ o suradnji između policije i sudova, Europsko vijeće želi dati Europolu (začetak europskog FBI-ja) operativne mogućnosti, dajući mu ponajprije pravo da pokrene i da sudjeluje u istragama na terenu, ali obvezno u suradnji s mjesnom policijom. 'Europska policijska akademija' za školovanje 'visokih dužnosnika u policijskim službama', ali i glavnih tužitelja i istražnih sudaca, trebala bi uskoro ugledati svjetlo dana. Trebala bi se osnovati još jedna ustanova - do konca 2001. - 'Eurojust', po vrijednosti donekle jednaka Europolu, koju čine istražni suci. Zamisao je da se olakša suradnja na istragama o organiziranom kriminalu. Napokon, petnaestorica se žele dogovoriti oko 'definicija, optužaba i zajedničkih kazna', napose glede pranja novca, korupcije, krivotvorenja eura, trgovine ljudima, seksualnog iskorištavanja djece, kaznenih djela na polju informatike i okoliša. Riječ je samo o najvažnijim mjerama koje priželjkuju šefovi država i vlada. Problem je što većina njih nije obuhvaćena rokovima za provedbu, što omogućuje odgodu, napose od strane ministara unutarnjih poslova koji nisu jako skloni podjeli suverenosti. Sada će Povjerenstvo morati od 'programa' načiniti radno oruđe koje će mu omogućiti da utvrdi odgovornost u slučaju blokade te da načini pritisak na države. No, nije sasvim jasno kako će se uspostaviti europski pravni sustav sve dok se jednoglasno glasovanje u Ministarskom vijeću ne zamijeni glasovanjem na temelju kvalificirane većine", iz Tamperea izvješćuje Jean Quatremer.