US 14. X. CSM SUVERENITET

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 14. X. 1999. Ponovno određivanje pitanja suvereniteta "Na Kosovu, beogradska ga vlada službeno još ima. U Istočnom Timoru, indonezijska ga vlada nikada nije imala. U Ruandi, genocidna bivša vlada, u kojoj su prevladavali Huti, imala ga je. Na Zapadnoj obali i u Gazi, Izaelci ga nemaju", piše Helena Cobban. "O čemu se radi? O državnom suverenitetu, pravu koje već 350 godina dominira u globalnim pitanjima. To je također pravo koje se, kao što je glavni tajnik UN-a Kofi Annan priznao u nedavnom članku u 'The Economistu', u 'najosnovnijem smislu, ponovno određuje.' (...) Od Annana, koji svoj položaj duguje diplomatima država - nacija, a ne narodnom mandatu, bilo je hrabro što je upozorio na nedostatke sustava. On je rekao prikladne i važne stvari: 'Sad se naširoko smatra da su države instrumenti na usluzi svojih naroda, a ne obrnuto. Istodobno... temeljnu slobodu svakog pojedinca, prema povelji UN-a i međunarodnim ugovorima, povećava obnovljena i sve raširenija svijest o pojedinačnim pravima.' On je pravilno istaknuo da dvojbe pred koje nas postavljaju pitanja o državnom suverenitetu nije lako razriješiti. Mnogi u razvijenom svijetu drže da im suverenitet njihovih država pomaže u obrani zajednice protiv mnogo moćnijih vanjskih interesa. Nametanje nekog reda, čak i nesavršenog, može se smatrati boljim od nastavka krvoprolića i anarhije. Samo ljude u bogatim zapadnim državama koje omogućavaju visok stupanj sigurnosti može se čuti kako tvrde da države uopće nemaju važnosti u modernom svijetu. Annan je bio u pravu što je zahtijevao da se sve nove smjernice za humanitarnu intervenciju stvore na univerzalan način, i da međunarodna predanost miru mora biti jednako snažna kao i predanost ratu. On je bio također u pravu što je naglasio da djelotvorna 'intervencija' stiže u mnogim oblicima, a ne samo čisto vojnom. No želimo li izgradnju istinski mirnog svijeta u kojemu se poštuju pravila, također trebamo razmotriti globalno upravljanje. Monopol koji državne vlade imaju na odluke koje donose UN i povezana tijela treba slomiti globalnom 'moći naroda'. Zašto ne razmisliti o sadašnjim upravnim tijelima UN-a kao sastojnicama budućeg globalnog 'Senata', dok narodi svijeta glasuju za izravne predstavnike u demokratskom, globalnom 'parlamentu naroda'? Ako smo ozbiljni o pitanju globalne demokracije, demokratizacija globalnog sustava mora biti važan dio toga. To nije neizvedivo. Indija je upravo dovršila posljednji u nizu državnih izbora, koji ju uglavnom uspijevaju održati demokratskom od 1949. Globalni izbori bili bi samo šest puta veći. Građani zapadne Europe već više od jednog desetljeća izlaze na europske izbore. Globalni izravni izbori su mogući i otvorili bi novo razdoblje transnacionalne politike. Narodi poput Kosovara ili Kurda, koji su lišeni prava glasa, ili interesne skupine poput 'zelenih koalicija' na posljetku bi imale glas u svjetskim pitanjima. Nova globalna politika koalicija i zajedničkih interesa počela bi, kao u Europi, uzduž i poprijeko prelaziti nacionalne granice. Pa da, zašto ne bismo prihvatili Annanove prijedloge za ponovno razmatranje pitanja suvereniteta i humanitarne intervencije. No hajde da ulijemo nešto izravne demokracije u samu svjetsku organizaciju."