AU 14.X.-DIE PRESSE-NAGRADA ZA MIR

AUSTRIJA DIE PRESSE 14. X. 1999. Mirna revolucija istočne Europe do sada nije bila u vidnom polju Osla "Unutarnji mir južne Afrike ugrožen je korupcijom i nasiljem. Pregovori o samoupravi Palestinaca zapeli su u dubokoj krizi. U Sjevernoj Irskoj još je neriješeno pitanje razoružanja paravojnih skupina. No protagonisti reforma odavno su odlikovani Nobelovom nagradom za mir. Samo je istočna Europa doživjela mirnu revoluciju, koja je promakla Nobelovu odboru u Oslu. Sutra u petak, kad odbor podijeli zadnju nagradu za mir ovoga stoljeća, ima posljednju priliku nadoknaditi taj propust. Deseta obljetnica revolucionarne 1989. još je jedan poticaj za podsjećanje na pad zida i željeznog zastora i demokratizaciju polovice Europe. No nagađanja u Oslu naklonjenija su kineskim disidentima Weiu Jingshengu i Wangu Danu ili organizaciji Liječnici bez granica. Jamačno bi bilo opravdano da dobiju nagradu. Pa ipak bi se Nobelov odbor u povijesnom pogledu unatrag morao zapitati je li uistinu bila pravedna jedna jedina nagrada za 'baršunastu revoluciju' tadašnjem sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu. Gorbačov je dobio nagradu za mir 1990. za 'doprinos svršetku hladnoga rata'. No bez obzira na njegove zasluge, preokret u istočnoj Europi nije bio njegovo djelo. Gorbačov je želio reformirati komunistički sustav a ne ukinuti ga, preoblikovati Sovjetski savez a ne raspustiti ga. Republikama koje su težile izlasku iz tamnice naroda, odgovorio je uporabom postrojba (Tiflis, Vilnius) i gospodarskim blokadama. Nobelova nagrada Gorbačovu trebala je odavno biti dopunjena odličjima za one snage koje su mirnim sredstvima svrgnule stare vlastodršce. No dvojba je Nobelova odbora što pravi mir može rasti samo odozdo ali odbor traži galionske likove. Za rušenje režima mirni su prosvjednici u Leipzigu ili sudionici 'baltičkoga puta', ljudski lanac kroz baltičke republike, pridonijeli više nego većina reformskih političara. No kako Nobelovom nagradom odlikovati deset tisuća istočnih Nijemaca ili milijuna Balta? Odbor u Oslu radije odlikuje predstavnike koji mogu održati govor zahvale i primiti nagradni ček. Mogao je dakako laureata pronaći i u istočnoj Europi, čije bi odlikovanje simboliziralo mirnu revoluciju. Od Gyule Horna koji je kao mađarski ministar vanjskih poslova napravio prvu rupu u željeznom zastoru, preko Vaclava Havela koji je kao češki predsjednik nastojao predstaviti ulogu moralnog autoriteta novog režima, do Bronislawa Geremeka, poljskog mislioca nekrvavog obrata i današnjeg ministra vanjskih poslova, popis seže do dosad uzaludno predlaganih kandidata za Nobelovu nagradu. Sada je odbor ponovno u dvojbi. Ako u petak odlikuje jedan ili više ključnih likova demokratizacije bivšeg istočnog bloka, neizbježno će se pojaviti pitanje: zašto tek sada? Još 1990. mnogi su držali da je istodobno s Gorbačovim trebalo nagraditi i Havela. Ako odbor ipak opet uperi pogled na druge predjele svijeta, mora dopustiti pitanje zašto je baš najpozitivniji razvitak koji je Europa doživjela u ovom stoljeću, ponovno zanemaren kod podjele Nobelovih nagrada" - zaključuje Hannes Gamillscheg.