IT-13.X.-LA REPUBBLICA-AMERIČKI BOOM

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. X. 1999. Anglosaksonska lekcija o stvaranju novih radnih mjesta "Draga Europo, uzalud se hvališ modernizacijama, smanjivanjem troškova, industrijskim razvojem, jedinstvenom valutom. Nema pravog procvata dok je nezaposlenost ovako visoka. U pet je godina, veliki partner-suparnik, stvorio jedanaest i pol milijuna novih 'jobs' (radnih mjesta). Europa koja ima 40 posto brojnije stanovništvo, tek nešto više od tri milijuna šesto novih radnih mjesta. I to gotovo sva ne na kontinentu nego u Engleskoj. To se kaže, bez uvijanja, u jednom nedavnom članku 'Washington Posta'.(...) Obratite pozornost na rječnik članka. On govori o 'pravilima', ne o zakonima. A tu se nalazi, u te dvije kratke riječi, nesporazum koji europsku stvarnost čini nerazumljivom Amerikancima, i koji potiče europske sindikate da daju i ustupaju premalo, europske industrijske udruge da traže previše, nesporazum zbog kojega tijekom sporova promiče, poput aviona od papira, riječ 'fleksibilnost', ključna riječ u američkom kontekstu, no gotovo besmislena u kontekstu kontinentalne Europe. (...) Spor koji muči Europu jest ima li malo radnih mjesta jer su blokirana propisima ili propisi služe da bi sačuvali to malo radnih mjesta. Gdje je zapreka koja priječi razrješenje, makar i eksperimentalno, zagonetke? U pravnom sustavu. Pogledajte zakone, i sve pravne propise koji proizlaze iz zakona, i shvatit ćete zašto jedna čudna i nevidljiva granica dijeli industrijske demokracije na dva dijela. S ove je strane velika regija rimskog prava, njemačkog prava, napoleonskog prava. To znači da je svaki čin ljudskog postojanja predviđen i zapisan, te da se ono što nije predviđeno i zapisano ne može činiti.(...) S one je strane regija zajedničkoga prava, temeljenog na individualnoj odgovornosti. Obuhvaća Sjedinjene Države i Englesku. Temelji se na osnovnoj pretpostavci: dopušteno je sve ono što nije zabranjeno. (...) Tamo gdje građani nisu važni, gdje cijena i sporost pravnoga sustava ovoga čine nepristupačnim gotovo svima, prirodno je sve teže govoriti o 'fleksibilnosti', 'svatko za sebe', i 'pomaknite granice' svijeta rada, koji se, kao i svaka ljudska skupina (profesionalne udruge, korporacije, tvrtke) zbio u jakoj tendenciji stvaranja zasebnih udruga, pa i stoga da bi nadoknadio neodgovarajući položaj građana (...)", piše Furio Colombo.