IT-11.X.-CORRIERE-SKUP U VENECIJI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 11. X. 1999. "Milošević, kočnica obnovi" "Što više mjeseci prolazi i što je udaljeniji trenutak zadovoljstva završetkom kosovskoga rata, to sudbina obnove izgleda manje sjajno nego što je tada izgledala. Pred optimizmom koji u službenim izjavama ostaje velik, oni koji trebaju pokrenuti novac, i koji bi trebali dati siromašnim zonama Balkana limfu i sklad, upozoravaju na teškoće, rizike, zamke koje su prošlih mjeseci ostale u drugom planu. Još i prije no što su završila NATO-ova bombardiranja, obnova je opisana kao mogući vrijedni 'zamašnjak' i za naše gospodarstvo. Nije isključeno da bi se takvom mogla i pokazati. No sada jedan bankar, kao što je upravitelj San-Paolo-IMI-ija, Rainer Masera, najavljuje: 'Tržište se povlači. I poduzeća, i ulagači, i osiguravatelji imaju više dvojba nego prije'. Franco Bernabe, član upravnog odbora Confindustrie i odgovorni 'task forcea' za obnovu, govori da UN, visoka povjerenstva i strukture za suradnju, mnoštvo organizacija koje se preklapaju, kako bi preživjele gutaju veliki komad pomoći namijenjene stanovništvu: 'Odnos između pomoći i troškova funkcioniranja nehumanitarnih međunarodnih tijela koji njome upravljaju iznosi oko 20-25 posto. A golem je i teret turizma u vezi s ovim izvanrednim stanjem, koji se sastoji od susreta, sastanaka, summita'. Povijesna aureola koja je pratila određene usporedbe s poslijeratnim razdobljem u zapadnoj Europi sjaji manje nego prije. Nijemac Bodo Hombach, koordinator stabilizacijskoga sporazuma, koji je čak i među onima koji imaju najviše vjere, priznaje: 'Kazati 'Marshalov plan' je politički slogan. Ovdje se ne radi o obnovi, nego o izgradnji'. Koncem tjedna pesimisti i optimisti imali su priliku suočiti se na venecijanskom Lidu, na zatvorenom skupu 'Aspen Italije', organizacije američkog podrijetla, koja radi razmatranja okuplja političke, gospodarske i financijske moćnike, stručnjake iz raznih područja, osobe koje mogu utjecati na javno mišljenje. Na listi sudionika u Hotelu des Baines bilo je i izvješće bruxelleskog 'Center for european policy studies' koji iznosi hipotezu 'belgijskoga Balkana' kao rješenja za napetosti među suparničkim narodima, model suživota temeljen na onom belgijskom, svojstven po po posebnoj upravi za svaku državu, uz viši upravni stupanj za svaku etničku ili jezičnu zajednicu. Razmatranje je postalo manje teorijsko kad je potpredsjednik Europske banke za ulaganja (BEI), Francis Meyer, primijetio: 'Ovo je lijepa rasprava. No kako to da nitko ne govori o Srbiji?'. Nakon što mu je bombardirao zemlju, Zapad nije odlučio što učiniti sa Slobodanom Miloševićem, a njegov ostanak na vlasti nije zanemariva pojedinost za reanimaciju bivše Jugoslavije. Massimo Ponzellini, drugi potpredsjednik BEI-ija, objasnio je da za nužnu infrastrukturu i pokretanje tog, te albanskog i makedonskog gospodarstva, Europska unija treba dati 12 tisuća milijarda lira tijekom pet godina. 'Glavnina obnove odnosi se na Srbiju, gdje nitko ne želi ulagati', primijetio je Riccardo Illy, gradonačelnik Trsta. Neki su napomenuli da sankcije više idu u korist crnom tržištu nego oporbi. Jedna predstavnica malih i sredjih bugarskih tvrtki, Irena Petrounova, glede balkanskog preporoda izgovorila je riječi koje bi do prije nekoliko mjeseci izgledale kao psovka: 'Ono što nas zaustavlja je Milošević, s kojime treba postići dogovor'. Po mišljenju Masere, u više se slučajeva radi o 'malim zemljama koje same po sebi nisu privlačne tržištu', a Svjetska banka griješi kada se služi pristupom od slučaja do slučaja: 'Treba ih uvjeriti da prihvate ograničeni suverenitet jer im to ide u prilog, kao što smo to mi prihvatili u vezi sa zajedničkom valutom'. Blok optimista se borio. U malo vremena ne mogu se napraviti čuda, odgovorio je predstavnik Ujedinjenih naroda na Kosovu Bernard Kouchner, ustvrdivši da je 'poboljšanje bilo brže nego u bilo kojoj drugoj misiji u kojoj je sudjelovao UN'.(...) Od danas se sraz između optimista i pesimista nastavlja između mnogih sjedišta u kojima se odlučuje", piše Maurizio Caprara.