FR-DND'ALSACE 11.X.UVODNIK O RUSIJI

FRANCUSKA DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE 11. X. 1999. Čudnovata Rusija "Službeno, Boris Jeljcin, koji je opet u bolnici, boluje od jake gripe. Službeno, također, Kremlj opovrgava sve uzbunjujuće vijesti o njegovu zdravlju koje je sve gore, a možda će zahtijevati i kiruški zahvat. Kao da se priprema jedna druga vijest: vijest o njegovoj ostavci. Kome vjerovati? Prema našem zapadnjačkom mišljenju, današnja je Rusija doista čudan planet. Vlast je u rukama obiteljske i klanske oligarhije. Gospodarstvo koče miljenici režima. Naprotiv, sloboda izražavanja nije ograničena. Na ulici, u novinama, na valovima privatnih radijskih i televizijskih postaja koje se rađaju u neobičnom liberalizmu, odbacujući francuske propise na tom polju na način Staljinove diktature... U tom čudnovatom svijetu, u kojemu građanin, umjesto demokracije, zapravo ima samo pravo na obavješćivanje, kruže svakojake priče. U službi ovog ili onog klana koji je povezan s ovom ili onom političkom strankom. A sve se te 'priče', dakako, ne mogu provjeriti. Ipak, postoje neke stalne veličine koje su isto tako dvojbene. Tako, otkako je počeo novi rat u Čečeniji, još nismo čuli glas Borisa Jeljcina. Vojni pothvat koji počinje sličiti na poraz iz 1994-1996., vodi premijer Putin. No, tko je on? Bivši šef tajnih služba poteklih iz KGB-a, za Ruse tajanstven lik, bez ikakve demokratske ovjere. Što se danas želi postići u Čečeniji? Uništiti tobožnji islamistički režim koji je sam sebe osudio svojom nesposobnosti da upravlja tom neovisnom 'republikom'? Progoniti Čečeniju zato što se vođa plemena Basaev odvažio napasti Dagestan, muslimansko područje vjerno Moskvi, zbog njegova višeetničkog sastava? Ili postoje drugi razlozi? Primjerice, vratiti izgubljenu slavu ruskoj vojsci, koja je 1995. poražena u Groznom, kao i u ratu na Kosovu, koji je pokazao nadmoć zapadne tehnologije nad arsenalom bivšeg Sovjetskog Saveza. Odgovoriti na ta pitanja može se samo gatajući iz karata. Ili baveći se 'kremljologijom'. A to je pleonazam, u neku ruku", u uvodniku lista piše Jean-Claude Kiefer.