S-ULAGANJA-Financijsko-poslovne usluge-Burze/dionice-Tržište/cijene-Diplomacija US 28. IX. IHT ULAGANJA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE28. IX. 1999.Želite međunarodni kapital? Osigurajte transparentnost i
poštenje"Jedna pouka financijske krize u istočnoj Aziji, i širenja te krize na druga gospodarstva u razvoju od Rusije do Brazila, jest da međunarodni kapital više neće ulaziti u kompanije, banke i druge financijske ustanove koje nisu transparentne i poštene u obavljanju svojih poslova", piše Magdi Iskander, direktor Odjela za razvoj privatnog sektora Svjetske banke."Azijska je kriza upozorila vlade i privatne tvrtke u zemljama u razvoju i novoindustrijaliziranim zemljama da će loše korporacijsko upravljanje u smislu slabih pravnih i regulacijskih sustava, neusklađenih računovodstvenih i revizorskih standarda, loših bankovnih običaja, nedjelotvornoga nadzornog odbora i nedostatne zaštite malih dioničara, ozbiljno ograničiti njihov pristup izvorima međunarodnog novca. (...)Zemlje u razvoju sad sve više shvaćaju da je zdravo korporacijsko upravljanje temelj održivoga gospodarskog rasta i da je pristup privatnom kapitalu nuždan za izvlačenje iz siromaštva i
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
28. IX. 1999.
Želite međunarodni kapital? Osigurajte transparentnost i
poštenje
"Jedna pouka financijske krize u istočnoj Aziji, i širenja te krize
na druga gospodarstva u razvoju od Rusije do Brazila, jest da
međunarodni kapital više neće ulaziti u kompanije, banke i druge
financijske ustanove koje nisu transparentne i poštene u
obavljanju svojih poslova", piše Magdi Iskander, direktor Odjela
za razvoj privatnog sektora Svjetske banke.
"Azijska je kriza upozorila vlade i privatne tvrtke u zemljama u
razvoju i novoindustrijaliziranim zemljama da će loše
korporacijsko upravljanje u smislu slabih pravnih i regulacijskih
sustava, neusklađenih računovodstvenih i revizorskih standarda,
loših bankovnih običaja, nedjelotvornoga nadzornog odbora i
nedostatne zaštite malih dioničara, ozbiljno ograničiti njihov
pristup izvorima međunarodnog novca. (...)
Zemlje u razvoju sad sve više shvaćaju da je zdravo korporacijsko
upravljanje temelj održivoga gospodarskog rasta i da je pristup
privatnom kapitalu nuždan za izvlačenje iz siromaštva i
omogućavanje bolje budućnosti.
Od Južne Afrike do Kirgistana, od Indije do Malezije, vodeće
skupine u javnom i privatnom sektoru izložile su svoje vizije
reforma. No one se često suočavaju s otporom moćnih interesa.
Reforma sustava korporacijskog upravljanja politički je složena.
Velike tvrtke često imaju znatan politički utjecaj i pristup javnim
medijima. Regulatori ili nadzornici rijetko imaju političke,
ljudske i financijske resurse da pobijede te interese. (...) Sad,
kad je oporavak u tijeku u Istočnoj Aziji i drugim zemljama, važno
je da ta gospodarstva nastave provoditi mjere za osiguranje zdravog
korporacijskog upravljanja, prije nego što izbije nova kriza.
To je u osnovi politički proces koji zahtijeva spoj regulacijskih
reforma i dobrovoljnih privatnih akcija u stalnom procesu
konsezusa i izgradnje kapaciteta koji uključuje sve igrače.
Svaka će zemlja trebati pronaći vlastitu formulu procjenom svojih
jačih i slabijih strana, određivanjem prioriteta i plana reforma,
stvaranjem snažnih ustanova i razvijanjem nužnih regulacijskih i
upravljačkih vještina. Treba osigurati i poticaje i stegu da bi
privatni i javni sektori prihvatili i dosljedno provodili zdrava
načela korporacijskog upravljanja.
Ta zadaća zastrašuje. Ona tipično uključuje mnoštvo mjera za:
uspostavu natječajnih tržišta; nametanje financijske stege
raskidanjem ležernih veza između vlada, banaka i korporacija;
njegovanjem rasta dobro reguliranih tržišta vrijednosnih papira;
modernizacijom i jačanjem pravnih, sudskih i poreznih sustava; i
naravno, promicanjem transparentnosti i poštenja.
Zdravo korporacijsko upravljanje važno je za privlačenje
dugoročnih ulaganja, kako domaćih tako i inozemnih. Također je
važno za širenje i produbljivanje mjesnih burza i tržišta javnog
duga.
Za razliku od međunarodnih ulagača koji mogu diverzificirati svoj
rizik ulaganjem u veći broj zemalja ili regija, domaći ulagači
često su zatočenici sustava i suočavaju se s većim rizicima,
posebno u okolini koja je neprozirna i ne štiti prava malih
dioničara. Kao skupina, međutim, domaći ulagači često čine veliku
potencijalnu banku novca koja je presudna za razvoj."