FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

BE-LE SOIR 9.10.SRBIJA

BL-YU-demokracija-Vlada-Ljudska prava-Organizacije/savezi-Masovni prosvjedi BE-LE SOIR 9.10.SRBIJA BELGIJALE SOIR9. X. 1999."Srbi nas trebaju""'Zašto bi puk ispaštao grijehe režima?' Kratkom rečenicom Jiri Dienstbier odmah je pronašao uzrok zla. UN-ov izvjestitelj za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji, bivši češki ministar vanjskih poslova, ovoga je tjedna u radnom posjetu koji će ga dovesti u Beograd, na Sandžak, u Crnu Goru i na Kosovo. I tijekom kojega će, u razgovorima i susretima, utvrditi činjenično stanje, a ono ne ohrabruje.'NATO-ova su bombardiranja trajala jedanaest tjedana, infrastruktura je uništena, civilno je pučanstvo u velikom broju izbjeglo. Nakon priljeva izbjeglica koji je pratio rat u Hrvatskoj i Bosni, Srbija je europska zemlja s najvećim brojem izbjeglica. Njezino je gospodarstvo uništeno, a njezin položaj, kako politički, tako i psihološki, postupno postaje neizdrživ.'Glavna zadaća međunarodnoga izaslanika jest embargo kojemu je još izložen Beograd i koji, prema njegovu mišljenju, ima posljedice suprotne očekivanim. Zapad financijsku pomoć u obnovi uvjetuje odlaskom sadašnjega režima, a Srbija, koju predvodi predsjednik
BELGIJA LE SOIR 9. X. 1999. "Srbi nas trebaju" "'Zašto bi puk ispaštao grijehe režima?' Kratkom rečenicom Jiri Dienstbier odmah je pronašao uzrok zla. UN-ov izvjestitelj za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji, bivši češki ministar vanjskih poslova, ovoga je tjedna u radnom posjetu koji će ga dovesti u Beograd, na Sandžak, u Crnu Goru i na Kosovo. I tijekom kojega će, u razgovorima i susretima, utvrditi činjenično stanje, a ono ne ohrabruje. 'NATO-ova su bombardiranja trajala jedanaest tjedana, infrastruktura je uništena, civilno je pučanstvo u velikom broju izbjeglo. Nakon priljeva izbjeglica koji je pratio rat u Hrvatskoj i Bosni, Srbija je europska zemlja s najvećim brojem izbjeglica. Njezino je gospodarstvo uništeno, a njezin položaj, kako politički, tako i psihološki, postupno postaje neizdrživ.' Glavna zadaća međunarodnoga izaslanika jest embargo kojemu je još izložen Beograd i koji, prema njegovu mišljenju, ima posljedice suprotne očekivanim. Zapad financijsku pomoć u obnovi uvjetuje odlaskom sadašnjega režima, a Srbija, koju predvodi predsjednik Slobodan Milošević, još je isključena iz regionalnih inicijativa koje se pripremaju. 'Svakom dužnosniku s kojim se sretnem opetujem: to je politika najgoreg i najgora politika. Svi primjeri, u prošlosti i najnoviji, pokazuju da strategija izolacije neke zemlje nužno ojačava postojeću vlast i slabi snagu oporbe koju se želi podupirati. Postoji očita formalna pogrješka utvrđena još u doba pada komunističkih režima u istočnoj Europi, a sastoji se u primjeni demokratskih načina razmišljanja i refleksa na sustave koji to nisu.' (...) Druga važna zadaća u ovom času: jača i odlučnija potpora srpskoj oporbi koja je započela osjetljiv pohod svakodnevnih prosvjeda kako bi uzdrmala vlast. 'Zadovoljiti se nutarnjim podjelama i osobnim svađama kako bismo se javno očitovali za status quo, nije razlog kao takav. Oporbi treba dati konkretan znak, potaknuti je na mobilizaciju i čitavom puku, koji je danas sumnjičav, pokazati da su pozitivne promjene moguće.' To više što se s druge strane šahovske ploče neki vrlo radno zadovoljavaju ulogom parije koja potkrjepljuje njihovu teoriju o planetarnoj uroti i Srbiji koja je sama 'protiv svih': krajnji radikali Vojislava Šešelja i nostalgični komunisti Mire Marković, supruge g. Miloševića, još su u vladinoj barki koju guraju sve dalje u vode nepopustljivosti. Uz opasnost da, ako se događaji grubo ubrzaju - često se govori o 'rumunjskom scenariju' - gurnu zemlju u građanski rat. 'Demokratski intelektualci sažeto su prikazali prilike snažnom i poticajnom rečenicom: 'Milošević nas je strpao u zatvor, a međunarodna mu zajednica pomaže da nas u njemu drži.' Mišljenje Jirija Dienstbiera lijepo oslikava neslogu zapadnih vlada koje su podijeljenje između nastojanja da kazne režim koji drže odgovornim za jugoslavenske tragedije i želje da Srbiju što prije učine središtem stabilizacije Balkana. Na američku čvrstinu koja priznaje samo odlazak g. Miloševića, a sve drugo smatra 'usputnim gubicima', odgovara europski smjer, prilagodljiviji i pragmatičniji, svjestan teškoće zadatka. 'Zemlja koju se potiče da se otvori i ojača svoje veze i suradnju s inozemstvom uvijek se na koncu demokratizira, zaključuje g. Dienstbier, filozofski koliko i diplomatski; naprotiv, narod kojeg odbacuju i optužuju, izoliran od svih, zatvara se u svoje strahove, povijesne mitove i nacionalistička uvjerenja. A svi znamo kakve je posljedice takvo skretanje već izazvalo. Ne samo na Balkanu...", zaključuje Edouard van Velthem.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙