FR 24.9.LIBERATION UVOĐENJE DEMOKRACIJE

FRANCUSKA LIBERATION 24. IX. 1999. Balkanu treba demokracija "Mir se vratio na Balkan. Hoće li biti trajan, ili je to obično primirje između dviju krvavih epizoda? Što učiniti da prva mogućnost nadvlada ovu drugu? Previše se često objašnjavalo ratove koji su izmučili narode bivše Jugoslavije nekakvim geopolitičkim pseudo-istinama, tj. da je strateška nestabilnost oduvijek bila glavna karakteristika Balkana. Od pradavnih vremena Balkan je, kažu, bio područje kriza i ratova, a ta se pojava pojačala krajem XIX. stoljeća i poslije Prvoga svjetskoga rata. No, je li to zaista istina, da je ta regija u svojoj povijesti uvijek bila nestabilnija od npr. francusko-njemačke granice? Zapravo je, od podjele carstva Karla Velikoga na tri dijela, i od stvaranja nestabilne Lotarove države te određivanja granica između Francuske i Njemačke, na jednoj strani, te Italije i njezinih sjevernih susjeda, na drugoj, tamo oduvijek bilo problema, i to sve do nedavno. Od prohtjeva Burgundije Karla Smjeloga do habsburškoga okruživanja Francuske, od ratova Luja XIV. do revolucija ili napoleonskih ratova pa do dva svjetska rata, primjera zaista nije malo. Isto vrijedi i za sjevernu Italiju, od lombardijskih ratova, rata za neovisnost o Austro-Ugarskom Carstvu do Prvoga svjetskog rata. Unatoč tome, ta se područja danas smatraju najstabilnijima i najmiroljubivijima u svijetu. Sigurno je da će mnogi savjetodavci, osobito oni iz anglosaksonskih država, sa sporazumima o pomoći u džepu, reći da je dovoljno u te države uvesti tržišno gospodarstvo i zdravo kapitalističko vođenje gospodarstva pa da se one ipso facto pretvore u demokratske države. No, karikaturalni primjer Rusije, koja je progutala goleme svote novca bez ikakva rezultata, a novac je izgubljen i u Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji, Uzbekistanu i Turkmenistanu, trebao bi nas navesti na malo nijansiranije i bolje razmišljanje. Sve dok ne budu ispunjeni politički uvjeti za pametno trošenje toga novca, bilo kakva veća pomoć za uvođenje tržišnoga gospodarstva u tim državama mora propasti. Tko bi, npr. želio ulagati u Jugoslaviju sve dok je Milošević na vlasti? Cipar je na kraju shvatio da ne može priželjkivati pristup Europskoj uniji i istodobno surađivati s njezinim najgorim neprijateljima. Čini se da je čak i ruska mafija shvatila da se u Jugoslaviju ne isplati ulagati. Istina je da balkanskim državama treba tržišno gospodarstvo, ali politički uvjeti u državama bivše Jugoslavije još nisu ispunjeni pa financijska pomoć još ne može biti djelotvorna. Najprije treba uspostaviti demokraciju, a ne tržište. A najpotrebnija je pomoć oporbenim političkim snagama u tim državama, i to svim sredstvima kojima raspolažemo (pomoć lokalnim zajednicama, političkim strankama itd.) kako bi one mogle djelotvorno voditi borbu protiv autoritarnih snaga koje imaju državni proračun, javne medije i sredstva za represiju. Nestabilnost će potrajati sve dok se u tim državama ne promijeni vlast. Lijepo smo vidjeli kako su se napetosti između Rumunjske i Mađarske ili Slovačke i Mađarske odjednom ublažile ili čak nestale, onoga dana kad su reformisti i pravi demokrati na vlasti zamijenili nacionalističke režime. Ista će se pojava dogoditi i na Balkanu onoga dana kad pobijedi demokracija. Jer, pomoć koju demokratske države pružaju tim snagama sada je ili minimalna, ili uopće ne postoji. A baš se to mora najžurnije učiniti. Svote koje su u pitanju zapravo su smiješne u usporedbi s cijenom ratovanja, a da i ne pričamo o cijeni koja se plaća u ljudskim životima, ili o onoj u obliku gospodarske pomoći za obnovu regije. Demokracija nema cijene. Promicanje demokracije, političkim sredstvima, stajalo bi vrlo malo", pišu Pascal Boniface, ravnatelj IRIS-a (Institut za međunarodne odnose i strategiju) i Axel Queval, voditelj međunarodne suradnje Zaklade Jean-Jaures.