BELGIJA-LE SOIR 7.10.TURSKA I EU

BELGIJA LE SOIR 7. X. 1999. Nešto se promijenilo pod nebom u Ankari. Što? "'Vrijeme je da se odvažimo na nemoguće!' Grčki je ministar vanjskih poslova ovako pjesnički svečano otvorio... tursku sveučilišnu godinu. Scenarij koji je bio nezamisliv prije nekoliko godina kada je Turska sa zaprepaštenjem otkrila da je Abdullah Ocalan, vođa PKK-a (Radnička stranka Kurdistana koja se od 1984. oružano bori protiv Ankare), našao utočište u grčkom veleposlanstvu u Nairobiju, što je bio očit dokaz da Atena podupire kurdsku pobunu. U to su doba odnosi između dviju zemalja dostigli najnižu razinu. Međutim, krivo bi bilo misliti da za najnovije približavanje dvojice posvađane braće s Egejskog mora treba zahvaliti samo zanosu solidarnosti koji je posljedica potresa u Izmitu i Ateni. U stvari, približavanje je započelo već početkom ljeta. Ministri vanjskih poslova obiju zemalja (koji se osobno jako poštuju, što olakšava stvar) započeli su niz bilateralnih pregovora. Naravno, teme koje izazivaju ljutnju - teritorijalne vode, zračni prostor, suverenitet nad nekim otočićima i problem Cipra - bile su brižljivo zaobiđene. Unatoč tomu, danas diplomati koriste val simpatija koji je zahvatio javno mišljenje. Moramo utvrditi da nagli zaokret na krilima europskih ustanova ima u sebi nešto od isto takve 'emocionalne' brige za stvarnost. Jer, u stvari, ništa se bitno nije promijenilo u Turskoj u zadnje dvije godine. Napose ako se uzmu u obzir prigovori koje je EU isticala 1997., kada nije prihvatila kandidaturu Ankare. Kada je riječ o ljudskim pravima, nova je vlada neprijeporno uložila puno truda da bi se, gdjekad uz teškoće, donijeli zakoni koji idu u smjeru liberalizacije. Tako se ministar pravosuđa morao žestoko boriti da zastupnici, koji se uglavnom slažu da borba protiv terorizma (čitaj PKK-a) dopušta primjenu sile u saslušavanju, ne promijene smisao njegova teksta u kojemu on najoštrije osuđuje svako mučenje. Uostalom, u nedavnom i veoma dugom nastupu u parlamentu, predsjednik Republike Suleyman Demirel, posvetio je samo nekoliko minuta ljudskim pravima... kako bi protumačio da su napadaji na Tursku bili neutemeljeni. Također je u pripremi zakon o oprostu. No, prema priznanju samih njegovih tvoraca, on bi tek trebao isprazniti zatvore i omogućiti djelotvornije upravljanje zatvorskim sustavom koji propada. Iz njega će biti isključena većina od nekih deset tisuća političkih zatvorenika... Napokon, ostaje pitanje što traži Turska kao kandidat. Nitko se u zemlji ne osuđuje reći da integracija znači gubitak suverenosti. I s razlogom: to je bilo potpuno nezamislivo u nacionalističkom režimu koji je od suverenosti načinio najveću vrijednost. Još je gore možda što se vojska mora dovesti u red, a nijedan civil (a fortiori nijedan političar) ne može javno govoriti o toj pretpostavci", piše Eric Biegala.