US 8. IX. IHT EU INTEGRACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. IX. 1999. Europi poredanoj u dvije vrste potrebna je nova vizija integracije "Pokazalo se da je Europska unija popularna među svojim susjedima na jugu i istoku. Želi joj se priključiti čak 12 zemalja. Rasprave sa šestoricom njih već su započele. Za sljedeću je godinu sazvan sastanak vlada radi razmatranja koje će promjene u Uniji biti nužne zbog proširenja", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu. "To navješćuje i opasnost i prigode. Opasnost je u preniskim vidicima konferencije. U lipnju su se vođe Europske unije složili o potrebi smanjenja broja povjerenika, promjenom težine glasova u Vijeću ministara i o uvođenju izrazitijega većinskog načela u glasovanju. No to je birokratsko šeprtljanje. Ima nekoliko razloga zbog kojih bi reforma trebala biti temeljnija. Prvi je da Europska unija ne može nastaviti kao sada. Jedanaest njezinih članica neopozivo je povezalo svoje tečajeve u pripremi za zajedničku valutu, što neizbježno vodi povećanju međusobnog približavanja fiskalne i gospodarske politike. To će značiti i veću političku integraciju. Pred onima koji idu tim putem iskrsavaju neke teške odluke. Hoće li oni biti spremni prihvatiti većinsko načelo u glasovanju, uključujući i o pitanju poreza? Jer jedan je test djelotvornoga saveza taj, može li ga malobrojna većina blokirati. Drugi je prihvaćaju li ga građani. Ugovori iz Maastrichta i Amsterdama možda su poboljšali stvari, no prosječni građani još ne osjećaju vezu s Europskom unijom. Oni na televiziji trebaju vidjeti svoje predstavnike na izborima za predsjednika Europskog povjerenstva; trebaju ih vidjeti ne samo kako unakrsno ispituju već, povremeno, i odbijaju potvrditi povjerenike. Nadalje, Kosovo je pitanje koje će unutarnji krug članica navesti da razmotri obranu u Europskoj uniji. Europa koja se politički integrira ne može više podnositi stanje u kojemu se može braniti samo ako čvrsto drži dadilju Ameriku za ruku. To znači svršetak farse u kojoj se na rascjepkanu obranu troši dvije trećine svote koju troše Amerikanci i postizanje jedne trećine američkih mogućnosti. To znači Europu koja bi s vremenom imala vlastite oružane snage i racionaliziranu industriju obrane. Rubne zemlje - Britanija, Grčka, Švedska i Danska - također se suočavaju s teškim odlukama. Kako će dugo euro u kojemu je 11 zemalja biti spreman pružati prednosti zajedničkog tržišta onim članicama Europske unije koje nisu pristale na istu stegu i koje po vlastitoj volji mogu mijenjati vrijednost svojih valuta? Ubrzo će rubne četiri zemlje morati izabrati između pune integracije ili, poput Norveške, ograničiti svoje odnose s unutarnjim krugom. To zauzvrat postavlja neka pitanja zemljama pristupnicama. Upravo kao što će sadašnja Europska unija trebati odlučiti kako će se razvijati, kandidati će morati odlučiti kakvoj se Europi žele pridružiti. Neki od njih možda će biti spremni i sposobni prihvatiti pune obveze unutarnjega kruga - zajedničku valutu, zajedničku gospodarsku, obrambenu i vanjsku politiku - ukratko, postati dio politički integrirane Europe. Druge će se možda željeti priključiti drugom krugu, u najboljem slučaju sudjelujući u trgovinskoj, poljoprivrednoj i regionalnoj politici, ali ne kao punopravne članice. Očito je da se Europa postrojava u dvije vrste. Oko unutarnjeg kruga, na svom putu u europski savez, bit će vanjski krug sastavljen od rubne četiri zemlje (za razliku od 11 zemalja članica eura) i vjerojatno većina zemalja kandidatkinja. Rubne će zemlje uglavnom željeti ući čim to bude moguće. No postojat će i jedna dugogodišnja iznimka. Winston Churchil u svom velikom govoru u Zuerichu 1946., kojim je objavio potrebu za sjedinjenim europskim državama, u njoj nije vidio mjesta za Britaniju. Njegova se zemlja nije tako dugo i tako žestoko borila za pobjedu u ratu, da bi njome vladali ljudi koji su u njemu izgubili. Britanci uglavnom još žive u snu onih pobjedničkih kasnih četrdesetih, a otprilike je jednako vjerojatno da će ih premijer Tony Blair iz njega probuditi i riskirati poraz na izborima 2001. kao što je bilo vjerojatno da se Stanley Baldwin založi za ponovno naoružavanje i riskira poraz na izborima 1935. S vremenom, s novim naraštajem, to će se možda promijeniti. U međuvremenu, kontinentalna Europa s više od 300 milijuna ljudi kreće prema središtu svjetske pozornice kao supersila, u istoj ligi sa Sjedinjenim Državama. Utemeljitelji Amerike zacrtali su put naprijed nakon duge rasprave u Philadelphiji prije 212 godina. Možda će ljude koji će sljedeće godine oblikovati budućnost Unije voditi bar dio njihove smionosti i vizije."