AU 21.IX.-DIE PRESSE-ŠIRENJE EU

AUSTRIJA DIE PRESSE 21. IX. 1999. Proširenje na istok: u predvorju Europske unije pomalo postaje tijesno "Kad su prve NATO-ove bombe pale na Srbiju, u mnogim su se srednjoistočnim europskim glavnim gradovima bojali da će se sada europska politika posve usredotočiti na Balkan i da će EU zaboraviti na proširenje. Strah nije bio neopravdan: prije izbora za europski parlament svega je pet posto birača držalo proširenje na istok važnom zadaćom novoga parlamenta. Mnogi stručnjaci u srednjoistočnoj Europi u međuvremenu su sigurni: kosovski će sukob ubrzati proširenje. Glasnici iz zapadne Europe, poput Guentera Verheugena, bivšeg njemačkog zamjenika ministra vanjskih poslova i novi povjerenik EU-a za širenje, najavljuju to već odavno: na vrh EU-a u Helsinkiju u prosincu vijeće će na izravne pregovore o pristupu pozvati i Litvu, Latviju i Slovačku, a pregovori se već vode s Poljskom, Češkom, Mađarskom, Slovenijom, Estonijom i Ciprom. U međuvremenu se među kandidate za pristup vratila i Malta. Stabilizacijski sporazum za Balkan i pridružbeni sporazumi koje povjerenstvo EU-a izrađuje sa zemljama koje graniče s Balkanom, trebaju održati obećanje da bi primjerice Albanija i Makedonija mogle postati punopravne članice. No to znači da u predvorju Europske unije pomalo postaje tijesno. Za proširenje s toliko kandidata, financijski okvir, koji je vijeće isplelo na vrhu u Berlinu u ožujku, nije prikladan. Tamo je zaključeno da se iz posebnog proračuna uredi ne samo proširenje nego i financijske potrebe novih članica poslije njihova pristupa. A to znači: što će više novih biti primljeno, to će pojedine zemlje manje dobiti. Time je EU ograničio financijska opterećenja za svoje dosadašnje članice, no istodobno je stvorio mehanizam koji više neće odgovarati novim stvarnostima u srednjoj Europi. Tako bi sva sredstva koja je EU izdvojio za integraciju srednjoistočnih europskih poljoprivreda poslije proširenja, dostajala tek za punu integraciju poljske poljoprivrede. Verheugen je stoga ovih dana izrazio velike dvojbe u dosadašnje procjene troškova proširenja. Također je jasno da pojedinačno primanje kandidata nije praktično: svaki parlament 15 stalnih članica EU-a morao bi ratificirati primanje svake nove članice. Proširenje treba dakle obavljati skupno. No za to bi novac pripremljen na berlinskom vrhu dostajao samo ako bi u prvom paketu bile primljene najmanje zemlje. EU sada može birati: razvezati mukotrpno istržen financijski paket prije planiranog proširenja 2002. ili proširenje odgoditi za poslije 2006. I jedno i drugo je teško izvedivo: novi financijski okvir oduzimao bi vrijeme i jedva da bi donio više novca za nove, a odgoda bi još više oneraspoložila stanovništvo u srednjoistočnoj Europi. U Poljskoj je za sada potrebna većina još za pristup, u Litvi je za pristup tek 27 posto. Postoji treći put: EU omogućuje novima postupnu integraciju, koju je na posljetku predlagao austrijski ministar vanjskih poslova Wolfgang Schuessel - dakle tek političko sugovorništvo, zatim potpun pristup financijskim loncima, zatim integracija poljoprivrede. Stručnjaci znanstvene skupine Europa muenchenskog centra za primijenjena politička istaživanja već odavno daju prednost takvoj 'diferenciranoj integraciji'. Ona u srednjoistočnoj Europi ne bi bila samo jeftinija od dosadašnjih udarnih potpunih pristupa, nego i praktičnija za zemlje koje treba integrirati iz političkih razloga, ali koje gospodarski još nisu dovoljno daleko stigle" - piše Klaus Bachmann.