IT-29.IX.-CORRIERE-ETN.SUKOBI I SUDOVI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 29. IX. 1999. Za genocide su predviđena neostvariva suđenja i moralne osude "Pokolji u Istočnom Timoru odmah su potakli iznošenja prijedloga o osnivanju međunarodnoga suda koji bi sudio indonezijskim generalima i časnicima, optuženima za sudioništvo s paravojnim bandama. Od 1994. traju sudski postupci na sudu osnovanom za pokolje u Ruandi. Nedavno je Haaški sud za bivšu Jugoslaviju zapisao najistaknutijeg optuženika, Slobodana Miloševića. Zbog zločina na Kosovu, a ne zbog zločina koje su počinili 'njegovi' vojnici u Bosni, budući da je Milošević jedan od jamaca Daytonskih sporazuma. Negodovanje javnoga mišljenja i zahtjevanje pravde ne podudaraju se s napredovanjem sudskih postupaka, koji je utoliko sporiji i proturječniji koliko su optuženici važniji. Samo su 'sitne ribe' osuđene za pokolje u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji. Za Timor nije vjerojatan proces protiv vojnih vrhova Jakarte. Teoretski, zapovjedni bi se lanac trebao penjati do načelnika glavnoga stožera i ministra obrane, generala Wiranta, upravo čovjeka koji je pridonio kraju Suhartove dikature, i o kojemu ovisi osjetljiv proces prijelaza na demokraciju. U očekivanju sudskih presuda, zahtjev za pravdom mora se zadovoljiti moralnim osudama, izgovorenim na teret optuženika protiv kojih bi bilo dovoljno skupiti dokaze koje nudi kronika događaja. Moralne osude vrijede za povijest. No povijesni sud trebao bi tada raspravljati i o sudioništvu s režimima, neizravnim odgovornostima za zločine, izostanku prevencije, zakašnjeloj vojnoj i humanitarnoj intervenciji. U Istočnom Timoru - pokolji, uloga koju su odigrali Ujedinjeni narodi i slanje 'peacekeepersa' nude mnoge analogije s događajima u srednjoj Africi, bivšoj Jugoslaviji i drugim napačenim kutovima Svijeta. Genocid u Ruandi bio je organiziran, a da to bivše europske kolonijalne sile toga područja nisu ni primijetile, a zbio se dok je misija UN-a zatvarala oči. Europa je godinama nemoćno pratila etničke sukobe, te je čak i pridonijela raspadu Jugoslavije. Pokolji u Bosni, od Sarajeva do Srebrenice, dogodili su se u nazočnosti tisuća 'plavih kaciga'. Na kraju su ozakonjene nove etnički 'očišćene' Nacije i nacionalistička čelništva. Kosovo će se uskoro pridružiti popisu. Australija i Sjedinjene Države bili su najuvjereniji podupiratelji Suhartova režima: današnji pokolji izravna su posljedica genocida provođena 24 godine. Čak su i vođe pokreta za neovisnost Istočnoga Timora poslali dramatične pozive kako bi poduprli dugo razdoblje pomirbe, uvjereni da će provedba referenduma, koje je nadgledala jedna ophodnja nenaoružanih dužnosnika UN-a, samo potaknuti okrutnu reakciju milicija koje su već mjesecima terorizirale stanovništvo. (...) Svi izravno zainteresani su to znali, shvaćali i predviđali. Osim međunarodne zajednice. U Timoru, kao i u Bosni i Kosovu, nakon izvršenih pokolja, tisuće vojnika poslano je da vrati mir na uništeni teritorij, kojega su napustile desetine tisuća izbjeglica, u društvima razorenim mržnjom, zažarenim od želja za osvetom i teritorijalnim podjelama. (...) Za nekoliko tjedana dolazi deseta obljetnica pada Berlinskoga zida. U odnosu na hladni rat, povećao se broj regionalnih sukoba, porasla prodaja oružja, utrostručio se broj misija 'peacekeepersa'. Troškovi obnove neusporedivi su veći od potreba normalnog razvoja koje su pogođene realnosti imale prije sukoba. Na Kosovu, i odmah potom u Istočnom Timoru, razmatrala se zakonitost humanitarne vojne intervencije uz kršenje suvereniteta država. Načelo koje se mora proširiti na mnoge kutove planeta, no koje bi bilo suvišno kada bi se pokolje sprječavalo. U Prištini, kada je sukob već postao nezaustavljiv, neki su mladi Kosovari postavili međunarodnoj zajednici ovo jednostavno pitanje: 'Zašto se koncerti za mir ne prave prije rata?'", piše Massimo Nava.